DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1893 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 284 — Ako mogu ovi odbori u svakom selu odlučivati glede svega, što im zakon dopušta u korist dotične obćine, onda bi isto tako pravedno bilo, da i urbar, obćinu kao posebno moralno tielo predstavlja odbor sa svojim presjeđnikom. Da bi takav odbor pod strogim nadzorom kr. kotar, oblasti, odnosno županijskog upravnog odbora koristno djelovao, pokazala bi budućnost. UzakoDJenjem ovoga udovoljilo bi se suvlastničkom pravu pravih urbarijalca, dočim bi se od tog prava imali izključiti svi drugi neovlaštenici. Gašo Vac, kot. šumar. I. Ribolov i rakolov"^. Dužnost nam je odmah na početku primietiti, da u Hrvatskoj i Slavoniji neima jošte službenih statističkih podataka o ribarstvu i rakolovu, navlastito glede riečnog ribarenja, stoga se ima sve ono, što budemo brojevima izkazali, smatrati kao vjerojatna, aU nipošto absolutna dokazala. Pošto riečno ribarenje imade nemanje vriednosti od pomorskog za našu domovinu, a tiče se ovokomorskog okružja, to ćemo prije ovim se baviti. Malo koja zemlja jest tako od prirode obdarena sa riekama za ribarstvo važnim kao Hrvatska i Slavonija. Mi imademo osim Save, Drave i Dunava brojne manje i veće pritoke, koje iz naših krajeva u rečene rieke utiču, i koji su prilično sa raznovrstnimi ribami napučene. Pogledom na trgovačku, odnosno narodno-gospodarstvenu vriednost naših rieka, riečica, potoka i jezera, evo imena najvažnijih vrsti naših riba. Medju plemenite ribe, koje i na našem trgu polučuju visoke ciene, a kad bi se ribarstvo, bolje rekuć ribogojstvo razgranilo u našoj domovini, moglo bi imati još veću važnost za eksport, jesu sliedeće: pastrv e ih bistrang e (Trutta fario), glavatice ih mladice (Salmo hucho), lipe ni (Thjmallus vex illifer), te kečige (Acipenser ruthenus). Sve ove četiri vrsti živu u naših vodah i to: pastrve u gorskih bistrih potocih i u krasnih naših Plitvičkih jezerih, od kuda se ima priUke vidjeti exemplara u težini od 2—3 kilograma. Glavatice ih mladica imade dovoljno, osobito u Savi, a najviše se love kod Podsuseda; vide se često na ribjem trgu u Zagrebu glavatice u težini od 7—8 kilograma, a ima kad i kad i krupnih exemplara od U—13 kilograma. U Dravi, takodjer kao i Dunavu, love se glavatice, nu u koliko nam je poznato mnogo manje, nego u Savi. L i p e n i živu u hladnih brzica-riekah; kod * Ovu i sliededu razpravicu priobdila je trgovačka i obrtnička komora u Zagrebu u „Izviešću* za god. 1886/90, te pošto ima velik broj naših družtvenih članova, koji si nijesu pribavili obsežnu knjigu naše trgovačke i obrtničke komore pod gornjim nadpisom, nakanili smo s toga, da ove tri razpravice doslovce priobćimo u „Šumar. Listu", jer će naše čitatelje najviše zanimati. Prvu razpravicu napisao je gosp. M. I. Dudan, a druge dvie g. šumarnik M. Kadoševič. Uredničtvo. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1893 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 285 — nas ih love najviše u Kupi; imadu veoma tečno meso, a baš se mogu loviti, kad je za pastrve zabranjena lovitba. S toga bi oni nadoknadili pastrv u za neko doba godine. Najviše teže l´/a kilogr. nu obično samo 7*—1 kilogram. Na zagrebački trg dolaze riedko, jer obćinstvo nepozna tu tečnu ribu. Kečige upravo su specialitet naše Save, Drave i Dunava. Glavnija lovišta u Savi jesu kod Jasenovca, u Dravi na ušću Drave, a u Dunavu nedaleko Zemuna. Za kečig e zna se, da se kroz cielu zimu iz Siska svaki tjedan nekoliko stotina kilograma za Budimpeštu i Beč eksportira, i to krupnih exemplara od %—1*/2 kilograma. Kečig a je veoma eienjeaa riba sbog tečnosti njezina mesa, nu zahtjeva se, da je barem preko 1 kilogram težka, a pošto imade kečiga u cieloj Europi jedino u Savi, Dravi i Dunavu (dolnjem) te nešto u Tisi, pa u Volgi u Rusiji, to bi vriedno bilo, da se ovoj ribi odsele veću važnost