DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1893 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 180 — ih imadu uplatiti oni, koji žele u smislu §. 4. ovoga zakona lov na ptice vršiti, teku u zakladu za promicanje gospodarstvenih svrha kraljevina Hrvatske i Slavonije. U §. 17. naveden je molbeni tečaj za sve prestupke ovoga zakona, koji su se prema naravi predmeta samo političkim oblastim dodieliti mogli. §. 18. ustanovljuje vrieme, kada zagodjuje kažnjivost prestupaka, počinjenih proti ovom zakonu, te je za tu zagodu uzeto vrieme od 3 mjeseca, računajuć od dana, kada je prekršaj počinjen do onoga dana, kada dotičnik na odgovor pozvan bude. §. 19. odredjuje, da ovaj zakon stupa u kriepost danom proglašenja njegova. Zaključni §. 20. napokon sadržaje običnu prodvedbenu uslovku. Distancijalni hypsometar. Obreten po Josipu MajuarlĆn, kot. šumaru. I. Na liku I. označuje 8 visinu stabla, koja se ima visomjerom ustanoviti; B razmak od S do stroja, kojim mjerimo; 0 okular, kojim ziramo kroz nepomični objektiv p u podnožje debla x; W objektiv, preko kojega se iz o žira u vrh debla 3/; J dio visine stroja, koja obuhvaća razmak od okulara 0 do pedišta stroja i. U predpostavi, kao što je to i kod drugih hypsometara, da S. i J. pod kutom od 90" stoje, pojmljivo je, da su trokuti p 0 w i x 0 ^/ slični, a pošto je to tako, stoga su s njim i njihove stranice razmjerne, te prema tomu je p 0 w ,^/^ 83 0«/, a uslied toga je V: k = S: s. Odtud po pravilih 0 razmjeru sliedi, da je: 7c Zapamtimo si ovaj obličak, pa skrenimo za čas na promatranje pravokutnoga trokuta x 0 i, koji je pravokutan zato, što mu stranica J na D okomito stoji (JJ^B). Ako je tomu tako, onda bjelodano stoji po Pythagorinom stavku, nazrievajući u stranici V hjpotenusu, te u stranicah D \ J katete ovoga trokuta, da je F^ = J2 _|_ 2)2, odnosno y=y"j^=I)^ Ako ovu vriednost za F u formulu S = F— (koju netom izvedosmo) sub stituiramo, onda ćemo znati, da je: S = -r- L ,P -{- D´´ Na temelju ovog oblička osniva se hypsometar, 0 kojem ću ovdje da razpravljam. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1893 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 181 II. Sastav i svojstva hypsometra (vidi lik 2). Visomjer, osim stakla, sastoji iz pačetvorinaste ploče, od koje dulje stranice vertikalno, a kraće horizontalno stoje. Na rubovih vertikalnih stranica nalaze se mjedene pločice a i 6, u kojih su utučeae oznake brojeva za hypsometrom opredieljene visine. U točki 0 pričvršćen je okular, kojim se žira kroz nepomični objektiv V u podnožje debla m. S je deblo ili u obće predmet, kojemu se visina opredieliti ima. Ako viziramo u vrh ovoga predmeta «, te kroz predmetnicu v u njegovo podnožje m, onda ćemo dobiti dva trokuta, i to prvi u stroju, odnosno na ploči, kojega označimo sa o^ v, sn, i drugi u naravi, kojega označimo sa o, m, n. Neima dvojbe, da su po onomu, što smo u prvom dielu kazali, ova dva trokuta slična, a usljed toga i njihove stranice razmjerne, a to će reći, daje S:v sn== V:Jc, te odtud sliedi, da je6´=F—-— i buduć smo prije rekli da je F = I^J« + 1)\ stoga je S = ^^y^j´^ + D^ Promatrajuć oline u ovom obličku, razabrati ćemo: 1. Da je J u svih mogućih slučajevih nepromjeniva konstanta; 2. Da je i Je t. j . razmak od o, do v nepromjeniva olina; 3. Konštatujemo, da je kut [i = 90", buduć stroj J na. D okomito stoji, i buduć da su predmetnica v i okular o (vidi lik II.) uviek u istom mjestu, da je i kut a u svih mogućih slučajevih konstanta. Pošto su pako sve ove oline u trokutu m, o, i, sadržane i buduć da su one nepromjenive konstante, to odtud sliedi, da su i druge česti ovog trokuta konstante. Dokaz . Da se razrieši trokut, treba, kako temeljni poučak o trokutih uči, da su nama 3 njegove česti poznate. Buduć su u našem trokutu takove česti zaista sadržane, a to su kutevi a i (3, te stranica J i buduć su one konstante, sliedi odtud, da iz njih računom proizišle česti konstantami smatrati moramo. Veće jasnosti radi podkriepit ćemo ovu istinu na sliedeći način: Pošto je trokut m o i pravokutan, stoga je tang a = -— odnosno D == J J tang a. Budućsuuovoj jednačbi J"ianepromienjene oline, stoga mora po pravilih o matematičkom aksiomu takodjer i njihov umnožak t. j . D nepromienjivom olinom biti. Ovo svojstvo je od najhitnije važnosti za moj visomjer, kako će se to skoro opaziti. 