DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1892 str. 36     <-- 36 -->        PDF

-- 492 —


glas kao vrlo učeni, onda ini koje sveučilište, a to su vrlo riedki slučajevi, podieli
izvanredni naslov doktora. Oni sumi ali na temelju svojega znanja nemogu
žahtjevati akađemičkoga naslova, pa makar da nisu mnogo više znali, nego akademičari,
niti jim je universa dužna taj naslov dati.


Križevcani su po svoj prilici :^ahtijevali njekakov naslov u svrhu, da. svoju
struku tini naslovom označe — ali taj naslov nebi bio akademički naslov, niti
bi s njim bila skopčana prava akademičkog naslova — a takov naslov kao što
su ga oni valjda zahtjevaii, imali su i pravo zahtjevati, te od strane akademičkih
gradjana u obće dakle niti od šumara akademičara nije proti takvorau naslovu
smjelo biti prigovora.


Sve kada bi Križevcani i zahtijevali akademički naslov; to objektivno govoreći
nebi umjesno bilo, već šumarske kolegialnosti radi, da proti tomu prvi
ustanu šuRjari akademičari, jer našlo bi se već drugih akademičara, tehničara
ili universitetlija, koji bi svoj glas digli proti podieljenju akademičkog naslova
slušateljem jedne srednje škole.


Toliko rieči o toj ljutoj borbi, a sada se vratimo na našu razpravu.


Pripada li absoiviranim slušateljem tehničkih visokih škola akademički
naslov? Prije nego ćemo izreći sud o ovom pitanju, moramo obćenito promotriti
one faktore, koji su za podieljenje naslova i one koji nisu za podleljenje,


Univerza, koja već od vajkada postoji, dobiva slušatelja sa gimnazija,
dočim tek u najnovije vrieme nastala tehnika dobiva slušatelje sa realskom
prednaobrazbom. Mislim da će k jasnoći same stvari mnogo doprinjeti kratka
poviest svih čotirijuh vrstih tih zavoda.


1. Gimnazij a zasnovana je još u starom vieku, a značila je u početku
mjesto, gdje su se mladići gon^bali a kasnije učionu u kojoj su se mladići
pripravljali za učenje filozofije. Nastavni jezik bio je grčki. Za vrieme protestantizma
bje uveden latinski jezik kao nastavni, ali se je još uviek i grčki
učilo. Učenici su bili preobterećeni, jer su morali previše na pamet učiti, zato
bje ponukom Komenskoga, Ratkea i Eouseaua uvedeno učenje praktičnih predmeta
na temelju zorne obuke. Nastavni jezik bio je materinski jezik, a stari
jezici učiii su se vrlo malo. To je doba, u kom se je gimnazija sasvim pribUžila
bila kasnije nastavšoj rcalci, I opet se je pokazala potreba za starim! jezici,
te su se praktični predmeti morali izbaciti, a uvesti opet učenje grčkog i
latinskog jezika. Podjedno bje odlučeno, da je svrha gimnaziji uzgajati mladiće,
za sveučilište.
2. Realka . Utemeljenje iste pada u prvu polovicu 18, stoljeća. Prvo
vrieme predavali su se san)o praktični prednseti, a s vremenom se je to predavanje
pretvorilo u teorctično.
Prvobitni karakter srednje škole bio je podieljenje obće naobrazbe. Kako
se iz navedenog ali vidi, prornienio se je taj prvobitni karakter srednje škole
osnutkom reaike sasvim, jer se sada neda objektivan siui izreći o tom, koja od
obijuh škola podieijuje obću naobrazbu. Njekoji predm.eti predavaju se i u reaki
i u gimnaziji, dočim svaka škola ima opet svojih specialiteta: gimnazija.