posveti, te bolje proti utamanjenju zaštiti. Skoro svaki petak imade se prilike vidjeti na zagrebačkom trgu odviše malenih kečiga, koje, kad bi ostale u vodi, mogle bi kašnje liepu cienu postići. Glede ciena, koje te tri vrste riba na naših trgovih polučuju, evo što možemo kazati: pastrv e iz Plitvičkih jezera od iya for. do 2 for. kilogram; one iz naših gorskih potoka 80 novč. do 1 for. 50 novč. kilogram. Glava tice 90 novč. do 1 for. 60 novč. kilogram. Lipeni po 60 novč. do 1 for. kilogram. Kečige od 60 novč. do 1 for. 40 novč. kilogram. Da se uvidi znamenitost, koju bi mogla imati eksportacija tih riba, evo dokaza. Na bečkom ribjem trgu lanjske godine u jeseni prodavale su se kod tamošnjih trgovaca ribom pastrve po 3^2—4*/2 fr- kilogram, glavatice od 2—3 for. kilogr. a kečig e od S´/a—5 for. klgr. Glede običnih, ali dosta cienjenih riba evo koje vrsti su na tržištih Hrvatske i Slavonije najviše zastupane. S m u d j e v i (Lucioperca sandra) iz Save, Drave i Dunava, a kadkada i iz Blatnog jezera (Ugarska). Ova je riba takodjer tečna, a na zagrebačkom trgu ima često i veoma krupnih eksemplara od 10—15 kilograma težine; ciena smudju bijaše od 60 novč. — frt. 1´20 kilogram. I ta riba, koja se u Češkoj (Wittingau), te sada i u Njemačkoj u ribnjacih goji, zaslužila bi i kod nas veće pažnje. Šaran i ili krap i (Gyprinus carpio) osobito iz Save, jesu veoma tečni, te se na vehko love. Eksemplara od 10—15 kilogr. nije riedko vidjeti na naših trgovih, a ciena šaranu jest od 40—1 for. klg. Ova se riba može najlakše u ribnjacih gojiti, nu da se gojitba izplati treba velikih jezera, koja bi se ipak uz Savu, Dravu i Dunavu mogla lako napraviti; šaranogojstvo moglo bi našoj domovini pružiti liep prihod, bilo kao hrana za naše pučanstvo, bilo kao predmet izvoza. Somovi (Silurus glanis) su takodjer u nas u obće na svih tržištih obilno zastupani, a od našeg pučanstva veoma zatraženi. Somovi u težini od 50—60 kilograma nisu kod nas nikakva riedkost, a obično se sjeku na komade, te prodavaju po 60 novč. do 1 for. klg. Kao ribe za ekfport nemaju nikakove važnosti, jer se na vehkih tržištih monarkije malo traže. Šćuke ili štuke (Esox lucius) jesu najobičajnije ribe naših tržišta; nu pošto su veoma grabežljive, a malo tečne, trebalo |
| ŠUMARSKI LIST 7/1893 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 286 — bi ih još više tamaniti. Šćuke se prodavaju po nv6. 30 — 60 kilogr. Mrene (Barbus fluviatilis) su takodjer običajne ribe kod nas i prilično tečne; prodavaju se po nvč. 35—60 klg. Manjići ili puzi je (Lota vulgaris) dolaze osobito mjeseca prosinca i siečnja na tržišta, naime u. doba, kad se mrieste, što je drugdje upravo zabranjeno. Ta veoma fina riba, cienjena osobito sbog tečnih jetra, prodaje se po nč. 70—1 fr. klg., a zaslužila bi veće zaštite. Linjaci (Tinca vulgaris) i k a r a š i (Carassius vulgaris) su ribe, koje spadaju u rod šaranovidnih riba, te živu najviše u barah i na naših tržištih su običajne, ali na malo zastupane. Linjaci su od mnogih cienjeni, te stoga polučuju cienu od 40 do 50 nč. klgr., dočim karaš i su manje traženi, pa se plaćaju po 25—35 nč. klg. Srodne a tečne ribe, koje se obično vidjaju na ribjem trgu kod nas, nu umaloj mjeri jesu: čepovi ili vretenari (Perca asper), grgeči ili ostrizi (Perca fluviatilis) i balavci (Perca cernua). Čepova vidjet je veoma liepih, a prodavaju se po nč. 40—60 klg, isto tako i balavci, dočim grgeči dostizavaju cienu od 20—40 nč. klg. Djeverike ili pečenic e (Abramis Brama) 1 p 1 a t i c e (Blicca Argyroleuca) su takodjer dovoljno zastupane na naših tržištih. Prve vidjet je iz Save i Dunava u težini od 1—2Vg kilgr., a pošto imadu dosta tečno meso, polučuju cienu od 40 — 60 nvč. klgr.; potonje nalaze se većinom u Dunavu, a buduć su manje tečne, prodavaju se po 80-40 nč. klg. Jaz ili jazvenac (Idus melanotus), jest riba navlastito u pramaljeću na naših trgovih mnogobrojno