DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5/1893 str. 23 <-- 23 --> PDF |
- 189 — Obe spomenute vrsti prohoda, osobito pak prvu nazivamo osovnim prohodo m (Langsgang), ako ide uzpoređno sa duljinom drveta, ili ju nazivamo popriečnim prohodom (Quergang), kad ide uzpoređno sa širinom drveta. Kao sredinu medju obima možemo uzeti kos i proho d (Schraggang). U zviezdolikom prohodu (Sterngang) imademo obično sva tri pravca zastupana, jer mu kraci idu na sve strane. Ovi nastaju iz tk. zv. kotionica (Kammelkaramer). Skupnim i prohod i (Familiengang) nazivamo one, koji nastaju time, da zareznici u velikom skupu bez ikakvog reda živu i amo tamo grizaju, pa se time pojedini prohodi ličinka razpoznati nedaju. Kod prohoda u kori nalazimo još i posebne zračne rupice (Luftlocher). Ljestvičasti m prohodo m (Leitergang) nazivamo onaj prohod, kod kojega iz legućeg prohoda idu kratki prohodi ličinka okomito na prvi, te time naliče Ijestvam. Rašljast i prohod i (Gabelgang, Klammergang) su oni, koji oblikom svojim naliče rašljam, jelenjem rogu, dvostrukim zaporkam i t. đ. Prohodi ličinka su izprva veoma tanani, ali pod kraj šire se oni sve više t. j . čim ličinka dalje raste i čim veća bude. Iz prva su obično ovi prohodi posve jedan do drugoga stisnuti. Pošto se oni pod kraj šire, to se takodjer njihov pravac mnienja tako, da ti prohodi ličinka uzimlju pravac gore ili dole duljinom drveta. Kad ličinka na kraj prohoda đodje, tada ona izgriza nešto oveći prostor, koji joj služi kao kolievka. Ta je kolievka više puta izgladjena, a više puta obložena sa vrtočinom. U kolievci se pretvori ličinka u kukuljicu, a ova se opet razvije poslie nekog vremena u kukca. Tako je kod onih podkornjaka, koji žive u kori ili tik pod njom*. Kod prohoda onih podkornjaka, koji u drvu žive, neima takovih prohoda, koje bi ličinke načinile, nego jedino kod vrsti Trypodendron. Tako dokazuje Eichhoif sliedeće. „Svi prohodi kod podkornjaka živućih u drvu, sastoje se iz jednako širokih prolaza, dakle svi oni, počam od početka, pa sve do pođpunog razvoja zareznika. Sve ove prohode izgrizava ženka sama, dakle ne ličinka ili novi kukao. Izvalivše se ličinke ne grizaju drvo, nego se hrane sokom, koji curi iz prohodnih stiena". Novo izgrizani prohodi (naravno po ženki) izgledaju kao i drugo drvo, jedino ako su nešto tamniji od soka, što obilno curi na svakom oštećenom mjestu. Istom poshe nekog vremena potamne ovi prohodi, pa ih obično kao takove i nalazimo. Za vrst Trjpodendron (lineatum, domesticum i quercus) tvrdi nadalje Eichhoff, da kod istih tobožnji prohodi ličinka nisu ništa drugo, nego li kolievke, a ličinke da se hrane samo sa sokom, koji curi iz drva u legućem prohodu. Hess navadja, da se ličinke ovih vrsti hrane ponajprije sokom, * Stog razloga i nije posve prikladan naziv „podkornjak" za sve one zareznike (akoprem je bolji od njemačkog „Borkenkafer"), koje pođ tim imenom nazivamo, jer ima medju njih takovih, koji u drvu žive, kako je to već u početku spomenuto. (Opazka pisca). |