DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1892 str. 2 <-- 2 --> PDF |
^ 458 — žirom i borovimi biljkami, stvarajuć si tim divijaSi toli potrebita zakloništa. Tako je tim načinom za posliednjih 20 godina samo u. tom dielu gospoštije do 100 rali takvih zemljišta pošumljeno. Uzimajuć u obzir, da je tlo vrlo slabo, a podloga sam prudj, može se reći, da su te 3 do 6-godišaje kulture liepo nspjele, a i štete počinjene po divljači, akoprem je baš u tih kulturah za prošlih dvijuh strogih zima više od 300 zečeva prezimovalo, dosta su neznatne. Ovo se međjutim svakako u prvom redu toj okolnosti pripisati mora, da je posvuda oko polja i kultnra zasadjena u dovoljnoj množini t. z. metla žut- Ijika ili zečevac (Spartium scoparium LO njemački „Hasen- oder Rehkraut", koja je kao hrana divljači, osobito zecevom, od prevelike važnosti tako, da je nebi smjelo u nikojem lovištu manjkati. Biljka brzo raste, lako se umnaža, te je uz to i dugotrajna. Sjeme dobiva se u svakoj trgovini sjemenja, stoji pako kilogram kojih 50 nove., a nalazi se mjestimice u nas i po naravi. Prolazeć lovištem i kulturami,^ imalo je družtvo prilike vidjeti raznolike zamke i lovila, namještena diljem privatnih vlastelinskih puteva i prosjeka u srrhu lovljenja raznih kvaročinaca, a navlastito lasica i tvoraca. Osim toga vidjesmo i sprave za lovljenje živih gnjetela, hranilišta za gnjetele i srnađ, solane za srnad, željeza za hvatanje grabežljivih ptica itd. što nam jasno kazivaše, da smo u uzorno uredjenom lovištu. Razgledav ta zakloništa sa odnosnim! lovkami itd., vrati se družtvo opet do kola, te krene dalje put majura „Zelendvor." Tuj ga dočeka pod vodstvom domaćeg šumara četa hajkača, kojim bje zadaća, da pređju preko dvijuh kuruznih polja, da se tako tim provizornim pogonom ad oculos pokaže bogatstvo gnjetela po dotičnih lovištih. Akoprem su pogoni bili samo maleni,, to imasmo ipak i uzprkos toga, da je ta divljad baš sada još po raznih kukuruznih i heljdinih poljana vrlo razštrkana, prilike, da ih u svakom pogonu vidjesmo sto i više komada. I u „Zelenđvoru" imade znatnih kultura, nu ove su nastale većinom naravnim omladjenjem do 30 godina starih hrastika. Ovamo spada medju inim takodjer i šumište u površini od kojih 120 ralih, koje samo godimice lovinu od 800 do 1000 gnjetela daje, te bi se gledom na to moglo svakako označiti kao jedno od najizdašnijih lovišta te vrsti. Osobito je pako pri tom uz neznatnu površinu ovog revira iztaknuti još i to, da se tuj gnjetlevi samo u skroz divljem stanju uzgajaju, te da na čitavom tom prostoru neima vode ni vrela. Pošto je raedjutim bilo jur odmaklo vrieme, posjedosmo i opet na kola, pa krenusmo dalje put „Opeke" u sjelo presvietlog domaćine, gdje nas glasom programa po starom hrvatskom običaju čekaše ručak: ^ Dvorac „Opeka" leži na podnožju Ivančice nedaleko mjesta Ivanec Ha štajersko-hrvatskoj granici usred prekrasnog perivoja. Sagrađjen je u mođer^ nom stilu talijanskih vila, te se baš sada i opet znatnim! troškovi dogradjuje, 1 prenapravlja. Perivoj okružujući dvor prati je botanički vrt, te mezimče presvietle domaćice. U njemu imade prekrasnih eksemplara amerikanskih i |