DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1893 str. 33     <-- 33 -->        PDF

— 107 —


Od XVIII. do XIX. vieka počela se je i austrijska vlada zauzimati za
primorsku trgovinu, te bud sbog ratova, bud sbog trgovine sagradjena je karolinška
cesta od Bakarca do Karlovca, a ova najstarija cesta u našoj domovini
sagradjena je god. 1725, a zatim Jozefinska od Karlovca u Senj god.
1876. do 1779.


Do god. 1717. dolazile su Savske ladje do Zagreba, a Marija Terezija je
osobito naš sabor god. 1750. do 1760. nukala, da se po cieloj Hrvatskoj i
Slavoniji ceste sagrade, što je doista u to doba i učinjeno.


Svim tim željam pridružile su se svakako i molbe staklara sbog privoza
pepela iz dalekih krajeva, pošto se je godine 17^0. do 1860. samo u slavonskih
šumah za sjeverno austrijske staklane preko 15.000 centi pepela na godinu
proizvadjalo, a po svoj prilici bivalo je to i drugud po našoj domovini.


Najstarija cesta Karolinška imala je u Bakarac svoj izlaz i ovdje se otvori
odmah znamenita trgovina, nu toj priskoči kastelanat iz Fužine, koji je imao
svoje magazine za jelovo, bukovo i smrekovo drvo, te i magazin. U to vrieme
nebijaše dtigi još niti traga ovdje, kao niti ostaloj hrastovoj gradji Odmah za
tim spojio je Karolinku od Plaše preko Debelca i Križišta na Kraljevicu njeki
trgovac Blažina iz Hreljina i sagradio je u Žminci poveći magazin za drveni
ugalj, koji je prešao na Matiju Polica, djeda još živućeg Josipa Polica. Taj
magazin već je sada trošan, te se već odavna nerabi Cestom na Kraljevicu
otvorila se je malo ne istodobno kao i u Bakarcu drvarska trgovina i u Kraljevici.


Istodobno ili još nješto prije postavila je krajiška šumska uprava skladište
u Jablancu i Sv. Jurju za jedrenjake i inu građju.


Ta skladišta, upravljena po Fužinskom kastelanatu u Bakarcu i po krajiškoj
šumskoj upravi u Jablancu i Sv. Jurju, dokazuju nam, da je te dobe
primorski trgovac prisiljen bio, ili da kupuje drvo preskupo ili da se pokorava
prestrogim šumskim propisom ili je kao imućan sbog prevelike udaljenosti nakanio,
da prestane u vlastitoj samoupravi raditi po šumah, koje su se već do
vrh planina Rišnjaka, Velebita i Kapele odmakle bile.


Da su se primorski trgovci, koji su dobro poznavali položaj talijanske trgovine
u toj dobi, morali uztezati od trgovanja, možemo si tumačiti time, što
je god. 1760. mjetačka republika kao glavni pokretač trgovine propala-


Do god. 1779., dok se Jozefinska cesta iz Karlovca u Senj god. 1776. do
1779. sagradila nije, izvažao se je ugljen i gorivo drvo u velikoj količini iz
Bakarca u Mljetke za staklane i t. d. zatim iz Žmince, Kraljevice, Jablanca i
Sv. Jurja, a sigurno i iz drugih krajeva duž dalmatinske obale, kao takodjer
iz nutarnjosti Istre po Ćičih. Za to vrieme bilo je zaista još liepih bukvika
oko Kamenjaka, Jelenjaka, Kastva po Monte Magjioru i u obće povrh Velebita
i Kapele u udaljenosti oko 5 kolometara na strani k moru ležećoj. Imade
dapače po primorju i Istri još ostanka od hrastik^,, koji se čuvaju za austrijsku
mornaricu i to ponajviše za izradbu rebara za brodove i za sitniju gradju
akoprem se je iz Istre god. 1550. neizmjerno mnogo hrastovih pilota za Mljetke