DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1892 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 471 "" .´ \ Ziszbjio, što jc družtvu ustupio žup. dvoranu 2a obdržavaDJe skupštine, te nadšumaru Vilima Dojkoviću kao mjestnana poslovodji na trudu uzetom oko predradnja ,na tu skupštinu kao igosp. A. Marku ^kao perovodji nazočne skupštine. Na predlog nadšumara Drag. Laksara pako zahvali se skupština još i družtvenome predsjedniku veleraožnome gospođinu Milanu Durstu, što uzprkos težko narušenog zdravlja nije propustio skupštini toj prisustvovati i rukovoditi ju. Napokon su pročitani još i brzojavni pozdravi stigavši skupštini od p. n. gg. družtvenih članova, podpredsjeđnika M. Vrbanića, šumarnika A. Soretića, prol J. Obradović-Ličanina, te šumara A- Šeringera, nakon što su još i gg. K. Fischbacb, te Dr. Nanicini po skupštini opunovlašteni, da zapisnik skupštine ovjerove, odpute se prisutni u gostionu „đivjem čovjeku" na urečeni zajednički oprostni objed, . - Kod objeda nazdravio je đružtveni predsjednik Nj. c. i kr< apostolskom Veličanstvu, a tajnik đružtva preuzviš. g- banu. Obje zdravice popraćene su bile burnim „Živio", Posije dovršenog objeda oprostili su se đružtveni članovi .^ izletnim pošlovodjom kr. žup. nadšumarom g. V. Dojkovićem, kojemu se zahvališe na trudu i muci, koju je uložio, da bude boravak prigodom skupštine u Varaždinu svakomu članu ugodan i liep. Prigodom reorganizacije. Studia B. Kosovića, ab. šum. Četvrti kolovoz 1892. — dan otvorenja hrvatskoga sabora za saborsku periodu od 1892. do 1897.— imao bi biti u dnevnika svakoga šumara i svakog šumarskog ureda zabilježen zlatnim! slovi. Hrvatski ban, preuzvišeni gosp. grof Drag. Khuen-Hedervary, pročita toga dana pred sakupljenimi veimožami i zastupnici naroda Previšnje pismo, u kojem Njegovo Veličanstvo car i kralj Franjo Josip I. želi, da se u nastavšoj saborskoj periodi organizacija cjelokupnoga šumarskoga zakonarstva u pretres uzeti ima. Organizacija uredaba u obče može se samo onda svrsi shodno urediti, ako su onomu, koji organizaciju sastavlja, odnosno onomu, koji ju odobrava, sve okolnosti t. j . prednosti i mane ne samo prvobitne organizacije, nego takođjer i provesti se imajuće, podpuno poznate. Poznavanje pako tih prednosti i mana moguće je samo onda, ako osobe^ kojih se organizacija tiče, živo oko toga uznastoje, da prednosti i nedostatke, što su do sad obstojale, na javu iznesu, te ujedno shodne predloge učine glede ukinuća obstojećih mana. Pošto će se po svoj prilici uz ostalu organizaciju šumarstva uzeti u pretres, tukodjer i organizacija šumarske nauke^ odlučili evo — pošto me taj predmet |
| ŠUMARSKI LIST 11/1892 str. 16 <-- 16 --> PDF |
~ 472 — vrlo zanima — da njekoje mane, koje sii po niom innienju dosada obstojalei koje bi 38 odstraniti imaie, na javu Izneseo:, a pođjedno se usuđjujem predložiti njekoje uredbe, kojih bi uvođenje po mom sodu za dabji razvoj šumarstva kod Das koristno djelovati moglo. Nemislim ovdje zanovetati, ui napadati na križevački zavod, kao što se to do sada u snčnia razpravah činilo, jer držlffi, da pusto napadanje bez dokaza i boljih predloga samoj stvari ijišta koiistiti ne može, dapače da isto^ mjesto da u čovjeka protivnoga