DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1892 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 497 ™državljan na svom zemljištu po pripadajućetri mu pravu vlastiiičtva Izvršavati lov. Tamo se ne traži za to, kao u Njemačkoj i u Austriji stanovita površina ili kakvoća tla, već je svaki vlastiiik zemljišta ovlašten loviti na svom tlu, ako izkupi iovsku kartu pred upravnim oblastima, te ako zadovolji uvjetima, što ih zakon traži (dekret od IL srpnja 1810., zakon od 3. svibnja 1844,) Godine 1848. oslobodila je i lov od starih spona, te je naročito na razvitak našega lovskoga prava bitno nplivao carski ukaz od 7. ožujka 1849., kojim Je izdan zakon o lovu za zapadni dio monarkije i za Galiciju. Carski taj ukaz ukinuo je prije svega regalitet lova, odnosno pravo lova na tudjem zemljištu. Nu za to ipak nemože svaki vlastnik na svom zemljištu izvršivati lov, već samo onda, ako njegov posjed u jednom spoju pokriva površinu od najmanje 200 katastralnih. jutara. Na prostoru, koj nije pridržan prije rečenim posjednicima, ovlaštene su po tom zakonu obćine izvršivati pravo lova. Obćinska lovišta davaju se nerazdieljeno u zakup, ili obćiaa sama namješta vještake, koji upravljaju lovištima. Čist prihod đieli se koncem svake upravne ili zakupne godine po razmjerju površine medju sve vlastnike zemljišta, unutar hatara, na kojem obćina izvršuje pravo lova. U nas nije još godinom 1848. prestao regalitet lova, jer carski ukaz od 2. ožujka 1853. o izvršbi razterećenja zemljištnoga i o uredjenju kako urbarskih, tako i srodnih im posjednih razmjera u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji, nije se taknuo vlasteoskog prava lova, te uslieđ toga ne bijaše dvojbe, da je regalno pravo lova ostalo u krieposti |edino tom razlikom, da je na prostoru, po vlasteli ne pridržanu, slobodno bilo svakomu lov loviti, jer su godinom 1848. prestale bile staležke razlike, te je Jednakost svih državljana pred zakonom ukinula preiraućtva plemstva i u lovu. Privremeno uredjeno je lovstvo u nas tek obznanom c. kr. hrvatsko slavonskog namjestničtva od 4. travnja 1859. br. 2993. Lovišta, koja su si vlastela pridržala prije godine 1858. po ondašnjih zakonih, potvrđjena su. Sav za vlastelu nepriđržan prostor razđieljen je na lovišta^ koja su se izdala pod zakup na 5 do 10 godina. Zakupnina lova, lovarina i globe, ubrane za lovačke zločine tekle su u zakladu za materijalni napredak zemlje (Landeskulturfond). Na temelju ove naredbe počivalo Je u nas lovstvo sve do valjanosti zak. članka XVIIL: 1870. o lovu, koji je u suštini svojoj kompilacija austrijskoga zakona vd 7. ožujka 1849., razpisa ministarstra unutarnjih posala od 31. srpnja 1849., 10. rujna 1849. i 15. prosinca 1852., konačno netom spomenute obznane c. kr. namjestničtva od 4. travnja 1859. br. 2993. U svom §. 1. ukinuo je zak. članak XVIIL: 1870» pravo regalno lova bez svake odštete, te se je time povratio na izvorno, a sada opet moderno stanovištCj da pravo lova ide sviikoga vlastnika zemljišta. (Nastavit će se.) |