DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1893 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 03 — K a in e n i i 0 g u g 1 j a: Iz austrijskih luka 11.719 ce´nta n vriednosti od i L719 for. Iz inih „ ^^´0.097 „ , ., „ 20.097 „ Ukupno 31 816 centa a vriedaostiod 31 816 for. Za razjašnjenja uporabe drva dobro će nam doći još i ovi pabirci iz požežkog susjedstva Već izmedju god. 1830.— 1848., proizvadjao je podgoracki i našički vlastelin u samoupravi bačvarsku gradju, koju je robota na Dravu izvažala. Kadnici bili su izključivo Niemci. God. 1847. radio je Crnadak iz Zagreba u podgoračkoj ša?m francesku i englezku dugu. Godine 1847. radio je njeki Mazoni u feričanaćkoj šumi francesku dugu, te ju je jzvažao na savsku obalu kod Priečea, Godine 1856 do 1858. izvezeno je do 200 hrastova iz Polubaše u Kutjevaćkoj šumi za našu mornaricu. U god. 1830.—1850., plaćalo se je za izradbu bačvarske gradje oko Požege po akovu sa 8 kr. C. U., a danas 10—15 novč. U Osjeku tih godina prodavalo se je jedno bure sa drveniini obruči po akovu 70—80 kr., a g. 1890. po 1 for. do 1 for. 40 novč. Godine 1800. poznato je, da je mnogo oko Požege pepeljike proizvadjano, a u kutjevačkoj šumi trajalo je to i do god. 18G8. sbog staklane Trnke kod Duboke. Za proizvod 1 cente pepeljike plaćalo se je po 6 for. a prodavalo se je po 17 for. Kupac pepeljike bio je njeki Spitzer iz Osieka. a pepeljika odpren} aia se je u bačvah po 10 akova, te se je od bačve plaćala kirija do Osieka po 10 for. (Nastavit će se). 0 jagnjedu (topoli) u drvoredih uz ceste.* u broju 5. „Šum. Usta" omrzio je pisac na jagnjedovo stablo s toga, što se ono sadi u drvoredih uz ceste, a to me je ponukalo, da o tom i ja koju rečem, pošto me izkustvo o tom drugačije uvjerava. Posnato mi je, da topole sadimo u drvoredih s razloga, što brzo rastu, što se mogu velike presaditi, što se dobro klaštriti dadu, i što ih ljudi i marva manje oštećuju, nego voćke, U predjelih podvodnih, kao što je naša Posavina i Podravina, koji od poplave Save, Drave i drugih manjih potoka po više tjedana pod vodom leže i ta voda ceste i ptiteve od jednog sela do drugog često poplavljuje i tim svaki promet obustavlja, kao što to bude u Slavoniji, ne može drugo drvo u * Ovu razpravicu nijesmo mogli prije priobćiti sbog nagomilanog drugog materijala. Uredništvo. |
ŠUMARSKI LIST 2/1893 str. 28 <-- 28 --> PDF |
^ 64 drvoredfa voJjano iispievati osim topole i vrbe. Topola upravo je stvorena za ovakove predjele, jer ne sa.mo sto ima riedka krošnju, »ego ona i manje zageiiJLije ce koje vidimo uz ceste i puteve u drvoredih. U drvoredih, a kojih rastu drveća sa gustom krošnjom, uviek su ceste duže vremena iza kiše blatne, pak sam na svoje ooi vidio, da su ljudi takova stabla sa gnstom krošnjom podsjećali ili jih klaštrili u svrhu, da se ceste i putevi cim prije osuše. U ravnicah, kojs često velike sniežne vijavice zametu, vrlo dobru uslugu čine topole u drvoredih i putnikom i cestam, jer topole vijavicu sa svojom visokom krošnjom odbijaju. Da topole svojom visokom krošnjom bližnjim usjevom škode, to je nedvojbeno, ali ipak neškode toliko, koliko svako drugo drveće sa gustom krošiijom, Nu kad bi i to bilo, ipak znamo, da postoje propisi, po kojih je opredieljenOj kako daleko mora ođstojati drveće od oranica i od drvoreda do jarka ceste ili puta. Ako posjednici oranica tik do drvorednih stabala oru ili dio zemljišta blizu drvoreda prisvoje odnosno, ako se jarci upravo tik drvoreda kopaju, da korienje drveća u jarke prodire, nije zaista svemu tomu kriva ni topola, ni drugo kakvo drveće u drvoredu. Sjećam se dobro, da su ljudi u Banatu područja titeljskog batalijuna svoja zemljišta orali tik do drvoreda. Tamo