DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1893 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 308 — rodina gnjezda, u kojem je Setvero rodicfa prebivalo. Vatra zahvati napokon i rodino gnjezdo. Majka mogla se je lako spasiti od prietede joj pogibelji, da živa ne izgori, nu ona ne htjede to učiniti, jer joj to ne dopusti majčina ljubav. Njoj nije bilo stalo ni do vlastitog života, te je žilavom uztrajnošdu napokon izgorila skupa sa svojimi rodici_ Mužak rodo kao otac oblietavao je goreče drvo i plamteću kudu neprestano, te je graktanjem i lupanjem s krili odavao svoju žalost i zdvojnost. — Liep primjer čovjeku, da se ugleda u požrtvovnu ljubav nieme životinje! San ili spavanje riba. Englezki naravoslovac August Čarter preduzeo je zainimive pokuse sa ribami, da jih uspava. Ovakovimi pokusi dokazao je, da ribe, koje živu u sladkoj vodi, kao primjerice: krupatka, b j el i c a (kesega), glavoč, krap, linja k (linj), Mal i kle n isto tako spavaju, kao što i druge životinje, koje na kopnu žive. Isti nagon za spavanje imadu i morske ribe, a medju ostalima spavaju vrlo rado slieđede ribe: labrnjak, gruj (morski ugor), kovač, morska mačka, smudj k u č a k. Naravoslovac Čarter dokazao je, da z 1 a t o č i c a (zlatna riba) i štuk a nikad ne spavaju, nego da se samo odmaraju (počivaju). Potreba spavanja kod riba mienja se prema meteoroložkim odnošajem, s toga ne spavaju ribe uviek samo po noči, nego i po danu. I ptioe govore. Njeki očevidac pripovieda sliedede: Prošlog lieta promatrao sam sa prozora njekog kišovitog dana jato gusaka, po broju 15 glava, gdje se počeše kupati na sried ulice, radujuć se, što je kiša pljuskom padala. Najednoč dobrzala je iz njeke pokrajne ulice jedna guska, gaktajuć i žureč se k čoporu gusaka, koje sam promatrao, te jim stade nješto kazivati i blebetati. Vidilo se je, da jim donaša njeku rađostnu vijest, a činilo mi se je, kao da jih nagovara, da idu njekud š njom. Graktejud poče se guska pridošlica polagano udaljivati od jata gusaka, na što se cielo jato odputi za pridošlicom kao na zapovijed. Gledajući to u čudu, bio sam znatiželjan znati, kuda guska pridošlica mami ostalo jato gusaka, te brže bolje uzeh svoj šešir, i odoh polako za guskami, na čelu kojih je stupala guska pridošlica. Ovu gusku priđošlicu slijedjaliu sve guske u jatu po redu, kao da stupaju vojnici na vježbu. Guska pridošlica napokon odvede ostale guske oko 150 koraka daleko od onog miesta, gdje sam jih motrio. Sve guske istim redom unidjoše za vođjom u njeko dvorište, u kojem stajaše kola, puna natovarena sa vredami zobi. Prva guska, dakle pridošlica i vodja, dovede ostalo jato do kola, pod kojima je ležala prosipana zob, koja je iz poderanih vreda procurila. Od ove zobi morala se je guska pridošlica do mile volje nazobati, prije nego što je svoje drugarice dovela do kola, jer ne htjede više zobati u đružtvu. Ođtuđ se razabira, da i životinje ima svoj ugovor t. j . da se medju sobom razumjeti i porazgovoriti mogu, a to je dokazano sa sijaset sličnimi primjeri i kod ostale peradi. Biline od 6000 godina. „Prosvjeta" priobduje iz „Flore pharaonique", Pariš 1892. sliedede: „Najstariji herbarium na cielom svietu jest u egipatskom muzeju u Kahiri; u njem je bilina, kojim je 5000 do 6000 godina. Sjajno doba egipatsko pada u vrieme od 4000 god. pred Isusom, pa ved onda bijaše običaj tjelesa obviti i okititi eviedem. Ovo se je cviede po sebi u boji veoma dobro sačuvalo; to je bieli i modri lothus, crveni mak, šipak, iztočni sljez (chrjsanthemum coronatum), šafranjka i t. d. K tomu bi se pridavalo lisde od celera, lukovice i češnjaka. Schweinfurt h je razvidio te bilinske ostanke, a s njimi se je ponovno znanstveno bavio V. Loret. " |