mnienja probudi osvjedočenje, samo ogorčenje pobudjuje. Stoga razloga i želim ovdje razviti moderne nazore o uredjeiiju šumarske nauke, te ih onda modificirati prama zabjevom naše domovine, odnosno svili zemalja baikaijskoga poluostrva. U cieioj raspravi držat ću se one hrvatske poslovice: „Od svakoga želim biti bolji, samo od svog sina gori" stoga, žto od srca želim, da naši nasliednici u šumarskoj struci maogo više znali budu, nego što mi znademo i da oni naše šumarsko gospodarstvo tako usavrše, da isto drugim narodom za uzor šumarstva služiio bude, kao što dan danas gospodarstvo drugih naroda nama za uzor služi! Svaka uredba ima svojih dobrih i zlih strana, a ona je svakako bolja, kojoj dobre strane daleko nadmašuju zie. Kao što zle, tako i dobre strane ovisne su o uplivu raznih faktora, koji bi za šumarsku nauku mogli biti ovi: 1. Buduće namještenje t. j . položaj šumara u ljudskom družtvu. 2. Njegova prednaobrazba. 3. Nauke na strukovnom učilištu, 4. Trajanje nauke na istom, te način i obseg predavanja. 5- Teoretični izpiti. G. Praksa7. Praktični izpit. L Položaj šumara u ljudskom dnižtvu Obćenito uzeto pozvani su šumari da upravljaju imovinom cieloga naroda, te su kao takovi dodieljeni pojedinim upravnim obiastim: zemaljskoj vladi, županijam i kotarskim obiastim. Kao kod svih inih, tako i kod ovih oblasti dolazi u obzir podredjenost činovnika pramca činovniku, koja može biti službena i osobna. Službena podredjenost ustanovljena je zakonom, te je činovnik nižeg naddnevnog razreda podrcdjen činovniku višeg naddnevnog razreda. Uzmemo li za primjer obični slučaj, naime oblast, kod koje su sarni juristi nanjješteni, to je jasno, da je predstojuik viši u časti od pristava, a ovaj opet od vježbenika. Kada bi ohstojale oblasti od samih šumara, bio bi isto tako upravitelj šumarije veći od pristava, a ovaj opet od vježbenika, kao i u prednaveđenom primjeru. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1892 str. 17 <-- 17 --> PDF |
~ 473 - Lagljega razumievanja radi neka budu kot. predstojnik i upravitelj šaiBiinje u IX. Bucidnevnom razreda, te podjedno neka laidu obe obliisti spojene u jedim pod zJijcHhiičkim poglavarom u VIIL nad. razreda. Pita Jie sada, u kakovom odioošaju stoji po ca^ti luristično osoblje prema šaniarskoniu u službi, a kako osobno? Spomenuo sam već, da po zukoiiu činovnici istoga razreda imadu i ista čast, dakle u službenom pogledu biti će šumari sasvim jednaki juriston: istoga iiaddrievBOga razreda, a to u istinu i jesu. S osobnom jedRako^^ću ima se stvar laalko drugačije. Što razu/iijevam pod riečju ;,osobrio jednaki" odnosno jjOSobno podredjeai´^. uvidit će svatko iz siieđećeg primjera. Uzmiujo dva pjevačka družtva sa jednakim brojem članova i jednake slave, jednomu neka je predsjedaikom mesar, a drugomu profesor glasbe, inače svršeni kon^^^ervatorista. Svatko incra priznati, da sa si oni kao predsjednici u ča^ti jednaki ali i to, da mesar nije nikada u časti ravan profesoru glasbe, Medju Djima dakle postoji osobna pođređjenost,* koja je nedvojbeno nastala uslieu nejednake naobrazbe jednoga i drugoga. Ta razlika postoji dapače i onda, ako se je mesar već mnogo puta kao vrstan pjevač i sborovodja iztaknuo, dočim