DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1893 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 207 — 1. Ostavljanje trakova kore na deblu (trupcu). Na trupcu ostave se naime s oba kraja za šaku široki trakovi kore. Ovo sredstvo nije još prokušano na bukovih trupcih, ali se to sredstvo proti izpucanju jelovih i omorikovih trupaca uspjehom rabiti može i to onda, kad se takova stabla obore u soku i onda ogule. 2. Neznatno prepruganje zimskog drva u zavojke, kako to čine kolari na bukovih, brezovih i jasenovih motkah. 3. Spravljanje debala ili trupaca pod vodom odmah peslie obaranja. Ovo sredstvo dobro djeluje na cievi za vodovod, ako se ne namjeravaju odmah bušiti upotrebiti. 4. Zabijanje spona (žabica, klanfa) u obliku S na moždalj (Selo) građljike. Ovim sredstvom zaprieči se dalnje izpucanje već nalazećih se puklosina. Cesto biva, da se blizu takovih spona na bukovih trupcih nalaze male puklosine, ali te sitne puklosine nisu od nikakovog upliva. Zanimivo bilo bi, ako bi se takovi pokusi učinili na trupcih od različite debljine i starosti. 5. Ličenj e (mazanje) moždalj a na osoju (na sunčanoj strani) sa katranom ili drugim Ijepivom u onaj čas, kad se počme drvo sušiti. Na katran mora se priliepiti jak papir. Ako ima trupac ili deblo dugo ležati u šumi, onda se mora moždalj opetovano katranom namazati i gore papir priliepiti. 6. Pribijanje trakova kore na oba moždalja trupca. 7. Biala preporučio je u „Osterr. Forstzeitung" (god. 1885. str. 2), da treba bukova stabla obarati ili posjeći u zimi i oborena stabla ostaviti skupa sa granjem do izlistanja, jer da se tim zaprieči izpucanje drveta. Osim toga imaju se moždalji debla pokriti, a uzduž debla kora na pruge odstraniti. 8. Po Weisu (Chronik od god. 1886., str 52) može se bukovo drvo sačuvati od izpucanja, ako se takova stabla obaraju u mjesecu siečnju i veljači po liepom vremenu i onda odmah izrade na piljenice. Ovakove piljenice treba pomnjivo na prikladne podnožke poslagati i na gusto uvitlati. IiUgari samouci i pisarnieko poslovanje lugarft. Ođkad je zadobila snagu naredba kr, zemaljske vlade od 2. ožujka 1891. broj 30551. ex 1890. glede državnih izpita lugar&, dužni su kandidati dokazati veće predznanje, nego do sad, a temeljna načela šumarske struke moraju lugari dobro da prouče, ako žele taj izpit položiti. Dosta znatni napredak pokazuje se već u tome, što se sada od dotičnog kandidata traži, da je barem pučku školu dobrim uspjehom svršio. Dogadjalo bo se prije, da su k izpitu pripuštani bili i takovi lugari, koji u obće nisu nikakovih škola polazili, već se kao samouci naučili nješto pisati i čitati. Očito je, da uz takovo osoblje šumarska struka nebi mogla napredovati, jer su valjano naobraženi lugari temelj racionalnom šumarstvu. Nije dovoljno, da lugar znade samo prijavnicu dobro napraviti, nego on mora, negledeo na ostalo njegovo strukovno znanje, biti u pisanju toliko vješt, da razgovjetno i bez znatnih slovničkih pogriešaka predlaže različita izvješća predpostavljenoj šumariji ; nadalje da dobro shvaća naloge i naredbe viših oblasti. Riedki su pako samouci, koji tome zahtjevu udovoljavaju, pa je stoga upravitelju šumarije prava pokora, kada mora neprestano ovakovo osoblje upućivati i podučavati. Ako se bude gore spomenuta naredba točno i strogo vršila, onda se možemo nadati u buduće znatnom napredku glede naobrazbe lugara. Da vidimo sada, kako provađjaju lugari svoje pisarničke poslove. Po postojećih propisih ima službena knjiga služiti lugaru za sve njegove pisarničke poslove. Osim nje on nevođi nikakovog drugog zapisnika. U nju unašaju se sve prijave, izvješća, nalozi, naredbe i t. d. