DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1893 str. 31     <-- 31 -->        PDF

— 105 —


trag njekađanjeg hrastika vidi. Ali i ovdje iza Skita i Sarmata postale su
oranice sve neplodnije, a neplodnost uz tadanji sistem gospodarstva protegla
se je i na krčevine po otocih i kopnu Istre, Liburnije i Dalmacije, koje su
krčevine Rimljani ponapravili, te kako god su Rimljani pod svojimi carevi u


I. do IV. vieku po Is. najviše drva trošiti umjeli, tako su i skrbiti znali, da
jalove i iztrošene oranice umjetno pošume sa hrastici.
Sume na nepristupnih otocih Rabu, Hvaru i na drugih, kao takodjer uz
obale Senja i Rieke, te u obće one šume, koje su u zaledju otoka, niiu Rimljani
trebali još dirati, s toga se ovdje i vide tragovi bivših prašumž, od jele,
omorike i bukve u vrieme došašća Hrvata.


Hrvati dakle došav iza VI. vieka zatekli su dakle mnogo šuma od svake
vrsti drveća, te su i Rimljani mogli doživjeti sve umjetno zasadjene hrastove
šume, a bilo jim je moguće i prije došašća Hrvata takove šume sjeći za brodarsku
gradju.


Od II. vieka pr. Is. do VI. vieka po Isusu, ako je rimski publican podjedno
bio i drvarski trgovac, onda bi se govoriti moglo o rimskoj drvarskoj
trgovini po Istri, Dalmaciji i Hrvatskoj; ali reć bi, da su ti publicani sve drugo
nabavljali za rimsku državu samo ne drva, jer veću brodarsku gradju valjda
su vojnici sami dopremali, a valjda i za namirenje lokalne potrebe sa drvi kao


n. pr.
m Sisak.
Odtuđ možemo zaključiti, da se Rimljani u naših krajevih nisu drvarsku
trgovinu tjerali, te se o trgovcu sa drvi u povjesti nigdje niti ne spominje.
Poslie VI. do IX. vieka po Is. poznato je, da su se Italci već po mnogih
stranah sa šikarjem služiti morali, a osobito uz obale izmedju Pole — Aquileje
i Ravene mnogo je šumž, od prije posječeno, te je Ravena pače bila glavna
luka za rimsku mornaricu. Ako dopustimo, da su u tom razdobju Hrvati stajali
u njekoj ovisnosti prema bizantinskom caru, ipak nigdje se ne spominje
drvarska trgovina, kako o tom niti naš povjestničar Smičiklas ne govori. Takove
trgovine nije bilo niti za Carigrad.
Ili su u toj dobi morah Hrvati dopuštati izvoz drva iz svojih šuma
ih su to dobrovoljno učinih, nu svakako morala je biti šumska trgovina
veoma neznatna.
n PU IX. vieku dolaze Mljetčani u dodir sa Hrvati, jer se oteše rimskom


carstvu, a pošto se je ovo sve jače razpadati počelo, i prem nisu Hrvati već
od rimskog carstva ovisni bili,";; ipak je^´izvjestno, da su iza razdora medju
grčkom i rimskom crkvom god. 857. Grci i Latinci sve to slabiji bivali, dočim
su Hrvati i Mljetčani sve to jači postojali, ´uslied česa su i Hrvati počeli bolje
pripaziti na svoje šume, jer su Mljetčani jbog pomanjkanja šuma sve to više na
naše obale dolazili.


Od IX. do XIII. vieka izsječene su ipak sve šume po drugi put, koje su
Rimljani pod svojimi carevi u I. ´do IV. vieka uzgojili po svih naših otocih, a
to učiniše mljetački trgovci i drvari, medju kojima je bilo i hrvatskih radnika.