koDservatorista sborom javno još ni upravljao nije, U Njemačkoj, Francuzkoj, a djelomično i kod nas ima šumara, koji su u osobnoj časti podpunoma jednaki juristom, ali ima kod nas i takovih šumara; koji juristom jednaki nisu, barem ih ovi kao sebi ravne nesmatraju, akoprem bi mnogi i mnogi šumar to izjeđBaČeoje svoje vrstnoće radi zaslužio. Bilo bi vrlo smiešno odvadjati ovo preziranje iz tobožnjega pijančovanja križevačkih učenika ili imputirane im nemoralnosti, jer bi mnogi i mnogi slušatelj universe, što se tiče i jednoga i drugoga, mogao zastiditi svakoga križevačkoga djaka. Kako se iz navedenoga vidi, postoji fakat, da´ slušatelji nniverze ne smatraju sebi ravnimi slušatelje križevačkoga zavoda, da su potonji prvim osobno podredjo/ji i da je ta podredjenost nastala jedino uslieđ nejednake naobrazbe. Pošto su pako šumari vezani, da sa juristima i drugimi slušatelji uaiverse u jednoj te istoj sgradi, da u jednoj te istoj sobi sinže^ a ipak prezirani biti ne žele, niti bi preziran! smjeli biti, nepreostaje nam ništa drugo, nego i šumarom pružiti priliku, da isti onaj stupanj naobrazbe postignuti uzmognu, kojega i sveučilištni gradjani imadu. Taj stupanj naobrazbe moći će šumari jiostići jedino na sveu6il(ištti ili u rangu istoga stojećemu učilištu: visokoj školi ili akademiji. . "2 , Pređnaobrazlja. Na svih šumarskih školah Njemačke^ koju za najnapredniju zemlju što se šumarstva tiče smatrati možemo, zahtjeva se kao pređnaobrazba matura * 0 p a z k a. U blaženoj Americi neima te osobne podre.đjenosti kao žalibože kod nas u Europi. 32´ ´ |
| ŠUMARSKI LIST 11/1892 str. 18 <-- 18 --> PDF |
velike realke, realne-gimnazije ili gimnazije. I naša domorina Hrvatska po kročila je u ovom vieku daleko u kulturi Baprieđ, te bi s toga bila opravdana želja da se i kod nas za šumarstvo kao pređnaobrazba zahtjeva i^pit zrelosti realke i gimnazije tim više, što se već matura zahtjeva i za brzojavne, poštarske i računarske činovnike, koji daleko manje teoretičnog znanja za svoje uredovanje potrebuju, nego šumari. Matura je neobbodno nuždna već radi ugleda šumarskog osoblja^ kako smo to pod 1. iztaknuli i dokazali. Akoprem je prednavedeni zahtjev podpuno opravdan, ipak ću se snjekoliko rieči osvrnuti na želju njekolicine konservativaca, koji bi rado, da se zadrži đosadanja pređnaobrazba od 4 razreda srednjih učilišta, i na želju „dopisnika Narodnih Novinah^ i izdavatelja knjige „Jubilarna izložba u Zagrebu 1891." koji žele za prednaobrazbu šumara 6 razreda realke ili gimnazije. Onim šumarom, koji samo 4 razreda kao prednaobrazbu zahtjevaju, preporučam njekoliko sati razgovora sa svršenim! četvrtoškolci i uvjeren sam, da će odmah drugačije misliti o prednaobrazbi šumara. Moje je mnienje, da su učenici iz četvrtog razreda premladi (14—15 godina), te uslied toga im i manjka za strukovnu naobrazbu potrebita ozbiljnost. Od ovakovih učenika nemože se ni na samom zavodu bog xna što zahtjevati s razloga, što kod njih moć pamćenja ili što je još važnije moć razsudjivanja, dovoljno razvijena nije. Učenici moraju dakle, pa makar oni i ljubavi prama. struci imali, zapeti u pomoćnih (temeljnih) ili u strukovnih predmetih. Samo se po sebi razumije, da se netom rečeno odnosi na