su u drvoredih od jednog do drugog mjesta uz ceste samo bagremi posadjeni, jer ondje najbolje rastu. Kad je usjev na takovih zem- Ijištih dozrio, odredila je nadležna oblast, da se uzduž drvoreda od prisvojene širine zemljišta iisjev pobere, dobiveni žitak na dražbi proda, i odtud dobiveni utržak u blagajnu dotične obćine stavi. Tim postupkom zapriečile su se malo po malo i usurpacije zemljišta uz drvorede. U grada Bakru nalaze se oko lake visoke topole, koje su ondje pravi ures za šetalište; a zašto su baš topole odabrali, čuo šam i to. One bo naj= većoj buri odoljeti mogu, a osim toga od svih drugih uresnih drveća najbolje uspjevaj´:j. Sto se tiče kakvoće topolova drva, o kojemu pisac ništa dobra ne piše. jer da ništa nevriedi, primjećujem, da i topolovina u drvoredih isto onoliko vriedi kao ona u šumi, ako je takovo stablo krupno, jer topolovo drvo vrlo rado traže naši koritari, prem je dan danas riedko viditi na trgu korito u promjeru od 1 metra širine, kao što je ovakovih korita prije dva i više decenija viditi bilo. Zadnje dvie godine mnogo su seljaci dovažali u Zagreb topolovih i orahovih debala od 6=10 met, dugačkih i prilično debelih, koje su drvotržci u selih od seljaka iz pašnjaka i livada za tvornice kupovali. Jedan seljak, koji je vozio topolov čufcak oko 1.0 met. dug i do 70 cm. debeo, pripoviedao mi je, da je taj čutak prodao za 15 for. Nije li to liepa ciena? Topolovo drvo izradjuju tvorničari za razne obrtne predmete, a mostnice topolove za pod u štalah traže se vrlo i dobro se plaćaju, jer }e takovo drvo |
ŠUMARSKI LIST 2/1893 str. 29 <-- 29 --> PDF |
65 u tu svrhu bolje od hrastoviue. 1 za druge gra^lrsje rabi se topolovo drvo. Ako njegda topolovina pije vrieduost imald^ to ju ima daaas^ jer sa svcjjstva topolovog drva u raznih prilikali prokušana. G. pisac praporaca, da sadimo po pa^^njacili uz ceste i po .nasipih razno korlstno drveće, o. pr. voćke od svake vrsti onako, kako to čine u daigih naprednih zeinaljah. To je sve liepo. Nu i kod nas se je to čioilo, kao što se to primjerice vidi u Slavoniji, u bivšoj vojnoj krajini, gdje ??e još i danas vide ostanci starih voćaka isz ceste. Dacas se to nećini, a da se korlstno voće i danas poeme saditi, nebi to ništa koristilo, jer bi sav mar i troSak uzalud bio, kad se može već unapried znati, da će sve to bili za kratko vrJeiae utamanjeno, pa ako se i koja voćka uzdrži, te i plodom urodi, neće joj Ije do´/.rieti, jer će ga djeturlija i čobančad, koja se rado u^ ceste igrom bavi, prije omlatiti, nego što će dozrieti. Za takove voćke nitko nemari, niti se po kom čuva i nadgleda. Kako su ljudi pohlepni za voćem, spomenuti ću m.imogred sliedeći primjer iz moje prakse u području bivšeg titeijskog batalijuna. Dotična satnija u mjestu Kovilju, gdje sam i Ja prebivao, dobila je od njekog vlastelina iz Bečkereka 40 komada liepih odraslih johovih sadnica, da je posadi. Ja sam se primio toga posla, a to tim radostnije, pošto u bivšem titeljskom batalijunu nigdje neraste joha (jalša), te sam bio željan, da ju razplodim. Dotični kapetan dao mi je radnika, koliko sam trebao za presaditi jošiće u drvored kraj Dunavca (jedan rukav od Dunava), koji tik mjesta teče. Kod presadjivanja sadnica opaziše radnici, da to mora biti njeka osobita vrst drva, na što sam ^a u šali kazao, da će na tih t^tablih rasti naranče. Oni mi na to odvratiše, da je vriedno, da se dobro posade i ograde. Nakon trećeg dana u zoru opazio sam, da su sadnice iz drvoreda skoro sve izvadjene. Kapetan bio je aa to ljutit, te reče, da bi tate s toga osjetljivo kaznio. Tražilo se i propitkivalo u selu na sve moguće načine, ali tatom ni traga ni glasa, kano da ih je Dunav odnio. Nakon četrnaest dana reče mi