DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3/1893 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 118 Perlić iz Jelvica 18 for.; Pajo Marinković, obd. naCelnik u Pezjasici 50 for.; Simo Dimid iz Prljeva 16 for.; Gaspar Nekić iz Sv. Jurja 15 for,; Janđre Hečimovid iz Perušida 15 for.; Pavao Maršanid i Anđre Perušić iz Čavle po 25 for.; Štipan Pleše iz Kosinja 20 for. — Ukupno 1400 for. a. v, Bielokori bor. (Pinus leucodermis Antoine). Iz „Baume unđ Strauehe" i t. đ. od g. Hempela i K. Wilchelma razabire se, da je taj bor ođkriven tekar god. 1864., te u mnogom naliči crnom boru, nu kod točnijeg promatraja opažamo takove razlike, da ga možemo bez dvojbe smatrati kao posebnu vrst bora. Cetinje bielokorog bora, te boje živahno su zelene, na kraju nešto svietlije; položaj njihov jest kao i kod crnog bora, samo im je duljina popriečno nešto krađa od onih crnog bora. Pupoljci su slični onim od crnog bora, samo što su nešto manji, te pram vršku svietliji, a tako isto i cvietci. Cešljuge su prve godine tamno zelene, a poslie kožnato smedje, držka im je znatno kraća od one crnog bora. Uzrasta je štitastog. Drvo bielokorog bora slično je po boji drvu limbe. Kora mu je bielkasto-sivog izgleda, te ne izpuea tako brzo, kao kora crnog bora. Bielokori bor ograničuje se na južni dio balkanskog poluostrva, imenice ima ga u južnoj Bosni, Hercegovini, Crnoj gori i sjevernoj Albaniji. Za šumarstvo je on u toliko od velike važnosti, što uspjeva i na lošom tlu, te u velikih visinah , gdje inače druge vrsti drveća ili ne uspjevaju ili ako uspjevaju, a ono veoma kržljavo. Pošto se u velikih visinah nalazi, raste on naravno i mnogo sporije, nego crni bor, nu zato sa večom ustrajnoše´u, pa ako su malo zgodnije okolnosti, onda on može u starosti od 2—300 godina uzrasti do 25—30 m. visine, i od 60 cm. i više promjera. Drvo bielokorog bora je za izradbu veoma dobro , osobito za stolarske poslove, svakojake rezbarije i t. d. — Za dobivanje smole mogao bi se takođjer dobro upotriebiti, pošto iste u sebi mnogo sadržaje. Još i na najlošijem, te plitkom vapnenom tlu, gdje i crni bor več jedva životari, pa u velikih visinah [1000 —1700 m.] uzrasti če on još do znatnih dimenzija, te se čini, da bi on jedini zgodan bio za pošumljenje tih visina u zemaljah, gdje ga ima, kako je to gore rečeno. Prinosi za pogorelca kr. lugara Nikolu Crnica. — Na poziv kr. šumarskog ravnateljstva u Zagrebu, koji je biootiskanu br. 11. „Šum. lista" g. 1892. stigoše za rečenog pogorelca sliedede pođpore i to: od kr. šumarije Fužine 45 for.; od gg. šumarskih čiaovnika kr. šum. ravnateljstva u Zagrebu 25 for.; od gg. činovnika šum. knjigovodstva kr. šum. ravnateljstva u Zagrebu 50 novč.; od kr. šumarija i to: u Lokvah 8 for. 50 novč., u Mrkoplju 5 for. 50 novč., u Ogulinu 3 for. 90 novč., u Jasenku 8 for. 20 novč., u Mošunji 8 for. 70 novč., u Eavnojgori 6 for., u Vojnicu 2 for. 60 novč., u Vranovini 6 for. 50 novč., u Kalju 3 for. 50 novč., u Sokolovcu 2 for. 40 novč., u Dragancu 8 for. 50 novč., u Pitomači 7 for. 50 novč., u Ivanovuselu 8 for., u Ivanjski 9 for, u Glini 5 for. 60 novč., u Brlogu 2 for. 52 novč. ; od obćinske šumarije Čavle 6 for.; od kr. šumarije u Jesenovcu 9 for.; od kr. šumarije u Novujgrađiški 10 for.; od Milana pl. Oklobžie lugara u Lapcu dolnjem sakupljeno je od više darovatelja 16 for. 30 novč. Ukupno dakle 208 for. 72 novč. Osim toga podielilo je visoko kr. ug. ministarstvo za poljodjelstvo na predlog kr. šum. ravnateljstva u Zagrebu postradalom lugaru svotu od 50 for. a spomenuto ravnateljstvo u vlastitom djelokrugu svotu od 25 for. S toga se pogorelac lugar Nikola Cruić najučtivije zahvaljuje svim poštovanim darovateljem na njihovoj darežljivosti. Zubobolja i kod životinja. U posliednjoj sjednici parižke akademije znanosti priobćio je čuveni francezki zoolog Milne Eduard analizu znanstvene radnje specialiste Dra. Galippe, koji dokazuje, da i životinje pate od zubobolje. Galippe je konštatovao, da slon, panther, kenguru, pas i majmun pate od parasitnih bolesti u čeljusti i da uslied toga gube zube poput ljudi. |