učenike srednjega talenta, nipošto pako na učenike osobitih sposobnosti. A zar nebi potonji još vrstniji bili, kada bi im se pružila prilika, da se akađemički naobraze? ^ Bilo kako mu drago, priznati se mora, da naše šumarstvo vrlo slab glas uživa, da mu se dakle ugled svakako podići mora, a to sjegurno nećemo postići, ako i nadalje zadržimo kao prijamni uvjet 4 razreda srednjeg učilišta t. j . ako nam i nadalje ostane zavod „utočište griešnika". Pitanje o šumarskoj nauci počelo se je već i javno pretresivati, te stoga ne mogu mimoići mnienje dvojice pisaca iz poslednjega doba. Oosp. Janko Ibler u svojoj knjizi „Jubilarna izložba u Zagrebu 189L" misli, da bi dobro bilo uvesti 6 razreda prednaobrazbe mjesto đosadanja četiri razreda s razloga, što su učenici premladi. Drugi njeki pisac, kojega mi je ime nepoznato, zahtjeva isto, te se poziva na uredbu veterinarske škole u Beču,* Gospodin pisac nije po svoj prilici bio dobro informiran o veterinarskoj školi u Beču, jer uredba iste je takova, da svi veterinari željno izčekuju čas, kojim će se ciela škola na novo organizirati. Svi sadašnji slušatelji žele, da se taj zavod digne na rang visoke škole i da se zahtjeva matura kao pređnaobrazba, što sjegurno bilo nebi, kada bi zavod Ksvrsi odgovarao. Podjeđno moram ovdje spomenuti, da je veterinaru svejedno, da ii on znao matematiku i botaniku ili ne, dočim su ovi predmeti životno pitanje šumara. Veterinar treba maturu samo radi svojega * Vidi broj 174. „Narodnih Novinalr´ od 2, l |
| ŠUMARSKI LIST 11/1892 str. 19 <-- 19 --> PDF |
, ~ 475 -^ budućega ugleda, ali šumar ju treba ne samo sbog ugleda, nego i sbog same gumarske zaanosti. USenici iz 6 razreda bili M vreliji za ućeuje strukovnih predmeta, nego oni iz 4 razreda, to je istina, ali mora se znati, da su o 6. razredu realke učenici u temeljnih znanostih nejednako naobraženi sa učenici šestoga gimnazijalnoga razreda. Uzrok nejednakoj naobrazbi leži u tom, što je jedan te isti učevni material temeljnih znanosti razdieljen u gimnaziji na 4, a u realci na 3 uževne godine; realci bi dakle osim prednosti, što znadu risati i opisno mjerstvo (descriptivnu geom.), imali takođjer prednost u matematici, fizici, kemiji i prirodopisu, što svakako pravedno bilo nebi. Ta nejednakost nesmeta takođjer učenju veterinarstva, dočim bi vrlo uplivala na učenje šumarstva. Preostaje nam još jedino zahtjevati kao pređaaobrazbu šumara izpit zrelosti (maturu). U koliko je taj zahtjev opravdan, neka se sudi iz slieđećega. SvrŠiv učenik maturu postao je j,zrelim", te se kao takav smatra od svojih sugrađjana kao nješto višjega. Donjekle k tomu đoprinaša i starost, koja varira raedju 18 i 20 godina, a doprinaša takođjer i muževnost i ozbiljnost maturanta ne ´samo glede vladanja, nego i glede mišljenja. Mladić je postao slobodnim, ali je ipak u njemu ostala klica discipline ukorenjena. On zna; da ga više nitko od sad na učenje siliti neće, ali pojmi, da će mu učenje u budućnosti od velike koristi biti. Na učenje ga goni vlastiti nagon, borba m obstanak i oholost, koja nebi rado, da on za svojimi sudrugovi zaostane. Priključi li se ovim trima još i ljubav k struci, onda skoro neima zaprieke, koju ovakav učenik svladati mogao nebi. Iz