DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1892 str. 42 <-- 42 --> PDF |
-, . ´ . ™ 546 -~^ zlata visoka je najviše 8, metara. Deblo joj je visoko 2=87 mtr. Objam deblu, |e po sredini 2´48, a do samih grana 2´45 metara. Stablo je šuplje, sa dvie Bajveće grane. Grananje je obilno i bez ikakva reda. Grančice su krte.._Krošnja je okruglasta Lišće je žuto dok je još u pupanju, te je, kako seljaci pričaju „žuto kao smilje." Sa listanjem postaje žuta boja liŠću sve to bleđja, dok neposlane lišće gornjih grana bliedo-žuto, docim lišće na dolnjih granali usuprot pozeleni. Po koja grančica ima i jedno i drugo lišće. Osim boje datino se lišće ne odlikuje baš ni jednom morfološkom zoačajnošeu od lišća naše obične bukve. Plod zlattn razlikuje se od ploda obične bukve samo svojom žutom oplodnicom. Gornje grane sa žutim lišćem plodne su, đočim su đolnje sa zelenim lišćem jalove. Izpođ same zlate vidi se po koji mlađjak, koji je izbio iz žila zlatina korjena. Ni jedan nije dugo živio, te nije ni ploda donio. Njeki profesor botanike tvrdi,^ da zlata ni|e nikakova osobita riedkost, kao što bi se to po imenu pomisliti moglo, te za dokaz te tvrdnje navadja njeke razloge, odnosno dokaze, koje ćemo niže spomenuti. Nu ti nam dokazi nepružaju dovoljno sigurnosti, da je baš njegova tvrdnja istinita. S toga navesti ćemo naše protivne razloge. ^ Svakomu je botaničaru dobro poznato, da se biljke izmjenjuju u koječemu u slučaju, ako rastu n abnormalnih prilikah. Cvieće, kao najvažniji dio biljni, pođleže najprije´ promjeni. Za cviećem dolazi lišće. Tako n. pr, žuto lišće nije podnipošto neobičan pojav u onih biljkah, koje rastu u mraku (ili u sumraku). Te su promjene tako velike, da lišće nemože da sudjeluje kod hranjenja biljnog, te je posljedica svega toga ta, da biljka pogine. Ovo netreba tek dokazati. Nu osim toga ima još uzroka^ koji na lišću ostavljaju iste tragove, a to će reći ili djelomično razturanje Morofila ili čak i pođpuno izčezavanje. Neoborivimi dokazi ustanovljeno je, da se klorofii pretvai´a u ksantofil (žutobojnu tvar) i još u njeke slučke, uslied uticaja organskih ili neorganskih kiselini. To se iako dokazuje i na živih stanicah biljnih. Tako isto djeluje sUvša, razne bolesti biljne, a najposlie taj slučaj nastupa i onđaj kad je biljka zaražena ma kakovim! god parasiti. Ali svi ovi uzroci neposredni su predhođnici´ ili su upravo posrednici pravom uzroku, sbog čega se kloropbil promjenjuje. Kasla biljka bilo ma u kojih mu drago od spomenutih prilika, poznato je ipak, da stanična mezgra ima malo više kiseline,´ nego obično. Osmozom kiselina prolazi mezgra kroz protoplasmu,^ te se promjenjuje i onda ulazi u klorophilna zrnca« Neposredna je posljedica toga postanak ksantofila, koji odmah oboji lišće žuto. Tako promienjena biljka biti će kad dužeg, kad kraćeg vieka. ´^´- Šteta Je, da g, pisac neimenuje tog profesora botanike. To se u takovili priiikah nebi smjelo ^amuCatL . UredBiČtvo. |