DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1893 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 208 — U službenu knjigu bilježi lugar, kada je bio kod suda, kada mu je šumski predjel pregledavan, kada je doznačivanje, premjerba, dražba obavljena i t. d. Mi se pođpuno slažemo time, da se u službenu knjigu provadjaju prijave i prije spomenute bilježke osim izvješća, naloga i naredaba, te preporučujemo, da u tu svrhu lugar vodi posebni uručbeni zapisnik i to iz sliededih razloga: 1. Naredbe, koje se lugarom dostavljaju, obsižu više put po njekoliko araka, pa ako se iste u službenu knjigu prepišu, zapremaju sbog malenog formata pojedinih listova mnogo prostora u službenoj knjizi tako, da je knjiga često put više sa naredbami izpisana, nego prijavami i ostalim bilježkami, za koje bi takova knjiga u prvom redu imala služiti. Posljedica toga jest, da šumar i lugar težkom mukom nadju prijavnicu ili drugu kakovu bilježku, koju slučajno traže. 2. Pisanje u službenu knjigu dosta je tegotno sbog malenog formata lista, a stog uzroka i jer se često rieči moraju prekidati, nije ni čitanje lako. 3. Šumarija često traži različita izvješča od lugara. Lugaru, koji vodi uručbeni zapisnik, nije potrebito, da nalog šumarije u službenu knjigu unaša, već ga jednostavno uvrsti u uručbeni zapisnik, pa pridržav si od svog izvješća koncept, ostao bi spis u pohrani kod njega, kao što to biva kod šumarije i ostalih ureda. 4. Službene knjige, čim budu izpisane, šalju se šumariji ili šumarskom uredu i tamo se pohranjuju. Ako lugar potrebuje koju naredbu, uvrštenu u tu knjigu, eto neprilike. — Naredbe ne ima u novoj knjizi, pa mora moliti, da mu se stara pošalje i tako zadaje posla i sebi i svojim predpostavljenim. Na temelju ovih navoda mnijemo, da bi pisarničko poslovanje lugarskog osoblja uz provadjanje naredaba u uručbeni zapisnik bolje svrsi odgovaralo, nego što to sada biva, gdje se u službenu knjigu sve unaša, jer bi tako svaki šumski predjel imao malu pisarnu, spise, naredbe i t. d. Ovi svi spisi imali bi se svake godine složiti u posebne svezke, naredbe bi se laglje našle, a prigodom primo-predaja predali bi se spisi i uručbeni zapisnik onom lugaru, koji šumski predjel prima. Upravitelj šumarije mogao bi se često osvjedočiti, da li lugari točno uručbeni zapisnik vođe, da li su prepisane sve naredbe i nalozi, te da li su redomice u pismohrani s´oženi. Dakako da bi morali svi lugari kod svih šumskih oblasti na isti način postupati tako, da lugar premješten u koju drugu šumariju primi odmah i tu malu pisarnu dotičnog šumskog predjela (sreza). Buduć pako lugarsko osoblje ne ima nikakovog službenog pečata za svoje službene spise, koje često poštom šumariji šalje i koje kako zapečati, imalo bi se shodno odrediti, da se za svaki šum. predjel takodjer i službeni pečat nabavi, jer će se tim dati svakomu Sumsko-paziteljnom predjelu njeko službeno obilježje. V. P—c —. Norvežke krplje (Skiis, Schneeschuh). U „Šumar, listu, svez. VIII. od prošle godine priobćili smo vijesticu o takovih krpljah. Sad nam je njeki prijatelj priobćio sličnu vijesticu iz lista g. Vilima Vernera, šurnarnika grofovskog vlastelinstva J. C. Zaboiovog ^Faal" u Maria-Bast kod Maribora, (g. Verner bio je njekoč kod nas kr. katastralni šumski povjerenik.) Rečeni šumarnik piše o tom sliedeće: „Ja sam norvežke krplje uveo kod vlastelinskih lugara, pa mogu reći, da su takove krplje vrlo dobro poslužile mojim lugarom ove zime. Ovdje su lugari prije po sniegu gazili sa obručevi, s kojima se je prilično hodati moglo, ali dosta nespretno. Sad se s norvežkinii krpiji može prevaliti put za pol sata, dočim se je s obručima isti put mogao prevaliti jedva za 2 sata. Osim toga imaju krplje tu prednost, da se š njima može po sniegu kretati, kud te želja nosi, dočim se s obručevi u stanovitih položajih ne može u zimi nikud nikamo. |