zastupana. Ta riba obično teži IV4—2 kilgr. nu imade ih kad kad i od 3 i 4 klg.; meso joj je dosta tečno te se plaća po 35—45 nvč. klgr. Nemanje ima kod nas klenov a (Squalius dobula), koji osobito iz našeg Dunava a i Save znadu potegnuti od 2—3 kilograma, nu običajno neprekoračuju težinu od ^ji kilogr. Klenov i nemaju najbolje meso, pa stoga se prodavaju po nvč. 25—35 klg. Dosta običajan na naših trgovih jest b 01 e n (Aspius rapax) bilo iz Save, Drave i Dunava; meso mu je tečno, biva do 6 kilograma težak, nu obično neprekoračuje 2 kilograma. B 010 n u je ciena od 30—40 novč. kilogram. Na dunavskih tržištih, osobito u Zemunu veoma su običajne kesege ili beovice (Abramis ballerus), crno oke (Abramis sapa); prve dosižu l´/j klgr. najviše, a potonje ´/^ klgr.; prodavaju se po 20—30 nč. kgr. Isto tako dolaze iz Drave i Dunava najviše: škoblje, morunaši ili podusti (Chondrostona nasus), koje su posve proste ribe, te postizavaju cienu od 16—24 nč. kgr. Sličnu važnost imade sabljar ka ili kosač (Pelecus cultratus); ova riba dolazi dosta često na zagrebačkom trgu, a imade težinu od 1 kgr., plaća se obično po 30—40 nč. kgr. Pod imenom čikovi dolaze na naših trgovih tri vrsti riba: 1. Pravi čikov (Cobitis fossilis) iz Dunava i Drave; imade posve prosto meso, te se prodaje po 15—25 nč. klg. 2. Brkica ili zminka (Cobitis barbatula) od 4—5 palaca dužine, posjeduje veoma fino i tečno meso. Kod nas dolazi naj´^iše iz Save, ciena joj je od 40—50 nvči klg. 3. Govedar ili legbaba (Cobitis taenia) jest riba kod nas dosta riedka, nu od nikakove gospodarstvene važnosti. Nasuprot od mnogo |
| ŠUMARSKI LIST 7/1893 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 287 — veće važnosti su piskori (Petromygzon fluviatilis i P. planeri), koji navlastito dolaze iz Save i Drave na naše trgove; sbog tečna mesa su mnogo traženi, nu barem u Zagrebu kroz tri godine nismo nego dva put ih na prodaji vidili. Začudno nam je bilo, da se ta riba prodaje na litre, naime od 30—40 nvč. litra u Zagrebu, dočim u Varaždinu i Osieku ciena im bijaše od 20—30 nvč litra. Napokon pod imenom bielice dolaze na sva naša tržišta više manje sliedeće ribe: Brzak ili varavac (Alburnus lucidus), plovka (Alburnus bipunctatus), bucov (Alburnus mento) crvenperka ili krupatka (Scardinius erjthropthalmus), bieloperk a ili žutoperk a (Leuciscus rutilus), žečasti klen (Squalius lepusculus) i laska ili jelšovka (Telestes Agassizii Heck). Sve te bielic e su mnogobrojno zastupane na ribjih trgovih i polučuju ciene od 8—20 nč. klg. Jedna druga grupa važnih riba, nu koja se u Savi i Dravi rieđko nalazi, dočim biva na tržištih dunavskih običajna, jest grupa jesetr a (Acipenserida); ovamo spadaju najkrupnije ribe naših voda. Najvažnije su sliedeće: Sim (Acipenser glaber); ovaj dolazi kad i kad i u Dravi i Savi, te potegne 16—32 klg.; u Zagrebu ga vidjesmo par puta. Imade tečno meso i prodaje se po 70—90 novč. kilogram. Na zagrebačkom trgu nazivlju ga krivo moruna (Hausen). Pastrug a (Acipenser stellatus. Pal) težka je najviše 30 kg.; riedka je u Dravi, nu u Dunavu običajna. Najviše dolazi na prodaju na zemunskom ribjem trgu. Iz nje se u Rusiji dobiva najfiniji ajvar (caviar); jedan ikraš može dati od 5~6 kg. ajvara. Prodaje se po 80 nč. do 1 fr. 20 nč. po klg. Kašikar (Acipenser Guldenstadtii) samo iz Dunava potegne na tezulji 80—90 kg.; meso je veoma cienjeno, isto tako i ajvar; ciena mu je od 60 novč. do 1 for. kilog. Napokon moruna (Acipeser huso) jest najkrupnija riba naših voda, naraste do 8 metara dužine, a može na tezulji potegnuti od 1000 kilograma. Stari ribari kod Zemuna nam kazaše, da je ta važna riba sve to redja u Dunavu, i da oni nisu nikada ulovili eksemplara težih od 300—500 kilgr. Meso morun e jest od svijuh jesetr a najslabije, isto tako i ajvar , prodaje se po 40—70 novčića kilogram. Na zagrebačkom ribjem trgu opažamo od par godina, da se kroz jesensko i zimsko doba