DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1892 str. 40     <-- 40 -->        PDF

— 544 —


dužnost naknade za kvar, pociajen po neiiđoo^ljeiioj divljaci, te samo za to,
jer je netko vlastnlk ožteiienomu susjeđBOg revira, čine ga odgovornim za kvar.
Tim ipak nije izkijučena mogućnost dokaza^ već se samo neopravdanim načinom
svaljuje od tužitelja na tuženoga.


Po našem zakonu o .lovu dažni su kako vlastnici privatnih lovišta tako i
zakupnici obelnskih lovišta naknaditi svaku štetu, koju divljač počini {§ 34.).
Da ih donekle ^akon odšteti, smatra ih vlastnikom sve nastrieijene a preskočivše
zvjeradi, dalje divljači iz tadjega iovišta. koja se je nabola ili drugačije ozledila
ili upropastila. Još dozvoljava svakomu ovlašteniku lova u svom lovištu stavljati
gvozdena hvatala i zamke i prirediti vučje jame.


Kako vidimo, čitav arsenal ustanova pruža zakon u ruke ovlašteniku lova
protiv neudomljene zvjeradi, a uz sve to čini još odgovornim vlastnike privatnih
lovišta za počinjen kvar po neudomljenoj divljači.


Ove ustanove baš su drakonske naravi, jer dopuštajuć, da se zemljoposjednik,
koga zastupa zakupnik lovišta, ne može us^^ešno sam obraniti, stoje
ipak zemljoposjedniku, koj je ujedno ovlaštenik lova, na raspolaganje sva
sredstva obrane.


Pitanje ovo u pogledu naknade kvara, počinjena po neudomljenoj divljači,
prilično je još neđotjerano, jer mnogo ima važnih razloga pro et contra. Ne
valja naime zaboraviti, da se visoka divljač nalazi u velikih šumskih revirih, te
da svoju hranu noću traži i nadje na susjednih poljih. Visoka divljač s veće
strane siguran je piien ovlaštenika lova, jer se u šumi lovi sa pogonićima. Ne
ide li dakle pravo oštete zemljoposjednika, ne preostaje mu drugo, već ograditi
si skupim novcem svoja zemljišta, jer druga obrana ne koristi> Ako se dakle i
dozvoli zemljoposjedniku pravo naknade, to bi ga imao vršiti zakupnik lovišta
uz dužnost, da on sa svoje strane odšteti zendjoposjeđnika. Zakupnik kao
stručnjak, te u pravilu naobražen čovjek, obranit će m sigurno vještije i po se
koristnije od neudomljene divljači, nego li zemljoposjednik, a osim toga daje
jamstvo, da neće iz puke objesti zapodjevati parnice.


Odštetno pitanje valjat će svakako a novom zakona definirati jasno i raz


govijetno, kao i točno propisati odnosni proces, da ne bude nikakove dvojbe.


Zaključujući ovu razpravu, ne sun´ijamo ni malo, da će novi zakon stajati


na visini modernog zakonarstva, te da će odgovarati narodno - gospodarskim


interesima, kojim je služio i stari zakon.


Dokle god zakoni o lovu sadržavaju ustanove o lovostaji, i dokle god


pravo izvršivanja lova čine ovisnim o stanovitoj površini lovišta, ne treba se


lovcu bojati, da će nestati koristne divljači. Ni zemljoposjednik nije protivnik


lova, naročito ne manjim vrstima divijači, te u lovca samo ono traži, što od


njega iziskuje njegova sobstvena korist, naime da divljač razmjerno lovom


umanji,


Nu ni najbolji zakon ne će dići naše lovstvo, ne bude li ^^.e lov počeo u


nas racionalno gojiti. Svaka vrat divljači treba posebnu gojitbu, a k tomu treba


uz mnogogodišnje izkustvo još znanja i ljubavi. Kraljevine Hrvatska i Slavonija