DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1893 str. 16 <-- 16 --> PDF |
- 280 — Sva sastojina u „Andjelinoj kosi" I. banske inlovne obćine, koja je za bu duće godišnje sječiae opredieljena bila, uništena je, te sada sva ona okolica zđvojno u budućnost gleda, odkuda će si potrebita drva pribaviti. Bojati se je, da se ovakova neman opet opetuje, jer su šume od pri morske strane, kao takodjer u susjednoj Bosni poharane, te će se klimatični odnošaji naglo mijenjati i slične oluje proizvadjati. Treba samo ovakova dva ciklona, onda je Banovina sa šumom za uviek obračunala. Pa ako se je već i sva priroda na tužnu Banovinu nesmiljeno bacila i ako ja bez milosrđja bičem bičeva, bar da joj se smiluju oni, koji mogu, pa da joj pribave valjana obćila, jer se u pomanjkanju ovih dan danas 1 prost, metar drva jedva po 12 novč. prodati može. Ima pače krajeva, u kojih se drva ban badava prodavaju, samo da neleže u šumi i da se odtud neporode požari, koji bi sve u prah i pepeo obratiti mogli. A onda jao i pomagaj i onako siromašnoj Banovini! Basara. Zastupstvo urbarskih obćina. Obzizom na predstojeću organizaciju našega šumarstva mnijem, da će i ova razpravica biti na svom mjestu. U našem cienjenom „Šumarskom listu" razpravljalo se je mnogo toga, što bi smjeralo na boljak urbarskih i imovnih obćina, pak je od neobhođne potrebe, da se i ovo pitanje razbistri i zakonom uredi. U bivšoj vojnoj krajini riešeno je ovo pitanje temeljito, te zakonom osnovano zustupstvo imovnih obćina već mnogo godina radi koristno za sebe i svoje potomke. Drugi su odnošaji kod urbarskih obćina. Mnogi će kazati, da je ovo pitanje riešeno normativnom naredbom od god. 1871. Ali upravo zato počeo sam ovom razpravom po^l gornjim nadpisom, da vidimo, kakovo je i na kojemu je temelju osnovano „zastupstvo urbarskih obćina". §. 17. nor. naredbe od god. 1871. izrično kaže: „Uprava i rukovanje posala, odnosećih se na obćinske šume (urbarne), spada na djelokrug redo vitog obćinskog zastupstva" i t. d. Ova se ustanova faktično i provađja. Tako se u obćinskom zastupstvu riešavaju svi poslovi, koji su naznačeni u §§. 19. 20. 24. 25. 26. 44. 45. Vidimo dakle, da obćinsko zastupstvo ima u prvom redu odlu čivati glede imovine urbarskih obćina, glede izbora šumara, lugara i t. d. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1893 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 281 — Svake godine dolazi u pretres proračun urbarskih obćina, odnosno proračun cielokupne upravne obćine. Naredbom visoke kralj, zemaljske vlade, odjela za unut. poslove, od 25. studenoga 1882. br. 30576 odredjeno je, kako se imade proračun sastavljati. Po točki 7 spomenute naredbe u prihodu upravne obćine sadržan jeprihod urbarno-obćinskog posjeda t. j . prihod od šumž, i pašnjaka. Pod toč. 12. označen je razhod pod oznakom: „V. Šumarstvo", dočim nam toč. 17. razjasnjuje, što spada na razhod. Zašto se prihod i razhod urbarskih obćina unaša u proračun upravne obćine, razjasnjuje nam potanko toč. 5. gorespomenute naredbe. U dotičnom stupcu (toč. 5.) izrično se kaže: „Primjećuje se, da prema propisu §. 3. zak. čl XVI. od god. 1870. i §. 