prodaju svježe morske ribe. Te ribe kako doznasmo, nedolaze nama iz Rieke, nego iz Trsta (jer u Trstu je ribarnica bolje ribama obskrbljena). Vrsti koje su obično zastupane jesu: lubini (branzino) po 1 fr. 40 do 1 for. 70 kgr., z uhat ci (dentali) po 1 fr. 50 nč. do 1 fr. 80 nč. kgr., skuše ili lokarde (sgombri) po 1 fr. 30 nč. do 1 fr. 60 nč. kgr.; b r a d a č i (barboni) po 1 for. 20 nč. do 1 for. 50 nč. kgr. 1 i s t c i (sfogli) po 1 for. 30 do 1 for. 70 nč. klgr., jegulj e po 1 for. 20 nč. do 1 for. 50 nč. kilogram. Od mekušaca : liganj a (calamari) po 1 for. 10 nč. do 1 for. 50 nč. kilgr. a od korenpjaka, rakovica (granzievole^ po 40—50 nč. komad. Kako se opaža ciene su prilično visoke, nu sasvim tim sve se svaki petak razprodaje. Količina tih morskih riba iznaša za Zagreb na godinu najviše 600—700 kgr. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1893 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 288 — U domaćih novinah upozorio sam često naše primorske ribare na tu okolnost, da bi se oni odlučili u Zagreb donašati morske ribe barem svaki petak, te tako, ako ne polučiti gori označene ciene, ipak se timi približiti, nu to nastojanje ostade bez odziva. Od suhih morskih riba prodaje se nešto malo bakalara uz cienu od 40—50 nč. kilgr., zatim h a r e n g a, onda mariniranih rusa, sardina u ulju, slanih srdela, nu sve to kod trgovina delikatesa. Glede kolikoće na godinu u naših riekah ulovljenih riba nemamo nikakovih podataka, isto tako su podatci o kolikoći donesene sladkovodne ribe na naših tržištih veoma nedostatni, jer se ribe kad dodju nevažu. U koliko sam kroz 3 godine pomnjivo pratio prodaju riba na zagrebačkom trgu, mogu nekom vjerojatoošću uztvrditi, da u Zagrebu nedolazi više od 50.000—60.000 kilogr. na godinu, a to uključivo sa ribama, koje k nama nose iz susjedne Štajerske, a kad i kad iz Blatnog jezera. Dočim gradovi Varaždin i Sisak neće ni ´/j gornje svote potrošiti, dolazi usuprot u Osiek i Zemun, u koliko mi ribari rekoše, kroz godinu više riba, nego li u Zagrebu. Eibogojstvo našlo je usljed agitacije, koju je pisac ovih redaka još god. 1888. sve do danas po domaćih političnih i strukovnih novina uzdržavao, donekle u krugovih naših vlastelina odziva. Prve tako rekuć umjetne pastrve izlegle su se u Zagrebu g. 1890. i to zaslugom pok. Emanuela pl. Vranycany-a. Pisac ovih redaka naručio je za pomenutoga vlastelina 10.000 oplodjenih jaja pastrva iz Freiburga (Njemačka) i dva kalifornijska korita, te je zimi g. 1890. pomoću vode zagrebačkog vodovoda u sobi za kupanje dvorio kroz preko 30 dana ta jaja, dok se neizlegoše male pastrvice; ove, pošto imadu veliku embrionalnu vreću, ne jedu ništa kroz 30—40 dana, s toga tek posije 60 dana njegovanja bijahu zrele, da se puste u koji gorski potok. Od 10.000 jaja odgojismo preko 7.500 pastrvica. Mjeseca travnja godine 1890. pustio ih je Vranycany u dva gorska potoka na svojem posjedu u Severinu. Kad bi naša vlastela osobito u Zagorju, htjela sliediti primjer pok. Emanuela Vranycany-a, nema sumnje, da bi se naši potoci pastrvama brzo napučili. I u Čabru odgaja gospoštija grofa Ghizy-a pastrve u posebnih ribnjacih. Iza lipane (Thymallus vexilHfer) učinismo pokušaj, nu pošto se ova riba u ožujku i travnju mriesti, to se usljed vrućine jaja na putu pokvariše i tako nije bilo žudjena uspjeha. Takodjer se pokušalo udomaćiti jegulj u (´Anguilla vulgaris) i to sa strane presvjetlog grofa Kulmera u Šestinah, gosp. Ljudevita Hagenauera u Zagrebu i kot. predstojnika g. Ferde Becića u Slavoniji. U kohko sam doznao pošiljke jegulja, koje su došle prvoj dvojici iz Hunningena na Eajni, stigle su u Zagreb skoro posve mrtve, s toga nemože biti govora o uspjehu. Dočim pošiljke jegulja za Slavoniju stigoše u dobrom stanju i rek bi liepo te ribe tamo uspjevaju. Ovdje mi je odmah iztači, da bi probitačnije bilo naručivati mlade jegulje početkom veljače iz Italije, naime iz Mesola (Comacchio), kod „Societe generale Frangaises de Conserves alimentaires k Isola (Istrija), koje družtvo drži u zakup ribolov jegulja u Comacchio, jer je iz Italije puno |