4. Iz svega do sad iztaknutoga sliedi, da je u obličku: sn -1/ J^2 _|_ jj^ ´-, |
| ŠUMARSKI LIST 5/1893 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 182 — takođjer i olina k konstanta, za što nam se dovoljan dokaz pruža, ako promotrimo samo lik II., što u ostalom sliedi takođjer iz onoga, što smo pod 1. kazali. Ako saberemo sve do sad navedeno, onda ćemo viditi, da su u gore navedenom obličku oline k. J. i B. M svakoj prigodi kod izračunavanja visine iste, a pošto je tomu tako, s toga smijemo i njihove vriednosti u formulu substitu irati. Ako nam je n. pr. kod mekanika priugotovljen stroj tako upriličen, da imade za olinu k= 0"15 m. olinu J== 150 m. olinuB = 1000 m. onda će temeljna formula za ovaj visomjer glasiti: «=wr>»"+>-^ a ako se ovaj račun razrieši, onda će biti S = v sn. 67´4. Ovako pronadjenu obću formulu nazvah „karakteristikom" dotičnog hypsometra. U obličku 8 = vsn. 67-4 zamjetiti ćemo na prvi pogled, da izvjestni rezultat za S odvisi lih od oline v sn, a budući ova ziranjem može varirati (vidi lik II.) u «Sj, v s^ . . .v sn i t. i., dok glednik kroz njeki v sn neuhvati točno vrh predmeta, koji se mjeri, — proizlazi odtud, da samo ova visura odlučuje svrhu mjerenja, a to će reći: „razmak od mjesta, kojim na mjedenoj pločici visura prolazi do predmetnice » je mjera za dotični vsn; & ako se ta mjera sa karakteristikom hjpsometra pomnoži, onda je visina predmeta odredjena". Ako se je n. pr. objektiv sn u s, prigodom viziranja u vrh debla ustavio, te ako razmak od s, do e´ 10 cm. iznaša, onda je visina dotičnoga debla, ako je hypsometru karakteristika 67-4. S^ 67.4X010 == 6-74 m. Ako je istom karakteristikom objektiv dospio u s^, a razmak od v do s^ = 20 cm., onda je visina dotičnog predmeta: S= 67-3 X 0´20 = 13-43 m. S toga je na mjedenoj pločici a, gdje je Sj prolazio visurom u vrh predmeta M utisnuta oznaka 6-8 m.; a gdje je Sj, tamo je istim načinom utisnuta i brojka 13"5 m., koje nam brojke visine dotičnih predmeta označuju. Kako je pako proračunana visina za slučaj, ako objektiv kroz s^ i s^ prešao, tako je i slično učinjeno i za Sg, S4 s^ . . . SM i t. d. Iz ovoga je sada svakomu jasno, kako je naime proračunavana čitava skala visina, koja se u a, eventualno u b nalazi. Uporaba hypsometra. Iz ciele do sad razložene razpravice opazit će se, da je hjpsometar tako upriličen, da je razmak izmedju stroja i predmeta uviek konstantan t. j . B., |
| ŠUMARSKI LIST 5/1893 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 183 — a to stoga, jer visura V uviek pod jednim te istim kutem a (vidi lik II.), te uviek iz stalne toćke okulara o kroz nepomični objektiv v u podnožje debla prolazi, a to će reći: ovaj hjpsometar za sve slučaje mjerenja samo pod jednom izvjestnom distancijom radi. S tog razloga i svojstva nazvah ga: distanci jalnim hypsometrom. Nu pošto nije moguće uviek s jednom te istom distancijom bud s kojega mu drago razloga mjeriti, nastojao sam hypsometar upriličiti tako, da može sa jednim te istim strojem uz modifikacije, koje niže sliede, — sa više distancija raditi (uzporedi lik III.) U liku III. jasno se vidi, da okular 0^ zahtjeva posve drugu distanciju -D., nego to okular o, budući da ima i drugu predmetnicu », i budući da pod skroz drugim kutem a u peđište debla m