40. naredbe kr. zem. vlade od 4. ožujka 1871. uvršćenje prihoda i razhoda od obćinske šume i od obć. pašnjaka u občinski proračun ne može biti niti na uštrb bitnosti, niti opredieljenju toga razhoda. Nadalje se kaže, da dotični prihod kao i dužnost pokrića ima ostati posebnom svojinom ovlaštenika na šumske, odnosno na pašnjačke koristi i konačno, da su šumski i pašnjački prihodi i razhodi posebne sastavine obć. proračuna. Ako promotrimo gornje ustanove rečene naredbe, onda ćemo razabrati, da po §. 3. z. čl. XVI. od g. 1870. spojenje pojedinih sela i mjesta u jednu obćinu ne povlači za sobom i sjedinjenje posebnoga, kojemu selu, mjestu ili obćini (urbarskoj) pripadajućega imetka; ovaj ostaje i nadalje izključivo vlastničtvo dotičnikž, §.40. nor. nar. od god. 1871. glasi: „Obćinske šume predstavljaju zajedničk i posje d svih stanovnika dotične obćine, koji imadu urbarijalni selištu i posjed i t. d. Potonjom ustanovom odredjeno je dakle, da urbarske obćine sačinjavaju posebno moralno tielo, koje bi samo imalo odlučivati,glede svoga posj eda. Ovo pravo podieljuje se ovlaštenicima urb. obćina donjekle i po § 48. nor. naredbe od god. 1871. Nu kako je gore razloženo, odlučuje glede svih urbar, obćinskih stvari obćinsko zastupstvo (§. 17. nor. nar.). Ako sad promotrimo ustanove zak. čl. XVI. od god. 1870., onda ćemo viditi, kako se obć. zastupstvo izabire i tko ima pravo izabran biti. §. 27. odredjuje, da obćinu zastupa odbor (zastupstvo). §. 28. ustanovljuje broj zastupnika, kojih ima biti u svakoj obćini naj manje 12, a najviše 24. Osim toga odredjuje gornja ustanova, da se ima nastojati o tom, „da budu sela i mjesta u obćin. odboru razmjerno zastupana". Po ovome dakle mora se nastojati, da svako selo u obćin. odboru bude zastupano. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1893 str. 18 <-- 18 --> PDF |
- 282 Ova ustanova određjuje dakle, da selo odnosno urbarska obćinane bude bez svoga zastupnika. U §. 29. propisuje se, tko može biti izabran. Po gornjoj ustanovi može biti izabran u obć. zastupstvo samo obćinar pripadnik, koji na vlastitom zemljištu obitava ili obćinar posjednik, ako posjeduje 20 kat. ral i zemljišta. Potonje se razumjeva tako, da posjednik ne mora biti pripadnik obćine. Po §. 30. rečenog zakona mora se jedna tredna obćin. zastupstva popuniti iz razreda najvećih porezovnika, a po §. 28. zastupaju veleporezovnici kod najmanjeg broja 4 mjesta, a kod najvećeg 8. Poznato nam je, da u gradjanskom području ima dosta vlastelinstva, što većih, što manjih, pak da isti bez obzira na urbarijalne posjednike lako popuniti mogu ´/a odbornika. U ostalom poznata je stvar, da ima takovih manjih posjednika (plemička dobra, kuriji i t. d.), koji nespadaju medju veleporezovnike. Pošto su ali takovi posjednici podjedno i pripadnici obćine, te na vlastitom zemljištu žive (ovamo spada kuća i podkućnica i njekoliko rali zemlje), stoga mogu ovi po zakonu biti izabrani i u obć. zastupstvo. Posjednik sa 20 rali zemljišta, — ako i nije pripadnik, može biti izaaran. Ovih potonjih ima mnogo, a naročito u Slavoniji. Naseljenici (trgovci, špekulantni zakupnici i t. d.) kupuju ral po ral, te uz jeftin novac dodju do dovoljnog posjeda lako. Oni kupuju ral po ral od seljaka urbarialca, a ponješto i od vlastehnstva, naročito prigodom parceliranja zemljišta i t. d. Ako sve to promotrimo, onda ćemo lako pojmiti, da se može dogoditi, da u obć. zastupstvo ne dođje ni jedna četvrtina urbarljalnih posjednika. To se može dogoditi onda, ako jednu trećinu u obć. zastupstvu popune veleporezovnici, koji su skoro svi veći ili manji vlastelini (plemička dobra, kurije) te