| ŠUMARSKI LIST 7/1893 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 289 bliže putem mora da na Rieku đobimo te mlade ribe žive i zdrave. Jegulj e ipak nemožemo kao pastrve gojiti, nego samo u barama toviti, jer se one u moru mriešte, nu svakako pošto je ta riba veoma tečna a brzo raste, zaslužuje svaku pažnju od strane hrvatskih ribogojaca. Glavna zaprieka, sbog koje se nit ribarstvo nit ribogojstvo nemože kod nas razvijati, jest pomanjkanje ribarskog zakona. Na tu sam okolnost često putem našeg novinstva upozorio mjerodavne krugove, i ne bez uspjeha. Već godine 1890. u veljači bijaše varaždinska županija prva, koja je, uvaživši okolnost, što nemamo ribarskog zakona, izdala pod br. 293./u. g. 1890. naredbu glede prodaje riba i raka u području županije varaždinske. Ova je naredba svakako i po svojem sadržaju veoma hvale vriedna, te bi bilo skrajne vrieme, da i ostale županije što slična urade. Naše rieke, kako smo vidili, obiluju veoma koristnimi ribami, nu na žalost, kroz pune tri godine imali smo prilike konstatovati, da se kod nas bez razbora lovi i riba na svaki način tamani. U Zagrebu, pod očima najvišjih oblasti prodavaju se kroz cielu godinu ribe za doba mrieštenja i posve nejake, pa baš je čudo, što nisu se još posve neke vrsti utamanile! Doduše ove je godine kr. zemaljska vlada već priobćila u službenih novinah osnovu zakona ribarskoga, nu proći će po svoj prilici još dosta vremena dokle ovaj zakon bude od sabora pretresen i primljen, te dok dobije previšnju sankciju. Dok se to sve dogodi, nepreostaje ino, nego da županije, odnosno kotarske oblasti i gradska poglavarstva naredbenim putem nešto za zaštitu ribarstva urade, inače zlo i naopako po naše ribarstvo i rakolov. Mi smo ipak uvjereni, da sve naredbe i ribarski zakon neće blagotvorno dielovati na podignuće te važne grane narodno-gospodarstvene, dok se neustroji u našoj domovini jedno moćno ribarsko družtvo, kojeg da kralj, zemaljska vlada i kr. ug. ministarstvo trgovine dovoljno subvencionira, kako se to radi u Njemačkoj i Cislajtaniji. To družtvo nebi moralo nipošto biti kakovo trgovačko poduzeće, nego lih baviti se oko promaknu(Sa ribogojstva i ribarstva, te u svakoj županiji imati svoje podružnice. Prama vladi bi vršilo neku savjetujuću ulogu, i to u svemu što se tiće ribarskog zakonodarstva i naredaba u korist ribogojstva. Što se ribarske industrije tiče t. j . o priredjivanju ribjih konserva, mariniranih riba i ajvara (caviara), o svemu tomu nema za naše sladkovodne ribe ni spomena, dočim bi upravo ta grana mogla liepu korist zemlji pružiti. Sluči se često, da sbog obilne lovitbe treba i plemeniti ribe kao pastrve, glavatice, kečige i smudjeve u bezcienu prodavati iU kad se pokvare na djubrište bacati, dočim bi se malim trudom moglo, ako ne drugo, barem ove fine ribe soliti, sušiti i na dimu kaditi, kako se to u inozemstvu pa i u istoj monarkiji od vajkada radi. Jedina ribarska industrija, koja kod nas obstoji, nu kako nam sa vjerodostojne strane priobćuju, svake godine više propada, jest soljenje i sušenje na suncu sladkovodnih riba u Slavoniji. Taj obrt se poglavito tjera na Dunavu u Zemunu, Dalju i Vukovaru, na Dravi u Osieku, a na |
