DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1893 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 106 — Ako uzmemo, da je Hrvatska za dobe svojih vlastitih kraljeva t. j . od god. 900. do 1102. fizično najmoćnija bila i da je tek nakon toga zadobio Primorac njeku samostalnu radinost u trgovanju, onda možemo od tud zaključiti, da si je i mljetački trgovac usvojio što šta od primorskog trgovca. Naši trgovci ipak su dosta kasno prionuli uz trgovinu, jer primjerice Lošinčani bili su još god. 138*. pastiri. U toj periodi bili su svi Italiji okrenuti otoci izsječeni, a tako i obale od Bakra, Rieke i Labine; nadalje oni krajevi, koji su pristupniji bili, ali svi ti krajeve bili su od mora odaljeni tekar oko 20 kilometara, dočim oko Senja, Crikvenice, Karlobaga i t. d. dopirale su šume do obala, jer se za gorivo nisu sjekle, a za jedrenjake i krupniju gradju prebirale su se šume ponješto jače. Od XIII, do polovice XV. vieka umješao se je hrvatski trgovac medju talijanske, a od to doba počeli su se naši gradovi dizati. I talijanski šumski radnik počeo se je s našim domaćim boriti za zaslugu, te je i trgovina sa drvi počela cvasti, kao što je to bilo u genju, gdje su g. 1309- mljetački trgovci imali svoga konsula i gdje su trgovački statuti postali. U ovoj periodi odmakle su se šume kod Senja, Crikvenice i Korlobaga sve dalje do 20 kilometara, do6im po otocih u to doba nije bilo šuma na 3.5 kilometara daljine od obala. Od XV. do XVIII. vieka digla se je drvarska trgovina unatoč tomu, što su od polovice XV. vieka do 1790 god. uznemirivali turski ratovi takodjer i šumsku trgovinu, prem se je drvo za gorivo te i ugalj ipak u Mljetke u velike izvažao, pošto se je ovdje tjerala trgovina sa staklom, porculanom i t. d. za strani sviet počam od god. 1883. do 1757., dakle onako, kao i u predjašnjoj periodi. Te dobe odmakoše se šume oko Senja, Crikvenice, Karlobaga i drugih takodjer na 8,5 kilometara od obala. Sad je tek nastala prava potreba, da se ponaprave ceste uzduž našeg jadranskog mora, pa i naši domaći trgovci nastojali su živo oko gradnje cesta, jer te dobe već je trgovina u rukuh hrvatskih trgovaca i radnika bila. Talijanski trgovci, povrativ se u svoj dom, postali su prekupei, a naši hrvatski trgovci iz primorskih gradova upravljaše trgovačkim poslom samo. vlastno, te je i hrvat, drvarski radnik pobjedio podpuno talijanskoga radnika, a uslied toga morao se je talijanski radnik vratiti svojoj kući, da si potraži drugu zaslugu. Naši ugljenari iz Hreljina i od drugud bili su na glasu kao što tesači i podužari iz Kastva za bordonale, grede, murale, šubije, vesla i t. d., jer je Mljetačka tog razdobja silu toga nabavljati morala. Ovakove vrsti gradje prometala je ona po svojih šumskih trgovcih, pošto su ratovi prinukali sve države, da svoju mornaricu ojačaju. Smičiklas navadja, da je u razdobju od god. 1526. do 1606. bilo na Rieci, Bakru i Senju trgov. filijalka iz Florenca, Aneone i Venecije, a upravo te dobe imao je i Zrinjski svoje skladište drva za brodogradnju u Bakru i upravo te dobe digoše se trgovačka mjesta Bakar, Rieka, Senj, te Varaždin, Krapina, Jaska, Samobor i Ribnik. |