DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1893 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 288 — U domaćih novinah upozorio sam često naše primorske ribare na tu okolnost, da bi se oni odlučili u Zagreb donašati morske ribe barem svaki petak, te tako, ako ne polučiti gori označene ciene, ipak se timi približiti, nu to nastojanje ostade bez odziva. Od suhih morskih riba prodaje se nešto malo bakalara uz cienu od 40—50 nč. kilgr., zatim h a r e n g a, onda mariniranih rusa, sardina u ulju, slanih srdela, nu sve to kod trgovina delikatesa. Glede kolikoće na godinu u naših riekah ulovljenih riba nemamo nikakovih podataka, isto tako su podatci o kolikoći donesene sladkovodne ribe na naših tržištih veoma nedostatni, jer se ribe kad dodju nevažu. U koliko sam kroz 3 godine pomnjivo pratio prodaju riba na zagrebačkom trgu, mogu nekom vjerojatoošću uztvrditi, da u Zagrebu nedolazi više od 50.000—60.000 kilogr. na godinu, a to uključivo sa ribama, koje k nama nose iz susjedne Štajerske, a kad i kad iz Blatnog jezera. Dočim gradovi Varaždin i Sisak neće ni ´/j gornje svote potrošiti, dolazi usuprot u Osiek i Zemun, u koliko mi ribari rekoše, kroz godinu više riba, nego li u Zagrebu. Eibogojstvo našlo je usljed agitacije, koju je pisac ovih redaka još god. 1888. sve do danas po domaćih političnih i strukovnih novina uzdržavao, donekle u krugovih naših vlastelina odziva. Prve tako rekuć umjetne pastrve izlegle su se u Zagrebu g. 1890. i to zaslugom pok. Emanuela pl. Vranycany-a. Pisac ovih redaka naručio je za pomenutoga vlastelina 10.000 oplodjenih jaja pastrva iz Freiburga (Njemačka) i dva kalifornijska korita, te je zimi g. 1890. pomoću vode zagrebačkog vodovoda u sobi za kupanje dvorio kroz preko 30 dana ta jaja, dok se neizlegoše male pastrvice; ove, pošto imadu veliku embrionalnu vreću, ne jedu ništa kroz 30—40 dana, s toga tek posije 60 dana njegovanja bijahu zrele, da se puste u koji gorski potok. Od 10.000 jaja odgojismo preko 7.500 pastrvica. Mjeseca travnja godine 1890. pustio ih je Vranycany u dva gorska potoka na svojem posjedu u Severinu. Kad bi naša vlastela osobito u Zagorju, htjela sliediti primjer pok. Emanuela Vranycany-a, nema sumnje, da bi se naši potoci pastrvama brzo napučili. I u Čabru odgaja gospoštija grofa Ghizy-a pastrve u posebnih ribnjacih. Iza lipane (Thymallus vexilHfer) učinismo pokušaj, nu pošto se ova riba u ožujku i travnju mriesti, to se usljed vrućine jaja na putu pokvariše i tako nije bilo žudjena uspjeha. Takodjer se pokušalo udomaćiti jegulj u (´Anguilla vulgaris) i to sa strane presvjetlog grofa Kulmera u Šestinah, gosp. Ljudevita Hagenauera u Zagrebu i kot. predstojnika g. Ferde Becića u Slavoniji. U kohko sam doznao pošiljke jegulja, koje su došle prvoj dvojici iz Hunningena na Eajni, stigle su u Zagreb skoro posve mrtve, s toga nemože biti govora o uspjehu. Dočim pošiljke jegulja za Slavoniju stigoše u dobrom stanju i rek bi liepo te ribe tamo uspjevaju. Ovdje mi je odmah iztači, da bi probitačnije bilo naručivati mlade jegulje početkom veljače iz Italije, naime iz Mesola (Comacchio), kod „Societe generale Frangaises de Conserves alimentaires k Isola (Istrija), koje družtvo drži u zakup ribolov jegulja u Comacchio, jer je iz Italije puno |