| ŠUMARSKI LIST 7/1893 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 290 - Savi u Brodu i Mitrovici. Ribe, koje se obično sole i suše te u trgovinu šalju jesu: kesege, djeverike, šarani i somovi. Kako doznasmo ciene po kilogramu bivajn sliedeće: kesege po 15—20 novč.; djeverike sitne po 32 novč., krupne po 36 novč.; šaran a do ^4 klgr. težine po 40 novč., a s 0 m i do 1 Va klgr. po 45 —50 novč. To su sve trgovačke ciene na veliko. Na Lonji se takodjer sole i suše ribe, te kadkada i na dimu kade, nu to se sve u okolici potroši, pa nemožemo reci, da obstoji kakva važna trgovina s tim obrtom skopčana. Glede rakolova je poznato, da je neka epidemična bolest skoro uništila sve naše potočne rake (Astacus fluviatilis) u Bednji, Čazmi, Kupi, Krapini i Odri, dočim rek bi, da u one naše potoke i riečice ponornice, koje se podzemno slievaju u jadransko more, kao Lika i dr. ta bolest nije se nikada ili u veoma maloj mjeri pojavila bila, stoga je naš rakolov spao na pravu malenkost. Mi smo uvjeni, da osim račje „kuge" još više je upropašten bio rakolov s nerazboritog lova, osobito nazad lO—15 godina, kad su se naši raci na vagane u Beč slali. Kad se pomisli, da je rak životinja, koja sporo raste, te mu se hoće 6 — 7 godina dokle bude zreo za razplođ, pa da je uz to i veoma malo plodan, naime ženke najviše 300 jaja pod repom nose, to nije se čuditi, ako je tako rapidno spao naš rakolov. Sada se doduše rakolov počeo opet dizati, te mi vidjesmo na zagrebačkom ribjem trgu nešto raka uz cienu od 11—12, i 15 novč. po komad, nu o eksportu nema više govora. Znam ipak, da se osobito okolo Križevca jedan strukovnjak bavi rakogojstvom i postizava liepih raka u dužini od 20—25 centimetra, a to je zaslužni upravitelj križevačke ratarnice gosp. Šugh. Što rekoh za podignuće ribogojstva, to sve vriedi i za rakogojstvo, jedino ribarska družtva mogla bi i na tom polju blagotvorno djelovati, Našim vlastelima, koji posjeduju vlastite potoke najtoplije preporučam, da se dadu na rakogojstvo. Raci su veoma proždrljive životinje i jedu dapače svaku mrcinu, s toga njihovo tovljenje nekošta skoro ništa, a dadu se uviek liepo unovčiti. Tim sam izcrpio po mogućnosti moje izvješće o riečnom ribarstvu, a sada prelazim na morsko. Morskim ribarstvom, kako je poznato, bavi se jedino naše Primorje (u užem smislu te rieči), naime Rieka, Bakar, Kraljevica, Crikvenica, Selce, Novi, Senj, Sv. Juraj, Stinica, Jablanac i Karlobag. To je ribarstvo pak sa strane naših ribara posve ograničeno duž obala i draga, a nipošto se ne tjera u ši rokom moru, kao što rade talijanski ribari, koji imadu pravo duž naših obalah loviti. Ribolov se dieli na zimski i ljetni. Prvi traje od 23. listopada do 24. travnja, potonji od 24. travnja do 23. listopada. Pošto razpolažemo sa nekoHko službenih podataka: Mittheilungen des Konigl. Ungarischen Ministerium fiir Ackerbau, Industrie und Handel god. 1386. evo što doznajemo. God. 1885. cielo naše primorje bez Rieke imalo je 40 brodica ribarskih; ukupna bremenarina (tonnelaggio) iznašala je 91 tona (bačva = lOOO klgr.) sa 282 ribara. Kotar riečki imao je 45 domaćih i 48 talijanskih brodica. Ukupni ribolov za tu go |
| ŠUMARSKI LIST 7/1893 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 291 — dinu je iznosio sa Riekom 512.656 kigr. i 161.443 komada riba u vriednosti od 164.548 for. Od te množine ide na talijanske ribare 259.253 klgr. Dakle preko polovica na tudjince. Sve brodice bile su vrieđne 46.870 for. od koje svote pripada domaćim brodicam 16.870 for., a talijanskim 20.000 for. Mreža je bilo 226 u vriednosti od 59.679 for. Ribarilo je prosječno 448 domaćih ribara, a 190 talijanskih. Kako opažamo, talijanski ribari, od kojih bijaše manje od polovice domaćih, uloviše ipak razmjerno dvostruko više ribe. To sve, jer imadu bolje sprave, i jer su okretniji od domaćih, te i nepaze na ribarske naredbe. Da naše morsko ribarstvo bez Rieke osobito nenapreduje, pokazuju nam sliedeći brojevi: god. 1879. bijaše ulovljeno 220.178 klgr. riba; god. 1889. 239.930 klgr. ; god. 1890. 