DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1892 str. 34 <-- 34 --> PDF |
~ 538 — lege a zajednička lovišta. Pravno pripadalo´ bi u zajedničkih-lovištih izvršivanje lova lovskom đružtvu, sastavljenom od odnosnih zemljištnih vlastnika. U interesu racionalne gojitbe divljači ipak ne dozvoljava država po pripadajutem joj vrhovnom pravu narođoo-gospodarstvene prigledbe izvršivanje lova u zajedničkih lovištih odnosnom drnžtvu zemljištnih vlastnika, već to pravo u njihovo ime vrše obćine. Načelo je to posve zdravo, nu kako je u zakon, članku ZVUI : 1870. 0 lovu provedeno, ima mu više prigovora. Prvi prigovor dižu lovci protiv minima lovišta, koj po § 3. zakona o lovu iznosi 200 katastralnih jutara. Po razpisu kr= zem. vlade, odjela za unutarnje poslove, od 6. rujna 1876. br. 17.264., pretvoren je zemljištni prostor, što no je u §§ 3., 6. i 8. zak. čl. XVIII. : 1870. o lovu u svrhu izvršivanja prava lova ustanovljen na 200 katastx^alnih Jutara, na temelju zakon, članka VIIL : 1874- ob uveđenju metričke mjere u 115 hektara. Površinu od najmanje 115 hektara ciene lovci odviše malenom za racionalnu gojitbu koristne divljači, te predlažu, da sa povisi bar za trećinu u ravnici, a da se podvostruči za brdovite predjele. Izkustvom dokazano je, da uz đosadanju najmanju površinu lo"^višta trpi štetu racionalni gojitelj divljači od svakoga manje brižljivog lovskog susjeda, jer divljač, uzgojena na malenom lovištu od 115 hektara, rado i lahko prelazi granice lovišta, te se tako nemaran ovlaštenik lova koristi tudjom mukom. Sadanjoj najmanjoj izmjeri lovišta prigovaraju praktični lovci i za to, što je lov na tako malenoj površini moguć samo sa pogonićima ili prepeličarima. Takav ipak način lova izveđiv je samo u ravnici, tj . u polju. U "brdskih pieđjelih, po gustih šikarah i branjevinah nemoguć je lov sa pogonićima i prepeličarima, pa se uslieđ toga, hoćeš nećeš, moraju rabiti lovački psi,, što je ipak škodljivo, jer odviše razplaše koristna divljač. Odatle zaključujemo, da bi u novom zakonu o lovu nuždno bilo povećati najmanju izmjeru lovišta, te za gorovite predjele udariti veću^ površinu, nego li za ravnice. Bez obzira na površinu-zemljišta priznaje se´pravo izvršivanja lova u duhu našega zakona o lovu samo vlastnicima ograđjenih zvjerinjaka, kako je to kr, zem. vlada, odjel za unutarnje poslove, izrično priznala u .svojoj naredbi od 11. veljače 1888. br. 5165,3 uslied nastaloga pitanja, da li se i za vrieme lovostaje može divljač u branjevinah ubijati bez obzira na § 12. lovskoga zakona. TJ citovanoj naredbi -veli se, da se divljač, nalazeća se u branjevinah, u svrhu uzgoja iste načinjenih, to jest u ograđjenih zvjerinjacih, imade u svakom pogledu smatrati privatnim vlastničtvom, kojim vlastnik u svako doba može razpolagati izključivo po svojoj volji, Protivno pako, ako koja ograda služi za uzgoj i sačuvanje šumskoga nasada, te ograđjeni prostor sačinjava dio bud privatnoga, bud obćinskoga kojega lovišta, to je vlastnik ograde vazda vezan na ustanove zak. ,čl. XVIIL : 1870, slovećega o lovu. Bez obzira na površinu´ zemljišta valjalo bi u novom zakonu ustupiti još lov i onim zemljištnim vlastnicima, kojih je posjed više manje po naravi osam-, Ijen i u sebi zaokružen, n. pr. otoci,, To je na pravu lova osnovano, jer u tom |