ostali stranci, koji su u velikoj količini zemljišta od vlastelinstva i seljaka pokupovali. Osim toga ima u svakoj obćini dost a pripadnika sa nješto pesjeda, pak (ako i nijesu urbarialci) mogu zato biti ipak izabrani u obć. zastupstvo jer su pripadnici i posjednici makar da imadu samo ´ji rali zemlje sa kućom. K tomu dolaze ini posjednici sa 20 rali zemljišta, a i takovih ima sijaset, ma da i nijesu pripadnici obćine. Ako uzmemo primjerice njeku malu obćinu sa 4 sela i 12 zastupnika, onda će se prema gorerečenom obć. zastupstvo popuniti sa Vg veleporezovnika t. j . veleporezovnici imati će u obć. zastupstvu 4 mjesta; druga trećina popuniti će se sa pripadnicima sa malim posjedom i sa posjednicima, koji posjeduju 20 rali zemljišta, pa makar i nebili pripadnici obćine; treću trećinu mogu popuniti seljaci t. j . pravi urbarijalni posjednici. Ovako sastavljeno zastupstvo ima u smislu §. 17. norm. naredbe odlučivati 0 dobru urbarskih obćina, makar da Vs odbornika ne ima suvlastničkog prava na šumu i pašnjak. Po tomu vidimo, da u ovako sastav |
| ŠUMARSKI LIST 7/1893 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 283 — Ijenom zastupstvu mogu odlučivati o dobrobiti urb obine takovi ljudi, koji ne imaju nikakav interes i kojim je obć. šuma i pašnjak deveta briga. Većina ne interesenta zabaciti će u mnogih slučajevih koristan predlog, donesen po urbartjalcih t. j . po odboru pravih urbarijalaca- Gornjim primjerom dokazao sam, da može biti dosta obćina, od kojih su seljaci kao pravi urbaiijalci u manjini u obć. zastupstvu, a ipak ovo zastupstvo odlučuje u svih slučajevih, koji se tiču urb. obćine. Nu ali i urbarijalci su u obć. zastupstvu u većini od onda, od kada dolazi u zastupstvo onaj, koji zaista nebi imao nikakovog pravnog naslova na posjed urb. obćine, a po tom niti da sudjeluje kod stvaranja zaključaka, odnosećih se na urb posjed, ali mu se ipak daju prava urbarskog posjednika. Naročito to urb. pravo nebi smjeli imati oni, koji su zastupnici vele posjed a t. j . vlastelinstva, od kojih su bivši kmeti za uviek odciepljeni, jer je tim odciepljenjem pravo glede urbar, posjeda prešlo samo na bivše kmete t. j . urbarijalce. Kao što ne imaju vlastelinstva, odnosno njihovi zastupnici pravo odlučivati u obć. zastupstvu glede imovne urb. obćine, isto tako ne imaju pravo ni obćinari pripadnici i posjednici, ako ne imaju urbarskog ovlaštenja. Ovo je izhodište pravne naravi t. j. , da glede njekog objekta može samo odlučivati onaj, koj i im a prav o na taj objekt, dakle ovom slučaju urbarijalni posjednik i suvlastnik šume i pašnjaka. Kao što su imovne obćine u biv. krajini samostalna moralna tjela, isto su tako i urbarske obćine samo sa mnogo manjim posjedom. Volju suovlaštenika kod krajiških imov. obćina vrše skupštinari, birani kao takovi iz sredine suovlaštenika, a tekuće poslove manje važnosti rukovode gospodarstveni odbori i gospodarstveni uredi. Po tomu vidimo dakle, da suovlaštenici krajiških imovnih obćina po skupštini zastupnik^ i odbora sa svojim predsjedkom u prvom redu odlučuj u glede svoje imovine. Isto tako moglo bi se zakonom urediti i za urb. obćine. Kod malih urb. obćina neka suovlaštenici po suvlašteničkom pravu odlučuju u skupštini (vidi §. 