kapetan, da idemo kroz selo, da vidimo, da li su ljudi pred kućami, kako je to ođređjeno bilo, dudove posadih. Zaputismo se duž sela, a na kraju istog opazio sam pred jednom kućom, da su dva drveta kao navlas sa trnjem do vrh krošnje ogradjena. Zavirio sam u tu ogradu i opazih, da su to jalše, koje su mjesto dudova posadjene bile. Kapetan primjetio, imamo sad jednog tatu, te ćemo i ostale naći u selu, ali nenadjosmo više nikoga, te nam nepreosta drugo, nego čekati do sgode, da i ostalim tatom u trag dodjemo. Nakon mjesec dana zaputio sam se sa lugarom u lov> te iias put nanese kroz njeki vinograd. Najednoć opazio sam 8 komada posadjenih jalša, koje su iz drvoreda izvadjene bile. Lugar se je začudio i reče, da je tp vinograd onog istog kaprala, koji je na radnike pazio, kad su sadnice u drvored sadjene. — U drugom vinogradu dalje nadjosmo još tri jalše, a skoro zatim dočuo sam, da ima još u selu u vrtovih posadjenih jalša i to: kod učitelja, trgovca, birtaša, više zanatlija i seljaka. Potužio sam se popu, kako mu je |
ŠUMARSKI LIST 2/1893 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 66 stado pošteno, jer da ima mnogo tatova. Oa mi odvratio, da to nije nikakovo čudo, Što su seljani sadnice iz drvoreda pokrali. Smješeć reći 6e: ta pravo vam je. Čovječe božji, gdje vam je pamet bila, kad ste išli kraj DuBava na^ rance saditi. Tamo je baš mjesto za topote i vrbe, a ne za njekakve jalše. Kad sam mu kazivao, da na takovih jalšah naranče nerastu, onda mi je odvratio, da je i on njekakovu jalšu od njekog čovjeka kupio. Ja sam se s kapetanom sporazumio, da stvar pusti sviđa, pošto su i onako nasjeli, a drvoreda nebi i onako podigli, jer su se sve do jedne godine osušile, pošto im ono tlo za rastnje neprija, stoga u onom predjelu nije vidjeti rasti jalšu niti po šumah, a zato ju tamošnji sviet niti nepozna. J. E. Biljke I smrzavicEa Toplina je jedna od temeljnih uvjeta organičkomu životu. Ako se živuće tielo ohladi, onda i život.u istomu prestane. Granica ohladjenja za razne organizme različita je. Smrtonosna temperatura čovječemu tielu, odnosno granica, od kojes se njegova toplina ohladiti može, a da neumre, dopire do 25^ C — dočim se naša krv tekar kod — B´7^ 0. smrzava. Isto vriedi i za ostale toplokrvne životinje, izuzam njekojih životinja, koje zimski san spavaju, kao n. pr. Suslik, jedna vrst tekunica, koja živi u ruskih stepah, te može podnieti unutarnje ohladjenje i do + 4** C, jer ako izamrzne, ipak nastupom toplijeg vremena opet oživi. Životinje hladne krvi jesu opornije proti studeni. Poznato je, da se žaba može zamrznuti, a da ipak nepogine, jer ako ju polagano odtopimo, počme njezino srdce doskora tuči i ona oživi. IS´u i u tom slučaju ima stanovitih granica, jer ako ohladimo izpod 5*^ C» onda i žaba pogine, jer se smrzne. Žaba nam dakie daje povoda, da razlučimo pojam zamrznuti od smr:5nuti. Ako je koja životinja zamrznuta, onda u njezinom organizmu prestaje svaka životna djelatnost, ali to mirovanje nesmije se odmah prispodobiti sa smrtću. Protivno pako može se njeka životinja i smrznuti, dakle uslied prekomjernog ohladjenja poginuti, bez da se je njezina krv sledila. Toplina je takotljer i glavni uvjet bilinskomu životu; pa kako je u životinjstvu, tako je i u bilinstvu opornust proti ohladjenju kod raznih vrstih biljka takodjer različita. Imade naime ćutljivih i otvrdnutih biljka. Prve uništi jedan jedini mraz, dočim druge uztraju i u cičoj zimi. Kao što u životinjstvu, tako Ima i u bilinstvu, kako to vrtljari dobro znadu, njekoje vrsti biljka, koje ako i zamrznu ipak neobumru. Dapače ima biljka, koje u sniegu i u ledu cvatu, a njihovi cvietovi nepogibaju ni od mraza, prem su veoma ćutljivi proti stadem. |