DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1893 str. 30 <-- 30 --> PDF |
- 104 — Prva drvarska trgovina počela je u našem Primorju uzduž morskih obala poslie XIII. vieka, a te dobe mirovale su šume hrvatske i srbske u nutarnjosti, nesluteći, da će ikad putovati u Francesku ili Algir. Sva je prilika, a to vidimo kako je bilo kod Senjana, da su i Hrvati mamili Talijane u svoje primorske gradove i to ponajviše sbog drvarske trgovine, koja je´ipridigla naše Primorce, te su se ondje iz pastirkih i ribarskih koliba te zaselaka podigli krasni gradovi. Drvarska trgovina bila je u početku posve u rukuh talijanskih, te su se zato mnogi Talijani k nama doselili. To nam svjedoče talijanska imena u primorskih gradovih, te stari šumski trgovci i radnici Talianaši. To potvrdjuje i naš povjestničar Smičiklas. Naš primorac bistra oka i uma započeo je uz Talijane na brzo trgovatij te i šumu izradjivati i sve dotle, dok nije talijanskim novcem ojačao, morao je Talijana trpiti. Primorac postao je imućan u XIII. do XV. vieku, t. j . u ono doba, kud je za 1 dan hoda uzduž morske obale mogao drva k moru privažati. Do te dobe bijaše i Talijanu poćudna izradba drva u vlastitoj upravi po primorskih šumah, nu čim je u odaljenijih šumah noćiti morao, ne bijaše mu šumska tmina po ćudi Usljed toga mnijem, da su šume uzduž svih obala jadranskoga mora sječene skoro istodobno i na jednako široke pruge, jer su položaji tla napram moru pojednaki, te i ciena plovitbe prema Italiji bila je ista. — U tomu se razlikovaše samo šume na zapadnih obalah Istrije, te one na otccih Krka, Paga itd., gdje još i dan danas žestoki vjetrovi plovitbu prieče, te su se šume na prvo navedenih obala prije, a na potonjih kasnije sjeći počele, ali ni tomu ne bijaše 100 godina potrebito. Mi možemo dakle po gore rečenom trgovinu sa drvi ovako razjasniti: Već u I. i II. vieku po Is. imali su Rimljani razlog, da si podlože Istriju, Liburniju i Dalmaciju ponajviše s toga, što su trebali smrekovu i jelovu gradju za brodarstvo, i jer su za dopremanje potrebite množine takove gradje na udaljenom Apeninu po loših putevih morali skupo plaćati, i jer je Italija već onda siromašna bila na drvih, pošto su samo briegoviti vrhunci šumom obrašteni bili. U I, II, III. i IV. vieku po Isusu izkrčiše rimski heloti sve prikladno tlo za ratarstvo, koje je pristupnije bilo Italiji. To učiniše osobito po dalmatinskih i po dolnjih liburskih otocih, te uz obale Istre, pa do starih rimskih gradova: Salone, Narone i t. d., dakle uz najstarije rimske naselbine. — Ilirski i keltski narodi ovud nisu imali toliko potrebe na drvih, koliko Rimljani, jer bijahu ponajviše pastiri. Oni su zaista našli liepih cjelovitih šuma u izobilju, a tečajem I. i II. vieka pr. Isusa, te osobito za carstva rimskog u I. i II. vieku po Is. moralo je biti po Dalmaciji, Liburniji i Istri mnogih krčevina, a pogotovo najprije po otocih, koji licem u Italiju gledaju. U Posavju, Pokupju, Podravju i Podunavju i t. d., kako je to već na drugom mjestu rečeno, nadjoše Rimljani same čiste oranice, gdje se još i danas |