DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 7/1893 str. 8     <-- 8 -->        PDF

- 272 —
Ličinke toče takodjer a kori, pa samo kad kad pregrizu istu i toče dalje
u liku, a onda se opet često u koru vraćaju. Kolievka leži u bieliki drveta.
Generacija je u ovog podkornjaka bezdvojbeno dvostruka: a može biti u iznimnih
slučajevih i trostruka.


U cielom je poljgraphus prilično škodljiv, jer napada više puta još i
dosta svježe i zdravo drveće. Protiv smoli ga štiti vlasasto tjelo.


Prediisretna i zatorna sredstva upotriebljavaju se ista, koja i kod typographusa,
osobito pak lovna stabla, koja se postavljaju u stalnom razdobju sve
od ožujka do listopada.


h) Vrst: Dendroctonus Erichsou.


Ticala sa 5-članim zezkom, kijačica je okrugla, plosnata i kolutasta. Oči
ovalne. Prvi članak stopala najdulji, treći najširiji i dvokrp. Predprsje kratko.
Nadvratnjak spreda urezan. Ovamo spadajuća vrst živi pod korom u nepravilnih
skupnih prohodih.


D. mican s Kugel.
Odug, slabo svjetleće se crne boje, posut sa dugimi žutimi dlačicami.
Noge i ticala crveno žute boje. Nadvratnjak V/z puta dulji, nego li širok,
spreda sužen. Pokrilje valjkasto te fino piknjasto prugasto.


Duljina: 8—9 mm.
Od kod nas živućih podkornjaka, ovaj je najveći. Razprostranjen je najviše
po sjevernoj i srednjoj Evropi. Osobito se nalazi u Švedskoj, Njemačkoj i
Austriji. Po dosadanjih opažanjib dolazi on izključivo na smreki (Abies excelsa),
bilo to u brdovitih krajevih ili u nizinah. Jedino ga je Henschel našao u jednom
slučaju na boru.


Mikans prezimi obično kao kukac, riedje kao ličinka i kukuljica. Leti
prilično kasno t. j . tekar koncem svibnja i u lipnju, i to najradje 2—3 ure
prije zahoda sunca. Ženka se ubuši u korien još stojećih smreka, ili malo iznad


njega i to sve do lika ili bielike. Često se ona ubuši i u svjež panj; osobito
pak rado bira one dielove drveta koji su zarasli posije oštećenja (od divljači,
vjetra i t. d.) t. zv. zaraslice. Napada smreke u starosti počam od 20 god. pa
sve dalje.


Legući prohod dug je obično 12—20 cmt.; u ovom ženka nese jaja u
malim skupinam. Da se kukac u drvetu nalazi, poznaje se po tom, što se opažaju
grudice smole kod podnožja stabla, ili kod sš,me bušotine. Ličinke se izvale u
lipnju ili srpnju, te žderu u skupinah po 30—50 njih. Više puta se dogodi, da
se jedna obližja obitel s drugom sjedini, pa ih tada nalazimo po 100—150 komada
zajedno. Prohodi su ovdje naravno široki, te u obliku ruke ili podkove


t. ZV. skupni prohodi. Ličinke se zakukulje ponajviše već u srpnju ih kolovozu
a malo ztitim razvije se kukac.