DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1893 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 246 — posve ruše pomenutu teoriju. Mi ćemo navesti nekoliko njegovih primjera onako, kako ih je on pobilježio: Pset o i vrieme . U Parizu su prirođoznanci imali prilike, da dugo promatraju njekog sokola, koji je toSno u podne zaletao sa tornja neke crkve u dvorište, gdje ima krupne živadi, pa se poslie opet vradao u svoje ležaje. Taj sokol ne samo da je imao pojma o vremenu, već se vidi, da je vodio račun o higijeni i gastronomiji. On ru6a svaki dan u isto doba, ni čas ranije, ni 8as docnije. Ali to nije ništa prema toSnosti psa nekog poljskog slikara u Rimu. Slikar, koji je morao na neko vrieme ođpntovati iz Rima, pređa svog psa nekom prijatelju. Od tog dana, pa sve dok mu ge gospodar nije vratio, pas je svaki dan odlazio na kolodvor i bio to8no na peronu u ono vrieme, kad dolazi vlak iz građa, kuda je otišao slikar. Magarac sa palicom. Njemačka filozofija smatra uporabu oruđja kao stepen uljudbe, koje životinje ne mogu imati. Evan s to obara svojimi promatranji i primjeri navodeći, da majmuni, koji žive na morskoj obali, uzimaju kamene pločice i s njima vrlo vješto otvaraju školjke. Cak i onako điskreditovani magarac ne slaže se sa teorijom učenika Hegelovih i Pihteovih. Evan s priča ovo. Na imanju jednog zakupnika pasao se je u livadi magarac i bik. Svaki dan napade bik magarca i rogovima ga obori na zemlju, pa onda ga kotrlja i što sve neradi s njim. Siromah magarac trpio je dugo zlostavljanje, ali kad ga jednog dana bik opet napade, on dohvati zubima neku motku i dva tri put izmahnuvši glavom, osine bika motkom po glavi. Bika to prenerazi i više nikada nije navaljivao na magarca, koji je uviek bio do zuba oboružan. Milosrda n štakor . Njeki posjednik, koji je imao mnogo golubova, hranio ih je svako jutro sve u jednoj suši. Nekog dana opazi on medju golubovi jednog velikog štakora. Štakor napuni puna usta zrnja, pa ga nestane Poslie kratkog vremena vrati se opet, pa napuni usta zrnjem. Kad je pošao, podje i posjednik za njim. Imao je što i vidjeti. Štakor je zrnje nosio u štalu i tamo ga davao jednom golubu, komu je bila prebita noga. Kak o rod e sude ? Životinje ne samo da imađu pojma o velikom moralnom zakonu, da u nuždi treba priteći u pomoć svakomu članu đružtva, već su kadre, da prosvjeduju, kad se vriedjaju zakoni za održanje đružtvenog reda. Dvie rode imale su gnjezđa pod jednim dimnjakom i brižljivo čuvale jedno jaje, koje je bilo u gniezdu. Jednog dana odletiše iz gniezda obe rode nekim poslom. Gospodar kuće upotriebi tu priliku, ukrade im jaje, a na njegovo mjesto nastavi jedno gušće jaje. On je dugo promatrao rode i htjeo da s njima napravi experimenat. Poslie nekog vremena vratiše se rode, i ženka je ležala na onom jajetu neprimjetivši promjenu. Najednom se iz jajeta izleže malo gušće. Pod teretom te nesreće tužno zavapi mužak, pa mahnuvši strahovito krilima odleti iz gniezda. Poslie četiri dana vrati se natrag, ali s njim oko 500 roda. Po njihovom običaju on je svoju porodičnu nesreću izpričao svojim drugovom. Rode napraviše užasnu larmu i odoše u polje, da drže skupštinu i da donesu presudu. Savjetovanje trajalo je cio dan. Govornici su redom izlazili na jedno mjestodržali svojim jezikom govore. Napokon se vieće svrši i sve se rode uputiše k guiezdu, u kojem je okrivljena roda čekala svoju presudu. Nesretna ženka i gušće budu ubijeni po glasu presude i tako se registar bračnih labluda obogati sa dva nova člana. Sudjenje kod ždralova. Po podatcih, koje su skupili mnogi učenjaci kod gavranova, svraka, vivaka i ždralova, postoji formalni kazneni zakon. Najveća osuda je smrt. Dr. Edmonzo n priča, da na otoku Schitlandu, u izvjestno vrieme, može se liepo vidjeti, kako se na jednom mjestu izvršavaju kazne nad gavrani. Tu se osudjeni stante sessione pogube. Livingston priča, kako je neki Afrikanac iz plemena Manijema ubio svoju ženu. |