DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1892 str. 21 <-- 21 --> PDF |
™ 477 ~ Mladić, koji se je htjeo posvetiti šumarstvu ili bolje rekuć lovu, motao je tri godine biti naučnik kod kakvoga lovca. Prve godine bio mu je posao hraniti pse i konja svoga gospodara, posao, na kom bi se svaki današnji nadobudni šumar liepo zahvalio. Imao je naučnik dapače i pravo čuvati šumu. Druge godine učio je pucati i loviti, a za dokolice mogao je nadgledati obaranje stabala i tu slušati razgovore šumarskih radnika, e da bi tako što god od njih iz šumarstva profitirao. Treće godine vodio je lov i obaranje stabala sam, a poslie toga dobio bi izučnu svjeđočbu. Svjeđočba bi mu se po tadanjem običaju uručila uz razne ceremonije, on bi se oprostio od svojih učitelja, uzeo štap u ruke, a torbu na ledja, pak hajde u „vanđrovku". Koliko su ovakovi šumari mogli znati i koliko su u istinu znali, neće biti štovanim čitateljem težko odgonetnuti. Kad su šumari samo iz šume vukli, a u nju ništa nosili nisu, opaziše na jednoć, daje ciena drveću poskočila, jer ga već nije tako mnogo bilo. Uvidiše da bi trebalo novo drveće saditi, ali kako? trebalo bi preostalo drvo čuvati i što koristnije upotrebljavati, ali kako? Nevolja ih osviesti te spoznaše, da od šumarstva sbilja ništa neznaju. Onaj, koji je imao dovoljno izkustva, pozvao je k sebi neizkusne i počeo ih učiti. Na taj način postale su škole s pojedinim i učitelji. Jedan učitelj ali nije sve znao, niti je mogao na sve dospjeti, nije preostalo dakle ništa drugo, nego zovnuti kojega praktičnjaka, koji se je u taj predmet bolje razumio. Malo po malo došla su skupa po dvojica, trojica ili još više učitelja i od škole pojedinca postade srednja škola. I ove škole davale su izučne svjedočbe, ali gle čuda, nitko nije htjeo primati takove pitomce. Uzrok je bio taj, što su mnoge pokrajine još po starom sistemu uzgajale si lovce, koji su po njihovom mnienju jedini sposobni za šumare bili. Nije preostalo drugo, nego su vladari morali izdati naročitu zapovjed, da se izučna svjedočba srednje škole mora smatrati sasvim jednaka izučnoj svjedočbi lovca. Ta zapovjed bila je povod, da su malo po malo i privatnici ustrajali srednje škole, iz kojih su se u početku XIX. stoljeća razvile tako zvane izoliran e strukovne škole. Zadaća tih zavoda bila je davati slušateljem nauku o čistom šumarstvu bez pomoćnih kakvih znanosti. Bilo ih je u više pokrajina, a priznati se mora, da su liepo napredovale i da su se zbilja trsile, da svojoj zadaći udovolje. Istom pred kojih 50 godina nastade šumarski prevrat. Šumari sami uvidješe, da se čisto šumarstvo uzgojiti neda bez drugih znanosti. Potrebito je bilo poznavati tehničke i naravoslovne predmete. Kako ću na drugom mjestu navesti, razvila se je u to doba tehnika, koja je mnoge za šumarstvo potrebite predmete predavala. Ti su predmeti ali njekoji bili predavani i na univerzi. Nije dakle čudo, da su se šumari htjeli osloniti na koju od tih škola. Našlo se je dakako ljudi, koji su zahtjevali samostalnost u predavanju. Sudbina je Mjela, da je svim trim zahtjevom udovoljeno, jer su nastali šumarski odsjeci na poljtechnici i na univerzi, a nastale sa takodjer i samostalne šumarske škole li akademije. S radošću možemo konstatirati, da su se profesori i sljedbe |