DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1893 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 176 — Sve spomenute vrsti kamenja rado pucaju, a rado se i krše — ali, što ie koristi od toga, kada znamo, da se pored svih ovih procesa veoma malo plodne zemlje producira i kada sva ta prirodna djnamička analysa tek indirektnu neznatnu korist donieti može. Korist ta sastoji naime u tom, da se pod razvalinama i medju pukotinama tek nješto malo plodne crljenice (terre rose) nalazi. Medju konglomerati i zamazi pješčenika osobito se iztiči eoceni i vapnene vitre. Najplodniju substanciju označuje škriljava glina, zemlja pješćanica, terra rosa i crnica, potonja većinom izpremješana pješćenicima vapna. Oko istarske granice našlo bi se nješto munulita, nu više brusilovca; dočim ostale predjele karakteriziraju prije spomenute vrsti tla. Glinene sastavine diele se u glavnom na one, koje se nalaze u pješćenicih, dakle u glavnoj stupnjevini Grobničkoga Krasa i u one, koje vidjevamo u trijasu i u škriljevitih oblicih, koji se izmješani s pješćenicima veoma razprostraniše. Svim ovim glinenim tvorbam glavna je sastavina anorganska neraztvoriva sjntetična tvarina, kojoj plodovitost daje primjesa vapnenog ugljena, a obzirom na kvantitatringlina. U pješčanitih predjelih, koji su veoma razprostranjeni, glavne su sastavine neorganske neraztvorive tvari uz izdašnu primjesu fosforne kiseline i vlage. Terra rosa, kojoj glavni značaj plodovitosti podava uz organogena, glina, željezo i ugljeno vapno, zauzima veoma odličnu kolonu u skrižaljci kraških stojbinskih prilika, te je obzirom na razprostranivost, ako i ne osobitog spomena vriedna, a to je ipak, u koliko je ima, liep uslov razvoju buduće kraške flore. Prema ovoj obćenitoj analisi vidimo, da je ugljeno vapno najznamenitijom primjesinom obzirom na kvantitatim, a bome pored malobrojnosti brusilovca i terre rose i na kvalitatim. Konačno konstatujemo kraj ove povoljne karakteristične kraške prilike drugu nepovoljnu, a to je nestašica vode. Od inih sastavina tla znamenita su vapna, koja uz druge primjese mjestimice stvaraju nješto malo mekote i to većinom u obliku pješćenika i manje plodnih konglomerata, što se većinom zamjetiti dade u ravnicah, dočim na visinah stvaraju ti vapnenci ogromne, puste i užasne eruptivne pećine. Ovo vapno, koje kako jur spomenusmo, spada u glavnom jurskoj, dolomitnoj i krednoj tvorbi, ipak se je hvala providnosti tako namjestilo, u prkos svim utjecajem organičke prirode i devastacije, stvorene nezasitnom indolencijom Merkurovih sinova XIV. vieka, da najlošijeg krednog vapna malo, a dolomitnog još manje imade. Najglavnije mane vapnenaca jesu: a) što na njima šume vanredno sporo rastu; b) što je na njima pošumljivanje vanredno skupo i težko; c) što se oni procesimom raztvorbom ne troše u plodnu zemlju, nego su povodom postanku neplodnih anorgena, koja budu tek tada plodna, bude li srećom pri ruci gline i ugljena vapna; d) što propuštaju vodu i e) što veoma suši izvrgnuti često u dvojbu stavljaju razvoj kulturnoga rašća. |