DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1892 str. 20     <-- 20 -->        PDF

pitomca vojflieke škole — ne dopušta mu, da još jedanput od temelja pošm^


učiti 000, što je već učio, a k torau još sa četvrtoškolci!


Čudnovato 6e biti mnogima i to, da svake godine jedva dvojica svrše


šumarstvo u Beču, pak će možebit zaključit, da je to s toga, što se tamo zahtjeva
matura. Nipošto. Većina abiturienta realka i gimnazija u Hrvatskoj
-niti nezaa, što se uči na visokoj školi za zemljotežtvo u Beču, a ako kojizna^


da ta škola postoji, misli, da se na njoj predaje samo gospodarstvo.


Bivši ravnatelj križevačkoga zavoda g. Vichodil želi, da se barem ne
zahtjeva matura, jer inače neće oni, koji mature ne načine, moći nikuda prispjeti,
te ćemo imati u Hrvatskoj previše naobraženog proletariata. Ovdje mi pada na
um pripovjest njekoga agenta, koji se je svuda nudio, pa kad ga nigdje nisu
htjeli primiti, bacio se u Etnu, da učini kraj svomu životu i gle čuda: ni Etna
ga nije htjela, nego ga je izbacila živa i zdrava van! Zar je za šamare dobro
ono, što za druge nevalja? Mislim da nije.


Konačno bi moglo nastati pitanje, koja matura da se zahtjeva kao prednaobrazba:
realska ili gimnazijalska. U koliko sara se sam osvjedočiti mogao,
dobro je zahtjevati ili Jednu ili drugu, jer ćemo tim imati ljude, koji će za
razne predmete raznu naklonost pokazivati* Gimnazijalci pokazuju u obće
osobitu volju za botaniku, sadjenje šuma i čuvanje šuma, đočim realci za
risanje planova, mjerenje, računanje vriednosti šuma i t. d. a mi trebamo u
šumarstvu i jednih i dragih. Po tom će se šumari medjusobno popunjavati.


3. Nauci na šumarskom učilištu.
Ova točka je cilj ciele naše razprave, te ću se malo dulje kod nje zadržati-


Da uzmognemo n(^ve ideje na njihovu vrieđnost ili nevriednost t j . dobrotu,
odnosno nevaljanost prosuditi, moramo ih izpitati t. j . sravniti sa idejama
iste vrsti iz starije dobe. Samo se po sebi razumije, da bi sudac morao biti
objektivan t j . da nesmije biti konservativan, niti smije biti zanesen za novu
ideju. Pošto je pako vrlo težko objektivnoga sudca naći, a ja se kao takav iz^
ticati nežellm, pokušat ću ovdje, da dokažern faktičn u potreb u promjene
na našem učilištu, navesti ću razvoj šumarskih učilišta i tek onda moje
mnienje izraziti o budućem ~ hrvatskom šumarskom zavodu. Tako će čitatelji
dobiti podatke^ na temelju kojih im ostaje prosto moje mnienje usvojiti ili si
novo stvoriti; a ukaže li se njihovo mnienje bolje, ja ću ga prvi dragovoljno
prigrliti.


Neznam doduše kako su stajale druge stvari u ono zlatno staro doba,
za kojim još i sada naši starci čeznu, ali znam, da je šumarstvo na vrlo
slabom stepenu bilo, te po tom da šumari ništa u prošlosti tražiti neimaju,
nego Jedino u budućnosti Tko je znao pred dviesto, tristo godina za šumarstvo?
Nitko! Drva i druge potrebštine namirivale su se doduše iz šume, ali za uzgoj
šume nije se nitko brinuo. Glavna briga tadanjih vlastodržaca vrtila se je oko
lova, kojemu je šumarstvo bila prikrpina.