te ljubavi sjedi mnogi i mnogi slušatelj visoke škole (sveučilišta) od ranoga jutra do kasne večeri pišuć, prepisujuć, excerptirajuć i čitajuć u svojoj dimom zadimljenoj sobici, nemareć za svečani dan, kojemu se sav ostali sviet veseli. On je sretan, da se jeduoč po volji naraditi može. Nađjite mi takav primjer učenja u srednjoj školi! Biti će možebit ljudi, koji će kazati, da će se malo koji maturant posvetiti šumarstvu. I ovomu zlu dalo bi se doskočiti. Stipendije iz krajiške zaklade i zemaljske stipendije, koje se pođieljuju za strana šumarska učilišta, neka se djelomično ili sasvim ukinu J podiele slušateljem domaćega zavoda. Kako kod nas ima mnogo siromašnih, ali dobrih učenika, popunit će se ove stipendije nedvojbeno odmah. Uzmimo da bude u svemu 5 zemaljskih stipendija, isTo toliko neka ih osnuju imovne obćine, a neka se osim toga prijavi pet učenika svojevoljno na vlastiti trošak ili uz pođporu iz obiteljskih zaklada, petorica neka dodju iz susjednih zemalja: Srbije, Bugarske, Bosne i t. d. eto nam sasvim dosta učenika. Neće ih doduše biti puno, ali će ih biti toliko, koliko ih namjestiti možemo. Najnoviji statistički podatci o polazku križevačkoga zavoda pokazuju nam, da ćemo možda imati viŠe slušatelja, nego sami mislimo. Ove godine bilo ih je 22 u trećem tečaju, a namješteno je u svemu možebit šestorica! Zašto pako do sada nisu išli maturanti u Križevac, netreba^ ni pitati. Ponos maturanta — a to je možebit najveći ponos na svietu uz ponos svrše nih |
| ŠUMARSKI LIST 11/1892 str. 20 <-- 20 --> PDF |
pitomca vojflieke škole — ne dopušta mu, da još jedanput od temelja pošm^ učiti 000, što je već učio, a k torau još sa četvrtoškolci! Čudnovato 6e biti mnogima i to, da svake godine jedva dvojica svrše šumarstvo u Beču, pak će možebit zaključit, da je to s toga, što se tamo zahtjeva matura. Nipošto. Većina abiturienta realka i gimnazija u Hrvatskoj -niti nezaa, što se uči na visokoj školi za zemljotežtvo u Beču, a ako kojizna^ da ta škola postoji, misli, da se na njoj predaje samo gospodarstvo. Bivši ravnatelj križevačkoga zavoda g. Vichodil želi, da se barem ne zahtjeva matura, jer inače neće oni, koji mature ne načine, moći nikuda prispjeti, te ćemo imati u Hrvatskoj previše naobraženog proletariata. Ovdje mi pada na um pripovjest njekoga agenta, koji se je svuda nudio, pa kad ga nigdje nisu htjeli primiti, bacio se u Etnu, da učini kraj svomu životu i gle čuda: ni Etna ga nije htjela, nego ga je izbacila živa i zdrava van! Zar je za šamare dobro ono, što za druge nevalja? Mislim da nije. Konačno bi moglo nastati pitanje, koja matura da se zahtjeva kao prednaobrazba: realska ili gimnazijalska. U koliko sara se sam osvjedočiti mogao, dobro je zahtjevati ili Jednu ili drugu, jer ćemo tim imati ljude, koji će za razne predmete raznu naklonost pokazivati* Gimnazijalci pokazuju u obće osobitu volju za botaniku, sadjenje šuma i čuvanje šuma, đočim realci za risanje planova, mjerenje, računanje vriednosti šuma i t. d. a mi trebamo u šumarstvu i jednih i dragih. Po tom će se šumari medjusobno popunjavati. 