DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1892 str. 8     <-- 8 -->        PDF

. — 512 —


Mycelium ote gliivice gnjezdi se vrlo rado u korjenju i u donjim dielovima
stabla i prouzrokuje t, z. zemnog raka (Erdkreps) ili korenovu srž
(VurzelfiUile); to je opasna bolest bora, omorike i bukve. Mycel se razgranjuje
u obliku širokih bielih niti i!i kožici i^medju drva i kore, i često prelazi
tx crne žilama aaličae izraslice, koje uništena užeta prevuku, te su pod
imenom „Rhizomorphe* već odavna poznate, ali bitnost njihova nije bila dovoljno
iztražena, dok u najnovije vrieme nedokaza čuveni botaničar i zaslužni
iztraživaS bolesti na drveću Harti g u Monakovu, da su to niti Mycelia od
„Agaricus melleus-a^.


Ne manje opasne od Bavedenih gljiva jesu mnogobrojne male i najmanje
gljivice, koje površni promatraoc ne može često ni opaziti i koje se odaju
jedino rezultatima njihova djelovanja.


Ovdje ćemo da upozorimo na jednu gljivicu, koja se upravo u najnovije
vrieme vrlo često pojavlja, i koja je u alpinskim predjelima postala prava kuga
za arlševe šume. To je mala u hrpu Ascomycet a spađajuća gljivica „Helotium
ili Peziza Willkomii", koje je uzrok „arišev rak" (Larchenkreps).


Arišev rak dolazi na granama i stablu arišauoblikn školjkastih izdubina,
koje su unaokolo kvrgasto izraslom korom obrasle. S ovim pojavom često je
u savezu i bogati izvor smole.


Mycelium gljivice izraste u nutri, te buši tako, da je dalji rast drveta na
tom mjestu preprečea, dočim drvo na ostaloj, periferiji jače raste. Ariš može na
taj način duže vremena odoljevati parasitu, a događja se često, da jaka stabla
na mjestu raka zacjele, t. j , da obrastu i tako izadju kao pobjedioci iz borbe
za obstasak. Raste li ali rak od godine do godine sve više i više, sprečiti će
on najposlje rast drva sasvim, a dotični dio stabla uginut će.


Dok se Myceliom unutar stabla razgranjuje, izilaze na površinu oplođna
tjela od PezizeWillkommiL Ova imaju oblik malih kratkih pehara
(Beeher), koji su s poSetka zatvoreni, a posije se, naročito kad su vlažni, otvore
i onda su izvana bjeličasti, a iz nutra crvenožuti. Na prerezu takvog jednog
oploduog tjela vidi se, da se njegova nutrašnjost sastoji iz jednog sloja klinastih
Hypha (Schlauche) i nježnih sokovuih niti ili t. zv. Par ap h y sa. U
svakom od ovih nalazi se osam malih jajastih ćelija, a to su spore gljivice (Pilza).


Vrlo je zanimivo brzo razgranjenje ove gljivice na arišu u najnovije vrieme.
U alpama pravoj domovini našega ariša, nalazi se ova gljivica na arišu u svako
doba, bez da mu kakvu štetu naiiaša, jer pri svem tom ariš bujno uspjeva.


Kad su u početku ovog stoljeća prvi pokusi pravljeni, te je ariš´ u. nizinama
zasađjen, nestalo je te gljivice, i nasade ariša tako bujno napredovaše, da
se je ariš za krazko vrieme razgranio po čitavoj Njemačkoj i Austriji tako,, da
se je za pošumljenje upotrebljavao; Tek, kao što znademo, oko polovice ovog
stoljeća, prokrči si put ova gljivica i u te nove nasade ariša, koji mu pružiše
vrlo povoljne uslove za razvoj i razgranjenje. Već abnormnim stojištem, te često
usljed preguste zasade i mnogim drugim nepogodnostima oslabljen, nemogaše