prolazi. Iz toga pako sliedi, da se je morala i karakteristika hjpsometra promjeniti (jer je distancija za o^ — vidi lik II. D > od Z> okulara 0,). A pošto se je promjenila karakteristika, tim se je bez sumnje promjenila i skala visina. Da i ono uredim, upriličio sam na desnoj strani ploče za okular Oj odnosno za njegovu disanciju D posebnu visinsku skalu b, koja na isti način udovoljava resultatom viziranja iz O,^ (vidi lik III.). Budući je pako i na protivnoj strani ploče ustrojeno za još dva okulara, koji imadu medjusobno i prama gore opisanim okularom posve drugu stalnu distanciju, stoga može moj hjpsometar sa 4 razno od predmeta, koji se mjeri, udaljene točke visinu objekta opredieliti. Pogadjam već misao na štioca, koji će konštatovati iz do sada opisanih likova, da će biti nespretno vizirati kroz ploču takove konstrukcije, ili da se jasnije izjavim: „služeći se skalom a i okularom 0,, koji toj skali odgovara, biva desna strana ploče, na kojoj je oznaka b za visine suvišnom, što više, ona smeta lakom ziranju iz okulara 0^ jer se oko mjernika u željenu komociju prigodom viziranja namjestiti ne može. Da to nebude, dao sam cielu ploču smjerom osi g razpoloviti tako, da se polovice q i r (vidi Hk III.) još uviek posebuimi zaponci skupa drže, te napokon tako, da se q oi p na protivnu stranu za 90" okrenuti dade. Tim će se načinom ploha p u slučaju, da nam samo ploha q služiti ima onako, kako je gore rečeno, okrenuti za 90°, te tamo zaponcem pričvrstiti, uslied česa će na plohi q okular Oj na vrh ploče doći i omogućiti skroz jednostavnu radnju. (Vidi lik IV). Da bude ovaj okular još spretniji za radnju, može se okolo njega nješto drva izpiliti tako, da pričvršćen posebnom žicom na drvo slobodno u zraku viri. Nu ovo potonje nije od osobite potrebe. Na čelu obih polovica dao sam pokraćeno označiti znakove za karakteristiku, a što je još važnije za disanciju, koja dotičnom okularu odgovara, tako n. pr. na liku III. vidimo na čelu: Za plohu q (okular 0,): ^ = 88, D = 36. Za plohu p (oKular Og): K= 22, Z>= 137. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1893 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 184 -Ovo znači, da je karakteristika okulara 0, (plohe q) 88, a distancija, kojom bezuvjetno uviek radi, 36 m., a analogno je i 0^ (plohe p). Sam hjpsometar počiva na drvenom stalku, bolje rekuć na drvenomu štapu, koji je 1-5 m. visok, a dole željezom šiljasto okovan (na način stalka pravokutnog križa, Kreuzscheibe). Kada se nastroj odnosno štap kod mjerenja namješta, valja na to paziti. 1. Da se štap tako duboko u zemlju zasadi, dokle god se na njem kovi vidi, jer nam onda J za formulu S = —7— 1/ J´^ -\-D"^ točno odgovara. 2. Da se štap u zemlju usadi tako, da na distanciji pod kutem od 90" stoji, a to će se postići istim načinom, kako se i pravokutni križ okomito na pravac postavlja. Razumjeva se samo po sebi, da prije ovakovog namještanja valja pronaći točku, u kojoj će se stroj postaviti, a to će reći, da se ima prije svega za okular ustanoviti udaljenost predmeta, koji se ima mjeriti. Ova distancija može se na prosto izmjeriti vrpcom, a ako to nije moguće, može se uporabiti koji drugi okular, a time i posve drugu distanciju, koja će možda biti bolje pristupnom. Nu sve ovo da je neizvedivo, može se dogoditi doduše u praksi riedko, a nama do toga nije ni stalo, ako se sjetimo, da si hjpsometar i sam može zahtjevanu distanciju ustanoviti. To će biti onda, kada iz okomito postavljena nastroja vizura 7. (vidi lik III.) kroz nepomični objektiv v točno u podnožje debla m prolazi. Mi ćemo dakle kod ovakovog ođmjerivanja postupati ovako: Ocieniti ćemo okularnu distanciju, koju za mjerenje trebamo, te onda na tu priloženu točku stroj namjestiti, te kroz nepomični objektiv v iz okulara 0 u podnožje debla m (vidi lik IV.) zirati. Tim