3. Nauci na šumarskom učilištu. Ova točka je cilj ciele naše razprave, te ću se malo dulje kod nje zadržati- Da uzmognemo n(^ve ideje na njihovu vrieđnost ili nevriednost t j . dobrotu, odnosno nevaljanost prosuditi, moramo ih izpitati t. j . sravniti sa idejama iste vrsti iz starije dobe. Samo se po sebi razumije, da bi sudac morao biti objektivan t j . da nesmije biti konservativan, niti smije biti zanesen za novu ideju. Pošto je pako vrlo težko objektivnoga sudca naći, a ja se kao takav iz^ ticati nežellm, pokušat ću ovdje, da dokažern faktičn u potreb u promjene na našem učilištu, navesti ću razvoj šumarskih učilišta i tek onda moje mnienje izraziti o budućem ~ hrvatskom šumarskom zavodu. Tako će čitatelji dobiti podatke^ na temelju kojih im ostaje prosto moje mnienje usvojiti ili si novo stvoriti; a ukaže li se njihovo mnienje bolje, ja ću ga prvi dragovoljno prigrliti. Neznam doduše kako su stajale druge stvari u ono zlatno staro doba, za kojim još i sada naši starci čeznu, ali znam, da je šumarstvo na vrlo slabom stepenu bilo, te po tom da šumari ništa u prošlosti tražiti neimaju, nego Jedino u budućnosti Tko je znao pred dviesto, tristo godina za šumarstvo? Nitko! Drva i druge potrebštine namirivale su se doduše iz šume, ali za uzgoj šume nije se nitko brinuo. Glavna briga tadanjih vlastodržaca vrtila se je oko lova, kojemu je šumarstvo bila prikrpina. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1892 str. 21 <-- 21 --> PDF |
™ 477 ~ Mladić, koji se je htjeo posvetiti šumarstvu ili bolje rekuć lovu, motao je tri godine biti naučnik kod kakvoga lovca. Prve godine bio mu je posao hraniti pse i konja svoga gospodara, posao, na kom bi se svaki današnji nadobudni šumar liepo zahvalio. Imao je naučnik dapače i pravo čuvati šumu. Druge godine učio je pucati i loviti, a za dokolice mogao je nadgledati obaranje stabala i tu slušati razgovore šumarskih radnika, e da bi tako što god od njih iz šumarstva profitirao. Treće godine vodio je lov i obaranje stabala sam, a poslie toga dobio bi izučnu svjeđočbu. Svjeđočba bi mu se po tadanjem običaju uručila uz razne ceremonije, on bi se oprostio od svojih učitelja, uzeo štap u ruke, a torbu na ledja, pak hajde u „vanđrovku". Koliko su ovakovi šumari mogli znati i koliko su u istinu znali, neće biti štovanim čitateljem težko odgonetnuti. Kad su šumari samo iz šume vukli, a u nju ništa nosili nisu, opaziše na jednoć, daje ciena drveću poskočila, jer ga već nije tako mnogo bilo. Uvidiše da bi trebalo novo drveće saditi, ali kako? trebalo bi preostalo drvo čuvati i što koristnije upotrebljavati, ali kako? Nevolja ih osviesti te spoznaše, da od šumarstva sbilja ništa neznaju. Onaj, koji je imao dovoljno izkustva, pozvao je k sebi neizkusne i počeo ih učiti. Na taj način postale su škole s pojedinim i učitelji. Jedan učitelj ali nije sve znao, niti je mogao na sve dospjeti, nije preostalo dakle ništa drugo, nego zovnuti kojega praktičnjaka, koji se je u taj predmet bolje razumio. Malo po malo došla su skupa po dvojica, trojica ili još više učitelja i od škole pojedinca postade srednja škola. I ove škole davale su izučne svjedočbe, ali gle čuda, nitko nije htjeo primati takove pitomce. Uzrok je bio taj, što su mnoge pokrajine još po starom sistemu uzgajale si lovce, koji su po njihovom mnienju jedini sposobni za šumare bili. Nije preostalo