DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1893 str. 35     <-- 35 -->        PDF

— 109 —


žao preko Tethemja u Trst. Do god. 1845. pomanjkalo je hrastika oko Karlovca,
prem je takovih do god. 1861. svakako iztočno napram Sisku dosta bilo,
te tako okrenula je trgovina sa hrastovinom god. 1820. do 1861. iz okoUšja
Karlovca napram kranjskim i bosanskim šumam, a u potonjih izvažao je hrastovu
robu Nepomuk Turković od Bihaća na izvorih Une preko Zavalja, a
valjda iz Otofica u Senj, a od Maljevca na izvorih Gline i Korane preko Karlovca
opet na Senj. Odkad se je ovdje šuma odmakla, od onda je Vjenceslav
Turković prešao u Madjarsku oko Budimpešte, — nu te dobe g. 1845. do 1860.
svakako sjekli su se hrastići niz Kupu do Siska, a tekar posHe god. 1861.,
odkako je željeznica Sisak—Trst sagradjena, došli su i slavonski hrastici na red.


U god. 1861. tražile su se po hrvatskih šumah sposobne vrsti drveća,
osobito hrastovina za austr. mornaricu, te je u tu svrhu godine 1861. pređbilježeno
bilo:


U bivšoj varaždinsko-križevačkoj pukovniji na 28.005 jut, šume 41.050
hrastovih stabala; u gjurgjevačkoj pukovniji na 5.500 jut. šume 2.000 hrastovih
stabala, 1.000 gi´abrovih stabala, 2.000 jasenovih stabala; u brodskoj pukovniji
na 35.736 jut. šume 47.000 hrastovih stabala, 6.100 brestovih stabala i 4.800
jasenovih stabala; u prvoj banskoj pukovniji na 2.014 jut. šume 4.000 hrastovih
stabala; u drugoj banskoj pukovniji na 7.645 jut. šume 13.500 hrastovih
stabala, 1.000 brestovih stabala, u slunskoj i otočkoj pukovniji na 17.883 jut.
šume 19.500 hrastovih stabala, 52.500 crnogoričkih stabala, u vlastelinstvu Kutjevo
50.000 hrastovih stabala ili ukupno 194.450 stabala sa 566.186 m*
drvne gromade.


U slunjskoj i otočkoj pukovniji bilo je rezervirano još i 24.000 komada
grbavih hrastova, te 30.000 kom. borova i 22.500 komada smreka i jedrenjaka.


Zanimivo je, da je još te godine rezervirano bilo stabala za aust. mornaricu
po držav. mljetačkih šumah, kao u šumariji Montello, Udine Conegliano,
Padua i Pordenone, a jelovine u Čadori, Canigliji i Beluni.


Zato Magdić pravo tvrdi, da je Senjska zlatna doba do god. 1862. trajala


Može se reći, da je od god. 1820. do 1861. sva trgoviaa sa mekanom
bukovom ili hrastovom te inom gradjom i gorivimi drvi ležala podpuno u rukuh
hrvatskih trgovca i radnika, osim njemačke bačvarske gradje, a bila se je ta
trgovina orijaški razvila. Do sada najznamenitiji hrvatski trgovački grad Senj
pao je, a Bakar i Rieka počeše se dizati. Konačno je Rieka u tom natjecanju
nadkrilila sve naše gradove. U to doba izticao se je Trst osobito, jer je sva
trgovina sa hrastovinom u taj grad okrenula, dočim je Rieka ostala kao grad
za trgovinu sa čamuljom i bukovinom, a poslie Rieke uvažane su te vrsti drva
i u Bakar, Senj, Kraljevicu, Bakarac, Pag, Jablanac i sv. Juraj.


Od god. 1861. postao je Trst mjesto Mljetka pravo drvasko skladište, te
je tako za trgovinu hrastovine iz Slavonije i Madjarske, a za bukovinu i mekanu
gradju iz Istre, Kranjske, Štajerske i Hrvatske upravo glasovit postao.
Tako je to bilo sve dotle, dok nije sagradjena željeznica iz Zagreba u Rieku
god. 1873.


9