DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11/1892 str. 4 <-- 4 --> PDF |
^ ´ — 460 — ´ gleđav uz put još i vlastelinsku konjušnicuj marof kao i tor lovačkih pasa, posjedasmo i opet na kola, da se preko ubavog mjestanca „Vinica" odvezemo put vlastelinskog revira „Gaj." Izvidiv tuj ponajprije stariju borovu kultura, te više smrekovih nasada, izvedenih u poljih međju kukuruzom, da se tako po spješi prirast biljka, upozoriše nas još i na način, kojim se ovdje mlađe smre kove i borove kulture um zaštićuju od oštećivanja po đivljačinij a naročito od kunića; ovaj se sastoji pako u tom, da se još nedorasle t. j . 3 do 7 godina stare biljke jeseni omažu tekućinom priredjenom iz vapna, volovske krvi i gnojnice, ili pako da se stabalca zamataju u kukuružinu. Jedan i drugi način podpuno odgovara svrsi, a nestoji baš mnogo truda. Zaštita ta pako bezuvjetno je potrebita, obzirom na u tom reviru u sil nom množtvu aakotjene kuniće, koji su tamo danas prava nevolja. Ovi su ku nići tuj prije kojih 30 godina udomljeni, i to ponajprije u reviru „Komor." Za prvih se godina samo neznatno umnažahu, nu za poslieđnjih šest godina narasao im je broj, uzprkos toga, da se oko utamanjivanja istih svimi niogućimi sredstvi uznastoji tako, da se na posvemašnje uništenje njihovo već ni pomisliti nemože. Najviše štete nanašaju šumi po zimi, kako nam to jasno kazivahu mnogobrojni suharci izdanaka graba i hrasta, kao i štete počinjene na četinjača, obgrizavanjem mladih izboja i glodanjem kore. Stoga se sve mladje sastojine četinjača za uzdržati ih, moraju jeseni na napred spomenuti način ili zamatati ili pako omazati. Ostaviv „Gaj" krenusmo u remizu „Komor," Ovdje bje opet izveden mali pogon, kroz dva kukuruzna polja, kojom se prilikom ponovno o bogatstvu tamošnjih revira na gnjetelih osvjedočiti mogosmo, u svakom bo pogonu diglo ih se pred nama na stotine komada, Iduć dalje šumištem „Šibje" prema dravskoj obali, da vidimo radnje, što ih vlastelinstvo tamo pođuzimlje u svrhu zaštićivanja obale polaganjem fašina itd. imali smo i opet dovoljno sgode, po tragovih i jama, os\geđočiti se o velikom množtvu kunića, koji i taj dio vlastelinskih lovišta napučuju. Mnogobrojne zamke, lovke i hranilišta pako, dokazaše nam i ovdje, da smo u lovištu uredjenom i bogatom na svakovrstnoj divljaci, a naročito i sniami napučenom. Vrativ se zatim na veliku sjeaokošu kod marofa stari „Kozr.ar^´ bili smo ugodno iznenadjeni prostrtim stolom, na kome nas uz zalogaj čekaše i čašica rujnog vinca za rastanak. Oprostiv se ovdje još jednom od presvietlog domaćine, kao i nadšumara mu Pavla Wittmana. tog neu?nornog radnika na polju lovstva 1 šumarstva, komu je uz moralnu i materijalnu pripomoć gospodara mu, kako se imasmo netom dovoljno sgode osvjedočiti, pošlo za rukom, da u kratkom razdobju od ko,|ih 20 godina u Hrvatskoj stvori lovište, koje se gledom na bogatstvo divljači i pribod, slobodno može mjeriti, ma bi!o s kojim lovištem Inih, inače 1 naprednijih zemalja u ovoj državi. ^ Vratismo se pako zadovoljni, što nam se eno posredovnnjem družtva pružila sgoda, da se upoznamo sa iiigurno riedkim lovištons, koje na površini |