drugo, nego su vladari morali izdati naročitu zapovjed, da se izučna svjedočba srednje škole mora smatrati sasvim jednaka izučnoj svjedočbi lovca. Ta zapovjed bila je povod, da su malo po malo i privatnici ustrajali srednje škole, iz kojih su se u početku XIX. stoljeća razvile tako zvane izoliran e strukovne škole. Zadaća tih zavoda bila je davati slušateljem nauku o čistom šumarstvu bez pomoćnih kakvih znanosti. Bilo ih je u više pokrajina, a priznati se mora, da su liepo napredovale i da su se zbilja trsile, da svojoj zadaći udovolje. Istom pred kojih 50 godina nastade šumarski prevrat. Šumari sami uvidješe, da se čisto šumarstvo uzgojiti neda bez drugih znanosti. Potrebito je bilo poznavati tehničke i naravoslovne predmete. Kako ću na drugom mjestu navesti, razvila se je u to doba tehnika, koja je mnoge za šumarstvo potrebite predmete predavala. Ti su predmeti ali njekoji bili predavani i na univerzi. Nije dakle čudo, da su se šumari htjeli osloniti na koju od tih škola. Našlo se je dakako ljudi, koji su zahtjevali samostalnost u predavanju. Sudbina je Mjela, da je svim trim zahtjevom udovoljeno, jer su nastali šumarski odsjeci na poljtechnici i na univerzi, a nastale sa takodjer i samostalne šumarske škole li akademije. S radošću možemo konstatirati, da su se profesori i sljedbe |
| ŠUMARSKI LIST 11/1892 str. 22 <-- 22 --> PDF |
-- 478 -— nici svih trijah škola pobrinuli, da šumarstvo usavrše, a´ to im je zbilja za rukom pošlo- Kako sada stvari n Njemačkoj stoje, težko da će u budućem, stoljeća biti šum. akademija. Osim njekojih neznatnih mana imaju akademije još jednu veliku manu, a ta jebježanje profesora s akademija na univerzn. Neće dakle ništa drogo preostati, nego akademije pripojiti ili tehnici ili sveučilištu. tJ zapadnoj polovici Austro - Ugarske monarkije bje god, 1806. po Caru Franji I. utemeljena šumarska škola u Purkersdorfu, mjestu ležećem blizu tako ZV. ;,Wienerwalđa´^, te je imala zadaću uzgajati šumarsko osoblje za tu šumu. Škola je dakle bila lokaln e naravi. God, 1813. bude joj podieljeno" prav o javnost i i bje prenesena u Mariabrun. Istom kada je škola došla na glas, kada su joj predavanja razširena bila i kada su u nju vrvili pitomci iz svih strana monarkije, bude podignuta na akademiju. Napokon se je po-" kazala potreba za najvišom šum, naobrazbom. Još uviek naime manjkala su predavanja iz državoslovnih i tehničkih predmeta. God. 1866. budu i ta predavanja uvedena i škola kao savržena podignuta na visoku školu. God. 1875. bude spojena s netom ustrojenom gospodarskom školom u Beču i podignuta na raug univerze. ´ " - Iz navedenoga povjestničkoga điela proizlazi, da su se šumarske škole malo po malo razvijale, i da današnji viek od šumara zahtjeva akađemičku naobrazbu. Faktična potreba te akademičke naobrazbe sliedi iz već pod 1. navedenih činjenica. Na kakovom zavodu ima Šumar svoju naobrazbu steći, nije još definitivno odlučena stvar u nijednoj zemlji; samo se je u svih zemljah pojavila želja^ da naobrazba bude akademička t. j . da bude jednaka naobrazbi sveučilištnih slušatelja. Jedina Bavarska izjavila se je do sada za univerzu, ali svoj zaključak još podpunoma ostvarila nije, nego je razdielila šumarstvo na akademiju u