DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1892 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 529 ™ dobiti za zadružno gospodarenje, te obzirom na žalostno stanje slađkovodnog ribarstva ta gospoda nedadu se uvjeriti, da bi moglo sve na bolje ići. Kod nas pako po gotovo takove slobodne ribarske zadruge oebi se nikad mogle ustrojiti sbog trvenja, koje inedju raznimi stališi postoji u pogleda interesa svojih, i sbog poznatog hrvatskog jala! U nas slobodne ribarske zadrngo bile bi neka vrst ribarskog družtva, gdje većinom imadu pristup oni, koji ne imaju prava ribolova, nu zato kroz njihovo naobraženje i ljubav za napredak svake grane gospodarstva mogu više koristiti, nego svi oni, koji pravo ribolova imadu, ali se ništa za interese ribarstva nezanimaju. S toga držim, da bi naše obstojeće družtvo za lovstvo i ribarstvo donekle vršilo zadaću njeke slobodne ribarske zadruge, kad bi u aktivnom načinu više djelovalo, da se racionalno sladke vode izrabljuju, i to naistojeći: da se osnuju ribogojoi zavodi, da se kupuje ribji miadj, da se uništuju neprijatelji riba, da se nabave sgodne mreže, da se podignu ledenice, tvornice za solenje, kadenje i mariniranje riba, da se upotrebe odpadci ribji i t. d. Nasuprot prisilne ribarske zadruge mogu jedino pasivuo stanovište zauzeti t. j . sve ono raditi, da se zaprieči kvar, akoprem austrijski pokrajinski zakoni upravam poriečja pripisuju i napredne gospodarstvene djelatnosti kao n. pr. nasadjivanje mlad ja. Bilo kako mu đragOj obzirom specialao na Hrvatsku i Slavonija, te i Dalmaciju trebamo svakako, da se u našem zakonu o ribarstvu poprimi naželo prisilnih ribarskih zadruga sbog već navedenih dokaza. Da li bi se moglo od ovih zadruga zahtjevati, da se bave i podazetničtvom t. j . i aktivnim djelovanjem za unapredjeeje ribarstva, to bi ovisilo o pojedinih članovah, jer se može jednomu zabraniti nešto da čini, nu nipošto nemože se prisiliti koga, ma da i u vlastitoj koristi predu2;me koješta koristna. Ipak smo uvjereni, da nakon njekog vremena, od kad bi te prisilne zadruge obstojale, same bi došle do aktivnog djelovanja, pošto bi se uvjerile, da jim je to jedino od koristi. U Austriji na temelju državnog zakona od 25. travnja 1885. svi pokrajinski zakoni zastupaju načelo prisilni h zadrug a na taj način, dasi svi oni, koji imadu pravo ribolova na jednoj vodenoj struji ili na dielu iste, izaberu porieoni (revirski) odbor, koji ima skoro istu ^dast, kao što ju ima predsjednik ribarskih zadruga po pruskom zakonu od SO. svibnja 1874. Pokrajinski austrijski zakoni odredjuju kod stojećih voda ustanovu prisilnih zadruga sa političkim značajem, te upadaju još u tu pogriešku, što funkcije poriečnog odbora mogu uz privolu većine zanimajućih prelaziti Da predsjednika jednog obstojećeg družtva za zaštitu ribarstva. Prva odredba dala bi se još opravdati kroz to, što su po;^riešno jezer o ubrojili kao stojeću zatvorenu vodu, đočim je zadnja određDa svakako očita premoć i masakriranje manjine, jer možda i nečlanovi družtva u buduće budu imali pravo, da odiučuju o imenovanju upravnog odbora. Organizacija ribarenja nije podnipošto ustanovljenjem poriečja gotova: imenovati poriećne odbore i razdieliti sUvnovite vode, bile one cieie rleke ili |