271.176 klgr. to je dosta spor napredak. Pošto su dosada pomorske oblasti manjkavo sakupljale statistićni materijal našeg morskog ribarstva, to ćemo ovdje samo donieti brojeve za godinu 1890., koje je riedkom marljivošću i trudom sabrao tajnik senjske trg. obrtne komore g. S. Cihlar. Godine 1890. bijaše u svemu 65 ribarskih brodic a u vriednosti od 8.510 for.; mrež a 178 komada u vriednosti od 34.590 for.; ribara 339. Najviše je imala brodica ribarskih Crikvenica, naime 20; a najmanje Stiaica 1 ; đoćim druga po broju jest Kraljevica, naime sa 14; ostale luke nemaju što da jedna drugoj zavide. Takodjer glede broja i vriednosti mreža Crikvenica prednječi, naime ona posjeduje 122 mreže u vriednosti od 15.840 for. te imade 158 ribara. Najvažniji ribolov za naše Primorje jest tunolov. Tunolovišta su u Bakru, u Sršćici pod Kostrenom, u Bakareu, Kraljevici, Dubnom, Sv. Jakovu, Kačjaku kod Sv. Jelene, Novom, Sv. Jurju i Lukovu. Tunolovišta u Bakru, Bakareu i Kraljevici spadaju imovnoj obćini bakarskoj, ona u Dubnom Sv. Jakovu, Kaćjaku i Novom jesu vlastničtvo kameralne gospoštije fužinske; dočim tunolovišta u Sršćici, Sv. Jurju i Lukovu jesu privatna. Glede zasluge ribara kod tunolova plaća ribare zakupnik ili poduzetnik po množini uhvaćene ribe i to 70 for. od 1.000 klgr. Kod ostalog ribolova podiele družine ribarske lovinu na jednake dielove, pokle nego su vlastniku male brodice dah trećinu, a vlastniku velike dvie trećine ulovljene ribe. God. 1390. ulovljeno je u svemu 271.176 klgr. i 7.431 komada morske ribe i drugih morskik životinja. Od uhvaćene ribe izvezeno je 142.578 klgr. a potrošeno kod kuće 128.598 klgr. i 7.431 komad. Najglavniji izvoz predstavlja nam tunovina i polandre (palamide); od ovih je odpremljeno što na Rieku, što u Mljetke 117.595 klgr., kod kojih su sudjelovah: Bakar sa 58.652 klgr., Kraljevica sa 29.040 klgr.. Novi sa 14.831 klgr., Senj sa 3.072 klgr. skupa 105.595 klgr. sve za Rieku, a 12.000 klgr. iz Bakra ravno u Mljetke. Ribolov je po prodajnoj cieni pružio ukupni prihod od 68.054 for. za g. 1890. Ova svota se razdieljuje po lukah kako sliedi: Baka r 29.825 for., Kral j evica 12.966 for., Crikvenica 7.119 for., S e 1 c e 3.548 for., K ar lo b a g 2.100 for., Jab lanac 1.202 for., Stinica 264 for. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1893 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 292 — Po Kozponti ertesito br. 7. od 22, siećnja o. g. cielokupui ribolov za god. 1890. sa Riekom iznosio je ukupno 367.960 kigr. u vriednosti od 100 579 for. (t. ]. za +50.137 kIgr. prama god. 1889.) Iz toga sliedi, da su ribari luke riečke ulovili 96.784 klg. ribe, u vriednosti od 32.525 for. Što se tiče ciena riba u naših primorskih luka, to bez razlike pojedinih vrsti bijahu popriečno god. 1890. sliedeće po kilogramu: u Bakru 32Va novč., u Kraljevici 22´/2 novč., u Crikvenici 17 novč., u Selcu 29 novč., u Novom 27 novč., u Senju i Sv. Jurju 22 novč., u Stlnici ll^j^ nove., u Jablancu 17 nov5., u Karlobagu 19 novč. Obzirom na vrsti riba zauzima po kolikoći lova god. 1890. kao uviek tuna prvo mjesto sa 123-960 klgr.; skuša (lokarda-sgombro) sa 60.658 klg.; zatim srdel e sa 32.949 klgr.; sve ostale vrsti su razmjerno slabo zastupane. Od morskih korepnjaka (Crustacea), jastozi i zarozi iznose u svemu 106 kemađa za cielu god. 1890.; doista veoma malo. Rakovice pak 325 komada. Od mekušaca (Mollusca) ulovljeno je iste god. 1890. svega 7.000 komada Iju star a i to sve u Kraljevici; 1.929 klgr. sipa (sepie), 2.330 klgr.; liganja (calamari), a 1.954 klg. hobotnica i mrkača. Svi ovi brojevi nam pokazuju, da naše jadransko more nepruža ni s daleka one koristi, koje bi po prirodi nami moralo pružati, kad bi znali racionalnije izcrpiti njegovo bogatstvo. Tako se n. pr. naša tunovina u bezcienu šalje u Mlietke i na Rieku, dočim bi se mogla priredjivati tunovina u ulju, kako se to u Gjenovi i drugih talijanski lukah radi, isto to vriedi i za s k u š e (lokarde) i srdele ; za potonje obstoje i u Istri i Trstu tvornice, dočim kod nas svega toga nema. Kako obstoje u okolici mletačkoj takozvane ,Valli´´,gdje se uspjehom goje lubini, lovrate, zubatci i cipli, to nema sumnje, da bi se našlo kod nas dovoljno pristalih draga, gdje bi se mogle te „Valli" osnovati. S druge strane bi se moglo i