DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1892 str. 25 <-- 25 --> PDF |
-— 48i ~~ iz eavedenili zemalja, a uSili bi mnogo laglje na poznatom im hrvatskom jezita, nego na njemačkih-školah rabećera se njemafikom. Glavai program predavanja imao bi se uzeti sa akademije u SchemEitzi, jer bi tim omogućeno bilo primanje slušatelja naše akadamije u državnu službu, što do sada nije bilo s razloga, što se na našem sadašnjem križevačkom zavodu nepredavaju oai predmeti ni u onom obsegu, kao na spomenutoj akademiji. S akademijom mogla bi se spojiti lugarnica, koju bi uzdržavala zemlja. Tim bi bila pružena prilika mladim šumarom, da nauče upućivati lugarsko osoblje u izvršivanju dužnosti. Napokon bi popriermo dobili vrstnije šumare, koji bi brzo potrebito im praktično znanje naučili i koji bi u ljudskom đružtvu zauzimali položaj, odgovarajući ostalim slušateljem sveučilišta. 4 Trajanje^ HaBin i obseg predavanja. Trajanje akademickih predavanja moglo bi biti dvo- ili trogodišnje. Dvogodišnje predavanje po mom mnienju i osvjedočenju nebi bilo nikako dovoljno, 0 čem nas pogled na ovdje sastavljenu skrižajku o neobhodno nuždnih pređmetih odmah osvjedočiti može (vidi skrižaljku na str. 484.). Jedino kada bi odpalo predavanje temeljnih znanosti, bez kojih ali šumarstvo obstojati ne može, te se odmah, počelo sa predavanjem strukovnih predmeta, moglo bi se predavanje svršiti u dvie godine. Slušatelji bi u te dvie godine ipak morali svladati ogromni material, te neprekidno raditi, ako bi za dobe izpite načiniti htjeli. Bolest ili ini koji uzrok na pr. vojna vježba, koji bi slucatelja samo mjesec ili dva dana od posla suzdržao, onemogućio bi mu pravljenje izpita. Iz izkustva je poznato i samim čitateljem, da se vrlo težko onaj odlučuje na pravljenje izpita^ koji ga za dobe načinio nije. Na taj način obilovao bi zavod „starimi đjaci" kao sredovječne njemačke škole. Ne samo da bi ovi zavadjali mladje slušatelje, nego bi i zavod sam gubio ugled, jer bi iz milosrdja prama sledim glavam morali profesori stare djake na izpitih propuštati. Neprestani posao kroz ,đvie godine nebi se slagao ni sa akađemičkom slobodom slušatelja, osobito kad se uzme u obzir, da slušatelji univerze samo do podne t. j . najviše 4 sata na dan, odnosno 20 sati na tjedan predavanja imadu. Slušatelji šumar, akademije imali bi naprotiv minimum 7 sati na dan predavanja i još k tom.u praktične vježbe. Da zadovolje i praksi i predavanju, izostajali bi slušatelji sad s predavanja sad s praktičnih vježba, a to sigurno nebi koristno uplivalo na njihov napredak. Kad bi slušatelj učio na dan samo 2 sata, a na predavanju sjedio 7 sati u praktičnih vježbah: laboratoriju ili kojem kabineta 2 sata, imao bi 11 radnih sati na dan, dakle više nego i jedan radnik na svietu!´ Uzev na dalje n obzir, da ekskurzije mnogo ^ vremena oduzmu i da^ se češće puta slušatelju raditi oeda^ nebi se smjelo od njega zahtjevati, da akademiju u 2 godine svrši. |