DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1892 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 540 — Uzprkos toiiiiu .žto je regalno pravo lova zakououi ukinuto, obstoji ono još i daiias ^j jednom sanu) sivičajvi na tudjem zemljištu, dašto u drugoj formi. To biva u enklavah, pod kojiaii se n^zumjevaju takova zemljišta, koja su — ne imajući sa.n´)a zakonoirj propisanu kvalifikaciju za izvršivanje lova, dakle zakonom propisaini najmanju izmjeru — obkoljena takovim arealom, koji odgovara zakonskim propisima. Zakon nairne propisuje (§ 8,), da je ovlašteiiik lova, dakle posjednik okniživajućega zemljišta, dužan uzeti u zakup enklavu uz zakupninu, koju valja odsjeći prama tomu, kako su bliža obćinska lovišta dana u zakup, iii ako ih u blizini ne bi bilo, uz zakupninu, koju valja odmjeriti polag pravedne procjene. Ako se ovlaštenik lova iieda sklonuti na zakup, uzima se, da se je odrekao prava lova, te ga tada obćina izvršava na cielom zem- Ijištnom spoju. Ova nam. se zakonska ustanova 6ini neopravdanom, jer odviše i bez razloga zasiže u tudje vlastnićtvo. Mnogo bolje nam se u tor/j pogledu svidjaju ustanove onih zakona (pruski, hanoveranski, bavarski, alzačko-lorenski), koji stavljaju na volju vlastoicima za lov nekvalifikovanih zemljišta, hoće U ih dati u zakup svojim na lov ovlaštenim susjedima ili ne. Ako neće dati u 2;akup, miruje lov na takovom zemJjistu posvema. Isto pravilo valja i za vlastnika izolovanog, za lov nekvalifikovanoga zemljišta, ležećeg u obćinskom lovištu. I tu, ako on svoj posjed neda spojiti s obćinskim lovištem, ne smije sam izvršavati pravo lova, već ono mJruje. De lege ferenda trebale bi, obzirom na naše prilike, pomne revizije zakonske ustanove, sloveće o lovostaji. Kako nam, primjerice, jedan lovac piše, zabranjuje zakon (§ 18. sL d) lov na zečeve od 1. veljače do 1. kolovoza. U naših krajevih, kako je dobro poznato, veoma je ružan prelaz zime u proljeće, te radi toga ziikašnjuje i parenje divljači. Biva s toga, da se još u rujnu ubije zečica, koja ima u utrobi po više mladih, već posve kosmatih zečića. Dokaz je to podpun, da je parenje slieđilo tek ljeti, a takovo je parenje i plodnije, jer zečica pod jesen baca po troje mladih, đočim parena odmah iza zime, baca najviše dvoje mladih. Iz ovog konkretnog primjera sliedi dakle, da zečevi trebaju bezuvjetno zaštite do 15. rujna, te da bi — obzirom na u nas dosta strogu zimu — valjalo produljiti lov Ba zečeve do 15. veljače. Obćih pravila u pogledu lovostaje ne ima, tuj ne pomaže recepcija nijednoga, ma kako dobra i valjana tudjega zakona, već tu treba da diktira u pero zakonodavcu izkustvo prokušanih domaćih lovaca, koji će obzirom na klimatieke ođnošaje najbolje poslužiti svojim savjetom, kako valja urediti lovostaju, da bude koristna divljač što racijonalnije gojena. Te opet zakonske ustanove moraju biti precizne, te se nasmiju radjati nikakove sumnje, kako je to dosele bivalo. Tako je primjerice kr. zemaljska vlada, odjel za unutar. po.slove, posebnom okružnicom od 9. srpnja 1888. br, 24.605. povodom jednoga slučaja, da su za vrieme lovostaje ustanovljene §, 18. zakona o lovu za divlju perad (od L ožujka do 15. kolovoza) donesene na |