48. nor. nar. od god. 1871.), a za tekuće poslove neka si izaberu odbor (4 lica) sa predsjednikom. Kod velikih urb. obćina neka se izaberu skupštinari (12—24 na broju, kao što to biva u obć. zastupstvu), a za tekuće poslove uži odbor. Zakonitim ovakovim uredjenjem pružila bi se prilika, da suovlaštenici odlučuju glede svoje imovine, a ne obć. zastupstvo, kao što to sada biva. A zašto da bude tako, razložio sam gore. U ostalom poznato nam je, da osim krajiških imovnih obćina postoje u svakom selu još i takozvane crkvene i školske obćine i to potonje sa svojim odborom i predsjednikom. Ovakove obćine odlučuju po svom odboru samostalno u svih pitanjih, koje se tiču ovakovih obćina. 21 |
| ŠUMARSKI LIST 7/1893 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 284 — Ako mogu ovi odbori u svakom selu odlučivati glede svega, što im zakon dopušta u korist dotične obćine, onda bi isto tako pravedno bilo, da i urbar, obćinu kao posebno moralno tielo predstavlja odbor sa svojim presjeđnikom. Da bi takav odbor pod strogim nadzorom kr. kotar, oblasti, odnosno županijskog upravnog odbora koristno djelovao, pokazala bi budućnost. UzakoDJenjem ovoga udovoljilo bi se suvlastničkom pravu pravih urbarijalca, dočim bi se od tog prava imali izključiti svi drugi neovlaštenici. Gašo Vac, kot. šumar. I. Ribolov i rakolov"^. Dužnost nam je odmah na početku primietiti, da u Hrvatskoj i Slavoniji neima jošte službenih statističkih podataka o ribarstvu i rakolovu, navlastito glede riečnog ribarenja, stoga se ima sve ono, što budemo brojevima izkazali, smatrati kao vjerojatna, aU nipošto absolutna dokazala. Pošto riečno ribarenje imade nemanje vriednosti od pomorskog za našu domovinu, a tiče se ovokomorskog okružja, to ćemo prije ovim se baviti. Malo koja zemlja jest tako od prirode obdarena sa riekama za ribarstvo važnim kao Hrvatska i Slavonija. Mi imademo osim Save, Drave i Dunava brojne manje i veće pritoke, koje iz naših krajeva u rečene rieke utiču, i koji su prilično sa raznovrstnimi ribami napučene. Pogledom na trgovačku, odnosno narodno-gospodarstvenu vriednost naših rieka, riečica, potoka i jezera, evo imena najvažnijih vrsti naših riba. Medju plemenite ribe, koje i na našem trgu polučuju visoke ciene, a kad bi se ribarstvo, bolje rekuć ribogojstvo razgranilo u našoj domovini, moglo bi imati još veću važnost za eksport, jesu sliedeće: pastrv e ih bistrang e (Trutta fario), glavatice ih mladice (Salmo hucho), lipe ni (Thjmallus vex illifer), te kečige (Acipenser ruthenus). Sve ove četiri vrsti živu u naših vodah i to: pastrve u gorskih bistrih potocih i u krasnih naših Plitvičkih jezerih, od kuda se ima priUke vidjeti exemplara u težini od 2—3 kilograma. Glavatice ih mladica imade dovoljno, osobito u Savi, a najviše se love kod Podsuseda; vide se često na ribjem trgu u Zagrebu glavatice u težini od 7—8 kilograma, a ima kad i kad i krupnih exemplara od U—13 kilograma. U Dravi, takodjer kao i Dunavu, love se glavatice, nu u koliko nam je poznato mnogo manje, nego u Savi. L i p e n i živu u hladnih brzica-riekah; kod * Ovu i sliededu razpravicu priobdila je trgovačka i obrtnička komora u Zagrebu u „Izviešću* za god. 1886/90, te pošto ima velik broj naših družtvenih članova, koji si nijesu pribavili obsežnu knjigu naše trgovačke i obrtničke komore pod gornjim nadpisom, nakanili smo s toga, da ove tri razpravice doslovce priobćimo u „Šumar. Listu", jer će naše čitatelje najviše zanimati. Prvu razpravicu napisao je gosp. M. I. Dudan, a druge dvie g. šumarnik M. Kadoševič. Uredničtvo. |