DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1893 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 103 — Za izradbu goriva i ugljena: 80 gospodara ili trgovaca, 10 upravitelja, 25 razvrstala, 1500 radnika. Za izradbu kod drvarske industrije: 15 gospodara ili trgovaca, 10 upra vitelja, lO ulagača, 40 razvrstača, 1600 radnika. Sveukupno 15.700 To je dakle prava šumska vojska, pa ipak joj manjkaju stručne škole, akoprem u tom broju ima preko 90 "/o Hrvata. Pomislimo si, od kolike koristi bile bi stručne škole, u kojih bi se učila tehnologija pojedinih vrsti drva, poznavanje i uporaba orudja itd. Primjerice navesti ću, da će vješt radnik prema nevjestom trostruko više izraditi, te valjanim poslom jednu trećinu i više tvoriva bolje ugotoviti za prodaju. — Šumski trgovac uz nesposobne nadstojnike plaća skupo ne samo nesposobnost ovih, nego i nesposobnost radnika. S toga neka nam bude prva briga, da čim prije ustrojimo strukovne škole za naše šumske obrtnike, kojih ima danas već mnogo, ali jih napredniji tudjinac još uviek natrag potiskuje. 0 drvarskoj trgovini. Samo se po sebi razumjeva, da su se razni načini trgovine od pamtivieka kod svih naroda različito gojili. Dokle god je koji narod blizu svojeg stana šuma imao, nije niti razmišljao o tom, kako da si bolje i sgodnije drvo nabavlja. Tek udaljenost šuma tražila je spekulativniju dobavu drva uz oveći risiko i tekar onda je nastala potreba naprednijem narodu, da trgovačku privredu u svoju korist upotrebi. Ja sam prigodom onom, kad sam stanje naših šumž, prije rimskog zauzeća opisao, spomenuo takodjer i potrebu drvarskih trgovaca, te istaknuo, da se takovi trgovci u ono doba spominju u Sisku, a za stalno i u svih predjelih naše današnje domovine, u kojih bijahu prostrani hrastici, ili bolje rekuć, koji su po Riraljanih zasadjeni bili, dakle po Istri, po njekih jadranskih otocih, ponješto uzduž našeg Primorja, te osobito po Slavoniji. Ovdje bijahu tada prostrane prašume bukove i jelove, gdje se još i danas ostanci takovih vide. Posve je jasno, da nije bilo oskudice na drvih. U vrieme, kad su se Hrvati i Srbi doselili u svoju današnju postojbinu, našli su u obilju liepe hrastike, bukvike i jelike, pa imajuć za svoju domaću potrebu dosta šumž,, nije se hrvatski i srbski trgovac ni bavio sa drvarstvom. Samo uzduž jadranskog mora mogao se je drvarski trgovac baviti sa drvarstvom, jer se je drvo u Italiju izvažati počelo onda, kad je u Italiji nastala oskudica na drvu, a to bijaše u IX. vieku. Talijanski mornar, obrtnik i trgovac je mnogo stariji od našeg domaćeg, a Rimljani natrpaše ovamo i svjetskog blaga, pa nije čudo, da je Talijan u naše luke dobrodio, tražeć drva, a talijanski radnici birali su po šumah samo ono, što su zaista trebali. Iz povjestničkih navoda Magdića razabire se, da je talijanska trgovina sa drvi tek u XIII. stoljeću započela u većem obsegu, dočim razne manje potrebe na drvu uz jadransko more za vrieme došašća naših djedova pokrivale su se iz šumž,, koje su ležale uz to more. |