DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1892 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 490 — bile, i zašto bi prikladnije bile itd. Te dnevnike imali bi slušatelji predložiti povjerenstvu praktičnih izpita, koje bi se osvjedočilo o zrelosti mišljenja pojediJh viežbenika, ocieailo ih, te ih onik odstupilo šumarskoj akademiji. Makar da dnevnici nebi sadržavali bog zea kakovih velevažnih stvari, ipak bi bili od neprocienjive vaŽEOSti, jer bi iz njih mogli profesori skupljati materia!, na temelju kojega bi naša akademija postala osebujnom akadeinijom južnih zemalja Europe, Iz toga materiala naime — predpostaviv saviestno pisanje vježbenika — uvidiii bi profesori, koje partije predmeta kod predavanja treba razširiti, a koje opet skratiti, te bi na taj način razlikovao se program naše akademije od programa drugih akademija sjevernih dielova Europe, a sama akademija postala uzgojilištem šumara za južne zornije, jer bi mladići južnih zemalja, uvidiv da se akademija naša specialno brine za promicanje šum.arstva na jugu, radje na njoj šumarstvo slušali, nego na akademijah Njemačke, kojih se profesori jedva na naše šumarske prilike osvrnu. Trajanje prakse poslie studija odabrano je obćenito na dvie godine. 7. Praktični izpit. Praktični izpit može se njekim načinom smatrati jednim dielom svih državnih izpita, jer slušatelj na njemu odgovara sve predmete obzirom na njihovu praktičnu vriednost. Iz potonjega sliedi dakle, da imaju pravo pitati na ovom izpitu samo oni strukovnjaci, koji se ?ami praktičnimi radnjami bave, jer njima je poznato, što slušatelj za dvie godine prakse naučiti možee Pošto se ali sasvim praktični izpit ni pomisliti nemože, moraju se izabrati dakle kao examinatori takovi strukovnjaci, koji se osim praksom, takodjer i literaturom bave. Examinatora osim toga moraju riesiti sposobnosti profesora, naime, on mora „znati pisati", mora biti pravedan u dosudjivanju ociena, a što je glavno, mora si znati promisliti svoje doba za vrieme prakse, te prama tomu prosuditi, kakova pitanja da kandidatu dade. Akoprem se na prvi mah čini, da je ovim zahtjevom vrlo lako udovoljiti, ipak se u izboru examinatora pogrieši, odnosno exarainator neshvati svoju zadaću, pa makar ou bio neznam kako vrstan strukovnjak. Samo se po sebi razum.ije, da i examinator prije izpita pojedine partije prgledatl mora, jer uz silni posao, što ga kao strukovnjak obavljati mora, nemože sve naučeno u glavi zadržati, a kadkada ni vremena nema zaboravljeno opet repetirati, ali on nebi smjeo kandidata pitati najmanje potankosti, što ih je čitao, jer i kandidat uz posao, što ga u prakisi obavlja, nemože sve predmete temeljito proučiti odnosno opetovati. Na praktičnom izpitu moraju se pitati jedino strukovni predmeti, a pitanja, osobito pismena, moraju biti čim obćenitiju, da kandidat predmet, izcrpiti može. Pošto su već i onako redovi za pojedine predmete zabilježeni u svjedočbah 0 državnih izpita, nebi trebalo u svjed^ičbi o praktičnom izpitu redove iz poje |