DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1893 str. 3 <-- 3 --> PDF |
Br. 7. u ZAGREBU, 1. srpnja 1893. God. XVII. Podkornjaci (Scoiytidae). Sastavio Bogomir Earakaš. (Nastavak). c) Vrst Mjelophilus Eichh. Srčikari. Ticala se sastoje iz 6 članaka, zezak poput niti, kijačica jajoliko zašiljena i kolutasta. Prvi stopalni članak dulji, nego li sliedeći, treći širok i dvokrp. Predprsje veoma kratko. Oči duge i jajolike, prednji rub cio. Slabo dlakavi kukci, živu u kori četinjača; lieti ili jeseni se ubuše u srčnicu mladice, a kad pred zimu padnu s osušenimi grančicami na zemlju, tada se ubuše u korien starijeg drveća i ondje prezime. Oni žive u jednoženstvu, te imadu obično dvostruku generaciju. 1. M. piniperda L. Veliki borov srčikar. Odug, skoro valjkast, crno svjetleće se boje, tanano vlasast, sa svjetlo smedjimi ticali i stopali. Glava sa razdalekimi piknjami i sa oštro začetnim rilom. Nadvratnjak skoro širji, nego li dug, čunjast, spreda sužen, razdaleko piknjast. Pokrilje sa tanano piknjastimi prugami. Izmedju ovih prtlga nalazimo vlasaste grbice; samo drugi prostor medju prugami (uzimajuć ga od središnje crte) ne ima tih grbica. Mužjak je mnogo manji. Duljina : 4—4-5 mm. Taj je zarez´nik na daleko razprostranjen. U Evropi dolazi svuda, gdje imade bora u većih porastlinah (sastojinah); isto tako dolazi na kanarskih otocih, u Aziji, Americi i t. d. Kao što i bor, kojega oštećuje, tako se i on drži više nizina i valovito brežuljastih predjela, nego li predgorja i višjih brdina. On dolazi na sve vrsti bora, bio to Pinus sylvestris, strobus, austriaca, nigricans, cembrae, maritima, pinea ili druga koja vrst. Da imade slučajeva, gdje srčikar dolazi na smreki, biti će jedva sigurno. Jedino možda, da ga u riedkih slučajevih na to nužda naćera. Škodljivost njegova poznata je dosta, pa neće biti s gorjega, da mu malo obširnije opišemo način života, e da tim sigurnije možemo upotrebiti obranbena sredstva protiv njega. |