DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1892 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 495 — Zagreb s toga, što je stjecište hrvatskoga života, Križevac stoga, što su gracijani već luaogo za šumare žrtvovali, a ostali gradovi sbog svoga ubaviioga poioJ^.aja. Po mojem sudu nije jošte hora, da se akademija smjesti u Zagrebu ili da se pripoji šumarstvo sa aiiiver:5om s razloga što je još grad premalen, a da njegove ljepote nadoknade ljepote prirode, što no bi ih pružale okolice spomenutih gradova. 4. Akademija bi morala imati rang univerze i akademičku slobodu glede predavanja i polagaDJa izpita. 5. Slušatelji, koji kaae stupiti u službu, morali bi se podvrći državnim izpitom, a kašnje, kada se pitanje o naslovu rieši, onim izpitom, koji bi se za postignuće naslova ustrojili. Ja sam svršio, a čitateljem stoji prosto svoje mnienje o mojih nazorih izreći. Bude li njihovo mnienje bolje, vjere mi, da ću ga prihvatiti. Pravo lova* u kraljevskom odpisu, kojim je otvoren zakonarski period sabora kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije 1892.—1897., nabraja se medju zakonima narodno-gospodarskoga karaktera, koje valja zamieniti novim zakonskim uredbama takodjer i zakon o pravu lovo. Pojam prava na lov dopušta dvojako shvaćanje. Jedno je shvaćanje naravi subjektivne, te razumjeva pod tim pravom takove činitbe ili djelovanja, kojima se divljač progoni u svojoj prirodnoj slobodi, bilo to sada namjerom, da se lovac stavi u posjed divljači, bilo to samo namjerom, da se progonjena divljač utamani, primjerice grabežljiva zvjerad. No pravo na lov tumači se i u objektivnom smislu, po kom dotičnomu ovlašteniku pripada izključiva vlastnost divljači, nalazeća se unutar prostorno točno omeđjašenoga lovišta. Uputiv se tako u temeljna načela o pravu lova, kušat ćemo, da se prije svega upoznamo sa povješću toga iustituta. Izbodište nam je rimsko pravo, koje smatra pravo zemljištnoga viastničtva izvorom onih djelovanja, kojima se lovi divljač. Vlastnik zemljišta može svakomu braniti, da stupi na njegovo zem.ljište, u koliko nije stekao tomu protivno pravo; — tiem opet može vlastaik faktično unutar granica svojega posjeda zabraniti izvršivanje lova. Korist, koju može eventualno vlastaik zemljišta crpsti od lova, ne smije mu nitko treći kratiti. To sam služi podpunim dokazom, da su već Rimljani poznavali pravo lova u onom smislu, da je netko ovlašten loviti izkjjučenjem svih drugih. ^- Ovu vrlo zatumivu riupravu prioI)div> „Ob<5inar/´ te avraiamo svu pozornost naših stru5ttjaka na istn. Urednictvo, |