DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1893 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 269 lipnju nove prohode t. j . prohode i ličinke druge generacije; u drugom opet slučaju opazio je, da su se oni kukci, koji su došli nešto kasnije i u podpunih porastlinah, ubušili odmah u srčnicu mladica, bez da se prije oplodiše, pa tim stvore drugu generaciju. Henschel drži, da je u pravilu jednostavna generacija, a samo u slučaju povoljnog vremena dvostruka. Po cielom možemo ipak uzeti, da je dvostruka generacija redovita (već i obzirom na druge podkornjake), ali da se kukac u hladnih predjelih kad kad odmah ubuši u srčnicu mladice, i tim samo jednu generaciju stvori. I ovdje bi nuždno bilo, kao što i kod prijašnjeg podkornjaka, da se pomnije i na mnogo više mjesti točno iztraži način srčikarovog života obzirom na broj generacija. Veliki srčikar dolazi na starije drveće i to ponajviše na 30—40 godina staro, a vrlo riedko napada biljke izpod 12 godina. Kao što i većina drugih tako i srčikar voli više boležljiva drveća, nu ipak mora kora još svježa biti Štetljivost njegova je trostruka. Ponajprije jest točenje izpod kore odnosno u liku. Kako je već prije opisano, pravi on jednokrake kukaste leguće prohode sa nepravilnimi i zamršenimi prohodi ličinka. Mnogo je važnije njegovo izgrlzanje srčnice u mladicah. Kukci druge generacije (kad kad i prve) ubuše se do srčnice borove mladice, te ovu izjedaje prama gore sve do krajnjeg pupa. Duljina tog izgrizanja mjeri 2—5 cm. Oštećenje ovo slično je onomu, što ga prouzročuje Retinla buoliana, samo je razlika u tom, što kod srčikara ne nalazimo nikada izmetine. Srčikar ostaje u ovakovoj mladici sve do pred zimu, jedino ako ga vjetar još prije sa mladicom na zemlju baci, tad se često na novo ubuši. Pod borom, koji je napadnut po srčikaru, nalazimo mnogo odpalih grančica; drvo samo izgleda kao obrezano. Negledeć na neposrednu štetu (umanjenje prirasta na drvu, te manjak na plodu), škodi srčikar posredno time, što stabla poredjuje, te time šumsko tlo slabi. Osobito je ovo štetno kod čistih borovih prorastlina, koje se i onako same od sebe u starosti proredjuju. Na treći način oštećuje srčikar tim, što se ubuši u korien starijeg i zdravog drveća, da ondje prezimi. Ako dolazi u velikoj množini, mogu biljke i uginuti. Svakako su veliki i mali borov srčikar najškodljiviji borovi podkornjaci. Njihova oštećenja ne djeluju na jedanput, već svake godine po malo, ali tim stalnije. Pa koliko nam već time škode, što drveća uslied njihovog napadanja okržljave, postaju boležljiva, te time postaju prikladan i željan material tolikim drugim štetnikom kao što su, bidens, minimus, laricis, proximus, Hylobius, Pissodes i mnogi drugi. Predusretna i obranbena sredstva su ova: 1. Pravodobna i česta proredba borovih porastlina. 2. Odstranjenje svijuh boležljivih stabala osobito onih, koja su nastradala od vjetra, vatre, gusjenica i t. d. 3. Izvoz onih stabala, koja su po srčikaru osobito napadnuta, i to najbolje prije rojenja kukaca, jer ćemo tim mnogo srčikara uništiti. |