mogu nastati 3 slučaja, i to: a) ili ntti objektiva točno u podnožje m upadaju; b) ili upadaju povrh podnožja t. j . njekud na samo deblo i c) ili padnu na tlo pred deblom. Za slučaj pod a) je točka, na kojoj stroj namješten biti mora, posve dobra, nu slučajno ođredjena; za slučaj pod b) valja se sa strojem natrag (od debla) micati, dok tim micanjem ne dodjemo u točku, iz koje objektivne ntti samo podnožje predmeta pogadjaju, dočim za slučaj pod c) valja se istim načinom stablu primicati i tada dalje postupati, kao što je pod b) rečeno. Iz prednavedenoga sliedi, da stroj ne zahtjeva direktnu odmjeru od debla, nego si ju sam ustanovljuje, a uslied tog svojstva okrstih ga distancijalnim hypsometrom. Kada smo si ovako namjestili hjpsometar, onda preostaje nam samo još jedan zadatak, a taj je, da neposredno ustanovimo visinu debla. Pri tom valja postupati ovako: Tik kraj okulara (vidi lik IV.) nalazi se pričvršćen krak /", na vrhu kojeg se nalazi objektiv s, koji uviek nješto izvan ploče viri. Vizirajući dižemo taj krak i to posebnim šarafom, koji ima oblik krug |
| ŠUMARSKI LIST 5/1893 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 185 — Ijice; dizanjem kraka f diže se nedvojbeno i objektiv s. Čim objektivne ntti pokriju vrh debla, obustavi se dizanje tako, da se spomenuta krugljica k sebi ili od sebe potegne, čim se krak f nepomično u položaju vizure ustavi. Sam šaraf, kojim se dizanje kraka f regulira, nalazi se na protivnoj strani ploče. Vertikalnim smjerom prerezane su ove ploče tako, da nastavak šarafa i igla tim protezom prolaziti može. Ovaj vertikalni prorez ima po strani male nastavke, koji na njem okomito stoje. (Na liku IV. je m glavni prorez, kojim se igla diže, a n njegovi nastavci, u koje igla prama dogotovljenoj vizuri u vrh upada). Krak f stoji uviek na igli, te se uslied toga miče u smjeru, u kojem ga igla diže. Kada ntti pokriju vrh debla, valja iglu, koju smo do sada viziranjem dizali, potegnuti na koju god stranu prorezića w, u kojih se tada igla, a s njome krak f i s njime objektiv s ustavi. Da jedan šaraf s iglom (koji je u prostom stanju, te ga i posebno u žepu prenašati možemo) i jedan prorez za sva 4 okulara dostaju, netrebam ni spominjati, jer tko si iz preduavedenog točno stvori jasnu sliku stroja, shvaćati će to samo posebi. Kada smo ovako i ova zada(5u dovršili, valja na prosto stupiti k dotičnoj mjedenoj pločici, te pročitati brojku, preko koje točno krak f prolazi. Da ta brojka točno označuje visinu predmeta, sliedi iz posliedojih redaka, kojimi sam odsjek 0 sustavu hypsometra zaključio. Podkornjaci (Scolytidae). Sastavio Bogomir Karakaš. I. Način života i razvoj podkornjaka te obranbena sredstva proti istim. Podkornjaci mogu se punim pravom smatrati kao najškodljiviji bilinski zareznici. Izuzara ono malo vremena što lete, te koje za razplod upotriebljuju, sprovadjaju oni skoro svoj cieli život u nutarnjosti biljke. Većina podkornjaka živi na drveću, manje njih živi na grmlju, a samo iznimno dolaze oni na zelenju. Jedini list i cviet ostavljaju netaknut. Svi drugi dielovi biline, kao što su korieo, deblo, grane i grančice izvrženi su oštećenju njihovom. Većina vrsti prezimi kao razvijen zareznik (kukac), mnogo puta još kao posve sviež i blieđ; mnogo njih opet prezimi kao kukuljica ili opet kao napola ili posve razvijena ličinka. Nekoji tvrde, da ima slučajeva, gdje kao jaje prezime, nu svakoko je vjerojatno, da će jajašca izležena kasno pred zimu, dolazkom smrzavice pozebsti, te tim i uginuti. Iz svog zimskog mrtvila bude se aekoje vrsti već kod 10—12" C. danje toplote, dakle kad kad već i koncem mjeseca veljače; obično pak u ožujku ili istom u travnju. Rano leteće vrsti (piniperda, minor, ater, cunicularius, palliatus, i t. d. izraedju Hjlesina, te curvidens, domesticus, lineatus i 15 |