DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1893 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 177 — 2. 0 klimatičkih pojavih. Ove nam je u glavnom posmatrati s gledišta vazdušnih i vodenih pojava, nadalje s gledišta topline i njene promjene, koja nastaje undulacijom zračišta. Grobnički Kras, koji je jedva 10 kim. od mora udaljen, ima sasvim oceansku klimu, jer pokazuje sva obilježja iste. Ovdje imamo naime dugotrajno suho ljeto, iza kojega nastaje ljuta zima. Proljeće i jesen poznati su ondje samo po imenu i iz kolendara. Ljeto je vanredno sušno, usljed česa veoma ubitačno djeluje na razvoj kraške flore, navlastito na razvoj četinjača, trava, sjemeništa i listača, koje imadu nježnije razvijeno lišće. Ova velika vrućina, koja se znade kad kada do 37" C. dignuti i koja već od rane zore, pa do kasne noći vlada, razlogom je, da na većem djelu površja toli za cvjetanu nuždne rose ponestaje. Dodamo li k tomu činjenicu, da za vrieme ove godišnje dobe veoma malo kiše imade i da ne snošljiva žega i ono nješto organičkih tvorba i bilinskih ekskremenata izsisavanjem vlage uništuje i neplodnim ih stvara, možemo veoma lasno pojmiti, od kakovog je nepovoljnog uticaja ova godišnja doba na razvoj kraške flore. Zima, koja obično po 4 mjeseca vlada, karakterizuje se neznatnim padanjem snjega, ali više kišami, a ponajpače na razvoj kraške flore toli ubitačno djelujućimi suhimi i silnimi sjevernjaci, poznatimi u tih predjelih pod imeni zloglasne bure i t. z. tramontane. Jug, koji svojim toplim zadahom donaša ublaživanje studene zime, često je povodom nezdravih magla i dugotrajnih ne probitačnih kiša. Za zimu se može reći, prem da u njoj stoji dobar dio zlih strana, da je u našem krasu puno povoljnija, nego u inih kraških predjelih, a to poradi toga, što svojom visokom temperaturom dopušta flori toli nuždni zimski počinak, dok drugdje svojom blagoćom biva razlogom, da jedno te isto stablo u jednoj cvjetnoj periodi po dvaputa procvate i time uvjetuje propast dotičnog individua. Najstrašniji ovdje vladajući vjetar je bura, ta predstavnica crnog demona, koji je u prvom redu najveći krivac postanku današnjega Krasa. Bura — taj obsolutistički vladar na Krasu, mjestimice duva takovom silom, da sa težkimi predmeti miče kao sa perjem, pa tada biesni sve jače i jače, kao da pjeva svojim užasnim hukom pjesmu nadgrobnicu onom tužnom i žalobnom kraškomu stienju, usmrčujući ledenim zadahom ono njekoliko stablika, koje se iz tog mora kamenja pomaljaju sitnim injem i poledicom oplevši im ovrške, puna demonske zlobe oko njihovih izmučenih krošnjica najfantastičnije figure tvori i stablićem nadgrobne vjence plete, koji mi više puta, kad uronih mišlju u potresnu sudbinu Krasa, izmame iz srca tronute stihove neumrlog ruskog velikana — pjesnika Puškina; |