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1893 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 208 — U službenu knjigu bilježi lugar, kada je bio kod suda, kada mu je šumski predjel pregledavan, kada je doznačivanje, premjerba, dražba obavljena i t. d. Mi se pođpuno slažemo time, da se u službenu knjigu provadjaju prijave i prije spomenute bilježke osim izvješća, naloga i naredaba, te preporučujemo, da u tu svrhu lugar vodi posebni uručbeni zapisnik i to iz sliededih razloga: 1. Naredbe, koje se lugarom dostavljaju, obsižu više put po njekoliko araka, pa ako se iste u službenu knjigu prepišu, zapremaju sbog malenog formata pojedinih listova mnogo prostora u službenoj knjizi tako, da je knjiga često put više sa naredbami izpisana, nego prijavami i ostalim bilježkami, za koje bi takova knjiga u prvom redu imala služiti. Posljedica toga jest, da šumar i lugar težkom mukom nadju prijavnicu ili drugu kakovu bilježku, koju slučajno traže. 2. Pisanje u službenu knjigu dosta je tegotno sbog malenog formata lista, a stog uzroka i jer se često rieči moraju prekidati, nije ni čitanje lako. 3. Šumarija često traži različita izvješča od lugara. Lugaru, koji vodi uručbeni zapisnik, nije potrebito, da nalog šumarije u službenu knjigu unaša, već ga jednostavno uvrsti u uručbeni zapisnik, pa pridržav si od svog izvješća koncept, ostao bi spis u pohrani kod njega, kao što to biva kod šumarije i ostalih ureda. 4. Službene knjige, čim budu izpisane, šalju se šumariji ili šumarskom uredu i tamo se pohranjuju. Ako lugar potrebuje koju naredbu, uvrštenu u tu knjigu, eto neprilike. — Naredbe ne ima u novoj knjizi, pa mora moliti, da mu se stara pošalje i tako zadaje posla i sebi i svojim predpostavljenim. Na temelju ovih navoda mnijemo, da bi pisarničko poslovanje lugarskog osoblja uz provadjanje naredaba u uručbeni zapisnik bolje svrsi odgovaralo, nego što to sada biva, gdje se u službenu knjigu sve unaša, jer bi tako svaki šumski predjel imao malu pisarnu, spise, naredbe i t. d. Ovi svi spisi imali bi se svake godine složiti u posebne svezke, naredbe bi se laglje našle, a prigodom primo-predaja predali bi se spisi i uručbeni zapisnik onom lugaru, koji šumski predjel prima. Upravitelj šumarije mogao bi se često osvjedočiti, da li lugari točno uručbeni zapisnik vođe, da li su prepisane sve naredbe i nalozi, te da li su redomice u pismohrani s´oženi. Dakako da bi morali svi lugari kod svih šumskih oblasti na isti način postupati tako, da lugar premješten u koju drugu šumariju primi odmah i tu malu pisarnu dotičnog šumskog predjela (sreza). Buduć pako lugarsko osoblje ne ima nikakovog službenog pečata za svoje službene spise, koje često poštom šumariji šalje i koje kako zapečati, imalo bi se shodno odrediti, da se za svaki šum. predjel takodjer i službeni pečat nabavi, jer će se tim dati svakomu Sumsko-paziteljnom predjelu njeko službeno obilježje. V. P—c —. Norvežke krplje (Skiis, Schneeschuh). U „Šumar, listu, svez. VIII. od prošle godine priobćili smo vijesticu o takovih krpljah. Sad nam je njeki prijatelj priobćio sličnu vijesticu iz lista g. Vilima Vernera, šurnarnika grofovskog vlastelinstva J. C. Zaboiovog ^Faal" u Maria-Bast kod Maribora, (g. Verner bio je njekoč kod nas kr. katastralni šumski povjerenik.) Rečeni šumarnik piše o tom sliedeće: „Ja sam norvežke krplje uveo kod vlastelinskih lugara, pa mogu reći, da su takove krplje vrlo dobro poslužile mojim lugarom ove zime. Ovdje su lugari prije po sniegu gazili sa obručevi, s kojima se je prilično hodati moglo, ali dosta nespretno. Sad se s norvežkinii krpiji može prevaliti put za pol sata, dočim se je s obručima isti put mogao prevaliti jedva za 2 sata. Osim toga imaju krplje tu prednost, da se š njima može po sniegu kretati, kud te želja nosi, dočim se s obručevi u stanovitih položajih ne može u zimi nikud nikamo. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1893 str. 43 <-- 43 --> PDF |
