DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1893 str. 4     <-- 4 -->        PDF

— 122 —


Urbarske obćine imadu svoja lovišta, u koliko odgovaraju §. 2. slovo a),
dati u zakup, a zakupnina ide u njihovu korist u obćinsku blagajnu.
Zakupnici obćinskih lovišta nesmiju nikomu za plaću ili drugu kakovu
odštetu izdavati lovne dozvolnice, koje bi ih ovlastile loviti po dotičnom lovištu.


U pogledu lovostaje, koja je predmetom II. poglavja, ustanovljuje §. 15.
zakonske osnove vrieme, u kojem se niti loviti, niti hvatati, niti ubijati smiju
tamo navedene vrsti divljači.


Zakonski članak XVIII.: 1870. o lovu, koji je sada u krieposti, ustanovio
je naposeb lovostaju samo za jelene, košute, za srne i zečeve, dočim je
za perad samo obćenitu lovostaju odredio od 1. ožujka do 15. kolovoza.


Predležeća zakonska osnova pako određjuje naposeb lovostaju za sve
vrsti dlakave divljači i divlje peradi, koja je obzirom na odnosne ustanove u
susjednih zemljah i na osobite odnošaje podnebja ove zemlje ustanovljena.


Za uspjevanje srnadi imade u zemlji dosta i vrlo povoljnih prilika, te će
uslied toga lovostaja za srne (koze), koja cielu godinu traje, mnogo doprinieti,
da se ova vrst divljači umnoži.


Srnjaci nesmiju se u pravilu počam od 1. siečnja do 1. listopada ubijati,
nu iznimno može županijska oblast (gradsko poglavarstvo) zakupnikom i vlastnikom
većih lovišta dozvoliti lov na srnjake već od 1. travnja i to samo vrebanjem
(§. 15.).


Ova ovlast morala se je ovisnom učiniti od oblastne privole, jer bi se
inače mogle počiniti razne zloporabe, ako se takova ovlast nebi ograničila
samo na takove ovlaštenike lova, koji su poznati kao racionalni lovci.


Nedvojbeno je, da divljač nanaša štetu poljskomu i šumskomu gospodarstvu.
Naprama tomu opravdano je, da se političkim oblastim ustupi pravo, da
paze na to, da vlastnici lovišta divljač prekomjerno negoje na štetu obće kulture
i da pridrže one, kod kojih se opaža velik prirast divljači, da ju razmjerno
umanje.


Ne može se doduše već sada tvrditi, da se divljač u skorom vremenu
tako razplodi, da bi trebalo odrediti ubijanje iste i za vrieme lovostaje, ali
ipak može nastati potreba, da se u interesu zemaljske kulture u osobitih slučajevih
dozvoli ubijanje i one divljači, koja se u smislu ove zakonske osnove
nikako ubijati nesmije.


Uvaženjem svih tih okolnosti određjuje §. 16., da političke oblasti paziti
imadu na to, da vlastnici lovišta divljač prekoredno negoje na štetu obće kulture,
pa zato treba one, kod kojih se opaža velik prirast divljači, pridržati,
da ju razmjerno umanje.


U tu svrhu može kr. zemaljska vladđ od slučaja do slučaja iznimno dozvoliti,
da se strieljaju i takove vrsti divljači, koje su u smislu ove zakonske
osnove od strieljanja posve izuzete.


Ove ustanove, pa onda dužnost, da svaki, koji lov vrši, vlastnikom zemljišta
štetu po divljači počinjenu u smislu §. 32. zak. osnove podpuno nado