DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7/1893 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 290 - Savi u Brodu i Mitrovici. Ribe, koje se obično sole i suše te u trgovinu šalju jesu: kesege, djeverike, šarani i somovi. Kako doznasmo ciene po kilogramu bivajn sliedeće: kesege po 15—20 novč.; djeverike sitne po 32 novč., krupne po 36 novč.; šaran a do ^4 klgr. težine po 40 novč., a s 0 m i do 1 Va klgr. po 45 —50 novč. To su sve trgovačke ciene na veliko. Na Lonji se takodjer sole i suše ribe, te kadkada i na dimu kade, nu to se sve u okolici potroši, pa nemožemo reci, da obstoji kakva važna trgovina s tim obrtom skopčana. Glede rakolova je poznato, da je neka epidemična bolest skoro uništila sve naše potočne rake (Astacus fluviatilis) u Bednji, Čazmi, Kupi, Krapini i Odri, dočim rek bi, da u one naše potoke i riečice ponornice, koje se podzemno slievaju u jadransko more, kao Lika i dr. ta bolest nije se nikada ili u veoma maloj mjeri pojavila bila, stoga je naš rakolov spao na pravu malenkost. Mi smo uvjeni, da osim račje „kuge" još više je upropašten bio rakolov s nerazboritog lova, osobito nazad lO—15 godina, kad su se naši raci na vagane u Beč slali. Kad se pomisli, da je rak životinja, koja sporo raste, te mu se hoće 6 — 7 godina dokle bude zreo za razplođ, pa da je uz to i veoma malo plodan, naime ženke najviše 300 jaja pod repom nose, to nije se čuditi, ako je tako rapidno spao naš rakolov. Sada se doduše rakolov počeo opet dizati, te mi vidjesmo na zagrebačkom ribjem trgu nešto raka uz cienu od 11—12, i 15 novč. po komad, nu o eksportu nema više govora. Znam ipak, da se osobito okolo Križevca jedan strukovnjak bavi rakogojstvom i postizava liepih raka u dužini od 20—25 centimetra, a to je zaslužni upravitelj križevačke ratarnice gosp. Šugh. Što rekoh za podignuće ribogojstva, to sve vriedi i za rakogojstvo, jedino ribarska družtva mogla bi i na tom polju blagotvorno djelovati, Našim vlastelima, koji posjeduju vlastite potoke najtoplije preporučam, da se dadu na rakogojstvo. Raci su veoma proždrljive životinje i jedu dapače svaku mrcinu, s toga njihovo tovljenje nekošta skoro ništa, a dadu se uviek liepo unovčiti. Tim sam izcrpio po mogućnosti moje izvješće o riečnom ribarstvu, a sada prelazim na morsko. Morskim ribarstvom, kako je poznato, bavi se jedino naše Primorje (u užem smislu te rieči), naime Rieka, Bakar, Kraljevica, Crikvenica, Selce, Novi, Senj, Sv. Juraj, Stinica, Jablanac i Karlobag. To je ribarstvo pak sa strane naših ribara posve ograničeno duž obala i draga, a nipošto se ne tjera u ši rokom moru, kao što rade talijanski ribari, koji imadu pravo duž naših obalah loviti. Ribolov se dieli na zimski i ljetni. Prvi traje od 23. listopada do 24. travnja, potonji od 24. travnja do 23. listopada. Pošto razpolažemo sa nekoHko službenih podataka: Mittheilungen des Konigl. Ungarischen Ministerium fiir Ackerbau, Industrie und Handel god. 1386. evo što doznajemo. God. 1885. cielo naše primorje bez Rieke imalo je 40 brodica ribarskih; ukupna bremenarina (tonnelaggio) iznašala je 91 tona (bačva = lOOO klgr.) sa 282 ribara. Kotar riečki imao je 45 domaćih i 48 talijanskih brodica. Ukupni ribolov za tu go |