gojenje jastoga, kako se to u Francezkoj odavna radi i u našem Primorju udomiti. Od nemanje vriednosti bilo bi gojenje kamenica (ostrige^, koje se u Istri i Dalmaciji već uzgajaju dobrim uspjehom. Nu sve to biti će moguće, kad se zaštite ribe i druge morske koristne životinje od svestranog tamanenja. Sa svih strana Primorja dižu se tužbe proti dinamitu i ta; lijanskim ribarom, koji svojimi dubokimi mrežami uništuju mlad naših riba. Onda se ne pazi takodjer ništa na lovostaje za vrieme mriestenja koristnih morskih riba, a još manje se brige imade, da se tamane grabežljive nevaljane ribe i druge morske životinje. Dok se svemu tomu neđoskoči, o napredku našeg morskog ribarstva nemože biti govora. Ribarstvo pak za naše Primorje imade sada daleko veću važnost, nego li nazad 10—20 godina, kad je još naša trgovačka mornarica evala, nu sada gdje mornarice skoro više nemamo, ribarstvo bi moglo postati vrelo liepe zasluge za naše obalno pučanstvo. Mi smo još godine 1888. upozorih u članku „Naše ribarstvo" (vidi „Narodne novine" od 23. prosinca pr. g)., da se i obzirom na morsko ribarstvo trebamo ugledati u ono, što Austrijska vlada radi za Trst, Istru i Dalma |
| ŠUMARSKI LIST 7/1893 str. 29 <-- 29 --> PDF |
- 293 — čiju, naime da se i kod nas osnuje jedno družtvo za morsko ribarstvo, kako obstoji u Trstu za pomenute pokrajine. Tršćansko družtvo za morsko ribarstvo đonielo je i na medjunarodnom gospodarstvenom kongresu prošle godine (1890) u Beču mnogo važnih pitanja na pretresivanje, te i kod medjunarodne gospodarstvene izložbe u Beču pokazalo svoje uspjehe postignute u gojenju kamenica, konserviranju riba itd. To družtvo, osim što se za napredak ribogojstva brine, skrbi se mnogo za siromašne ribare i njima pruža materijalne pripomoći za nabavu brodica, mreža i drugih alata. S toga bi veoma uputno i shodno bilo, da ni državni organi pod koje spada pomorsko ribarstvo, čim prije nešto urade i za ovu važnu granu naše narodne privrede. II. L 0 V s t V 0. 0 lovstvu u obće neimamo bilježaka, koje bi nam stanje lovstva u Hrvatskoj protumačiti mogle, jedino što znamo iz povjesti Ivana Tkalčića, da je naše svećenstvo u XII. vieku jur sabiralo kunovinu od naroda, kao stalan dio beriva. U grbu kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije utisnut je oblik kune, dapače bio je i u kovanom banskom novcu iz XIL vieka nazvanom „Moneta banalis" ili banovica jasan otisak kune. Lovno pravo mienjalo se je po vremenu u našoj domovini, a u svrhu zaštite lova izdani su razni zakoniti propisi. Lov je u prvih stoljećih svakomu žitelju naše domovine bio posve slobodan. Kasnije si je sve više prisvojivalo plemstvo lovno pravo, te je stavljalo razne zahtjeve na podčinjene seljane. U početku 16. stoljeća bio je na temelju dekreta kralja Vladislava II., kojim se regalno pravo lova potvrdjuje, lov na jelene i ostalu plemenitu divljač dozvoljen samo plemićem. Seljanom bijaše dozvoljen samo na grabežljivu zvjerad. Ovo pravo bijaše dugo uzdržano tako, da je jošte kraljica Marija Terezija nalogom od godine 1755. odredila, da mogu slobodno u lov samo plemići. To pravo plemića uzdržalo se je skoro do svršetka prve polovice ovoga vieka. Nu godine 1848. promjeniše se odnošaji ne samo u domovini uašoj, nego i u drugih zemljah. Mnoga divljač bila je u uzčuvanih lovištih po seljacih utamanjena; od tada su i jeleni u mnogih predjelih Hrvatske posvema izčeznuli lov je bio opet svakomu slobodan. Da se ponovni lovni odnošaji u domovini urede, izdana je po c. kr. hrvatsko- slavonskom namjestničtvu 4. travnja 1859. „privremena uredba lova". Tom naredbom uredilo se je u Hrvatskoj i Slavoniji privremeno lovstvo tako, da su lovišta, koja su vlastelini prije god. 1848. po tadanjih zakonih izlučili i za se pridržali, ponovno uzpostavljena. Sav ostali za vlastelu ne pridržani prostor, na kojemu je do sada svakomu prosto bilo lov loviti, da se razdjeli na lovišta. |