DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1893 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 283 — Ijenom zastupstvu mogu odlučivati o dobrobiti urb obine takovi ljudi, koji ne imaju nikakav interes i kojim je obć. šuma i pašnjak deveta briga. Većina ne interesenta zabaciti će u mnogih slučajevih koristan predlog, donesen po urbartjalcih t. j . po odboru pravih urbarijalaca- Gornjim primjerom dokazao sam, da može biti dosta obćina, od kojih su seljaci kao pravi urbaiijalci u manjini u obć. zastupstvu, a ipak ovo zastupstvo odlučuje u svih slučajevih, koji se tiču urb. obćine. Nu ali i urbarijalci su u obć. zastupstvu u većini od onda, od kada dolazi u zastupstvo onaj, koji zaista nebi imao nikakovog pravnog naslova na posjed urb. obćine, a po tom niti da sudjeluje kod stvaranja zaključaka, odnosećih se na urb posjed, ali mu se ipak daju prava urbarskog posjednika. Naročito to urb. pravo nebi smjeli imati oni, koji su zastupnici vele posjed a t. j . vlastelinstva, od kojih su bivši kmeti za uviek odciepljeni, jer je tim odciepljenjem pravo glede urbar, posjeda prešlo samo na bivše kmete t. j . urbarijalce. Kao što ne imaju vlastelinstva, odnosno njihovi zastupnici pravo odlučivati u obć. zastupstvu glede imovne urb. obćine, isto tako ne imaju pravo ni obćinari pripadnici i posjednici, ako ne imaju urbarskog ovlaštenja. Ovo je izhodište pravne naravi t. j. , da glede njekog objekta može samo odlučivati onaj, koj i im a prav o na taj objekt, dakle ovom slučaju urbarijalni posjednik i suvlastnik šume i pašnjaka. Kao što su imovne obćine u biv. krajini samostalna moralna tjela, isto su tako i urbarske obćine samo sa mnogo manjim posjedom. Volju suovlaštenika kod krajiških imov. obćina vrše skupštinari, birani kao takovi iz sredine suovlaštenika, a tekuće poslove manje važnosti rukovode gospodarstveni odbori i gospodarstveni uredi. Po tomu vidimo dakle, da suovlaštenici krajiških imovnih obćina po skupštini zastupnik^ i odbora sa svojim predsjedkom u prvom redu odlučuj u glede svoje imovine. Isto tako moglo bi se zakonom urediti i za urb. obćine. Kod malih urb. obćina neka suovlaštenici po suvlašteničkom pravu odlučuju u skupštini (vidi §. 48. nor. nar. od god. 1871.), a za tekuće poslove neka si izaberu odbor (4 lica) sa predsjednikom. Kod velikih urb. obćina neka se izaberu skupštinari (12—24 na broju, kao što to biva u obć. zastupstvu), a za tekuće poslove uži odbor. Zakonitim ovakovim uredjenjem pružila bi se prilika, da suovlaštenici odlučuju glede svoje imovine, a ne obć. zastupstvo, kao što to sada biva. A zašto da bude tako, razložio sam gore. U ostalom poznato nam je, da osim krajiških imovnih obćina postoje u svakom selu još i takozvane crkvene i školske obćine i to potonje sa svojim odborom i predsjednikom. Ovakove obćine odlučuju po svom odboru samostalno u svih pitanjih, koje se tiču ovakovih obćina. 21 |