— 209 — Sad možeš s norvežkimi krpljami primjerice đođibati tetrieba, đo5im se ne možeS u njekih brdovitih priedjelih s obručevi k njemu ni približiti, pošto se takove krplje po suiegu skližu kao saonice bez ikakovog štropota. Ja sam bio početkom mjeseca veljače o. g. sa dvojicom lugara u carskih lovištih kod Miirzzuschlaga, da vidim vješte tekliće na uorvežkih krpljah. Takove krplje uvedene su tamo kod lugara več dvie godine, te je njihova praktičnost sjajno dokazana. Ove godine naručene su takove krplje na državni trošak za c. i kr. lugare u Bukovini. (Ima i kod nas u Hrvatskoj brdovitih priedjela, u kojih ne može lugar po debelom sniegu u šumu sve dotle, dok ljudi prtinu ne probiju, pa mislimo, da bi bilo potrebito, ako bi se i našim lugarom takove krplje dale, da mogu po miloj voljici u svako doba zime i po najdebljem sniegu obavljati svoju službu u šumi. Uređničtvo.) Pitanja. Prijateljem šumske struke za promicanje gojitbe šumfi, evo stavljam slieđeca pitanja, da jih rieše: 1. Kojim načinom bilo bi moguće kraške predjele uspjehom pošumljivati; koja vrst drveća imala bi se odabrati, i kako bi se sa gojitbenimi biljkami kod obavljanja radnja postupati imalo, da jim bura i suša u rastenju škoditi ne može, a osim toga da za izvedenje gojitbenih radnjft ne smije jedna biljka od ukupnih troškova 1 novčić premašiti ? 2. Kojipi bi načinom bilo moguće malim troškom i valjanim uspjehom uzgojiti hrastove gojitbe na bujnom tlu, gdje trava i korov mah preotimlje, te mladi uzgoj u prvoj godini uništuju ? Oba pitanja su za naše šumogojstvo od velike važnosti, i podavaju priliku na razmišljanje. Praktični šumar, koji se sa gojitbom šuma bavi i prirodu motri, znati de zadaću na ova pitanja povoljno riešiti. I. E. Parenje vučice i psa. D hajki kod Lekenika ubijena su tri parenjem vučice sa ovčarskim psom oštenita psa skupa sa vučicom. Cieli čopor, kojega je predvodila vučica, brojio je sedam glava. I ovčarski pas kao otac bio je u tom čoporu. Parenje gnjetela sa domaćim pjetlom (orosom). Njekom lovcu u Friedlandu (Ceska) pošlo je za rukom, da spari gnjetelicu sa domaćim pjetlom. Osim toga dobio je mnogo jaja, koje su iznesle domaće kokoši parenjem sa gnjetelom (mužakom), te jih je nasadio. Izleženi pilići po kazivanju lista „đer Weidmann´ odlikuju se tim, što su mnogo krupniji od domaćih kokošjih pilića, a perje jim je slično kao i u gnjetela, te su po svemu više nalični gnjetelu, nego kokoši. Mladi gnjeteli polegli su već u mjesecu siečnju svoja jaja, te se sad radoznalo očekuje novo potomstvo, koje je postalo, od gnjetla i domaće kokoši. Uspjeh proljetnog lova god. 1893. na šljuke na dobru preuz. gdje. Stefanije Mailath pl. Szćkheljr u Dolj. Miholjeu. Pošto su se ove god. prve šljuke jur 28. veljače doselile, pobojasmo se, da će ove godine lov na iste obzirom narano, a podjedno i na nepoćudno vrieme vrlo kratko doba trajati. — Nu nebje tako, buduć je danomice sve više i više šljuka dolazilo, a uslied čega je i lov na iste 8 dana prije, nego obično započeo i sve do 27. ožujka potrajao. Unatoč snježnom, vjetrovitom i kišovitom vremenu i unatoč tomu, što je uslieđ tog vremena najzgodniji za šljuke terain pod vodom ležao, ubijeno je ove godine šljuka neobično mnogo. Dakako da se to ima u zaslugu upisati neumornosti i požrtvovnosti vis. gostova, došavših ovamo u lov, kao takodjer njihovog osobitoj vještini u pucanju. Ubijeno je po preuz, gg. grofu Pavln Fzechey-u 66, vel. županu Teodoru grofu Pejačeviću 4., barunu P21imiru Vay-u 31., barunu Vilimu Haneru 15., markgrofu Edu ardu Pallavicinu 45., grofu Gjuri Mailathu 52., grofu Ladislavu Mailathu 70. a po šumskom osoblju 89 komada. Ukupno 403 šljuke. |