Aschaifenburgu i sveučilište u Miinđenu. Ostale zemlje imaju što akademije, što univerze i to: ^ Pruska akademija u Neustađt-Eberswalđa i akad. u Miindenu; Wurtenbergžka sveučilište u- Tiibingenu, Hessenska sveučilište u Giesenu, Bađenska na poljtehnici u Karlsrohe, Saska šum, akademiju u Tharandu. Osim toga imamo već spomenutu školu u Dolnjoj Austriji: „Hochschule fiir Bodencultur", šum. akademiju u Sehemnitzij šum. odsjek na poljtehnici u Ziirrichu i Stockholmu, Nancju i Petrogradu. Kako se iz toga vidi, predaje se, šumarstvo na ´ svih mogućih visokih školah, ali još najviše na´ akademijah.´ Njemačka je počela uvadjati, kako sam to već spomenuo — šumarske odsjeke na univerzi, dočim Austrija misli podieliti svršenim slušateljem šumarstva sva prava svršenih slušatelja univerze, te na taj način školu kao^ .samostalnu strukovnu i nadalje zadržati. Sami slušatelji te visoke škole imaju već .sva prava, Što ih universitetlije uživaju, a oni slušatelji, koji se kašnje učiteljskom zvanju na zavodu posvete, imaju sva prava svršenih ^ slušatelja univerze, koji su postigli naslov ^^doktor". Na svih navedenih zavodih zahtjeva se kao prednaobrazba matura gimnazije^ realke ili realne gimnazije, ´ |
| ŠUMARSKI LIST 11/1892 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 479´ ~ Pošto smo se mi već za maturu odlučili, morali bi se još odlučiti za akademiju ili sveučilište: Z,.agTeb ili Križevac!- Istina je, u Zagrebu bi se šumari više svjetski naobrazili, nego u Eriževcili, ali što se tiče same struke, bilo bi svejedno, postojao šumarski odsjek na sveučilištu u Zagrebu ili šum. akademija u Križevcih u raugu univerze/ To nam posvjedočavaju druge zemlje u kojih ima šumarstvo uauniverzl i na akademiji, a slušatelji u oba zavoda dobro napreduju. Troškovi kod ovog pitanja ne mogu doći u obzir, jex svaka zemlja, koja za prosvjetu svojih sinova više žrtvuje, ima od njih kašnje i više koristi, te joj se trošak opet naknadi. Važnije je pitanje o osamljen ju učenika i učitelja. OđkinM od sljedbenika drugih znanosti ne mogu se ni jedni ni drugi sa sebi ravnimi porazgovoriti, te se na taj način na čas osloboditi strukovnoga posla, češće ekskurzije slušatelja i šiljanje profesora za vrieme praznika u strane zemlje na proučavanje, odmoći, će ovomu zlu. Dobro bi bilo, da se u Križevcu samomu namjesti više oblasti, te na taj način stvori više inteligencije. U malom građu rieđko je gdje naći dovoljno liepih stanova za slušatelje i profesore. Ova mana, koja može često vrlo štetno uplivati na napredak učenika, dade se odstraniti jedino voljom kućevlastnika. Koliko sam čuo 0 požrtvovnosti Križevčana mislim,, da bi oni ovaj uviet vrlo rado izpunili. Kako u svakom gradu, tako i u Križevcih morala bi se sagraditi gradska zabavišta: kazalište, kavana i slično, a ako je to nemoguće, morao bi zavod pružiti priliku slušateljem, da se malo raztresu. Sgodno sredstvo bila bi pođuka u jahanju, koje je i onako važno za šumare, zatim u gombanju, mačevanju, vožnji na bicjclu, plivanju, sklizanju i slične zabave, kojima se tielo jači. U Nemačkoj se je većina strukovnjaka dapače i samih profesora izrazilo za predavanje na univerzi s razloga, što na akademijah profesori samo tako dugo ostanu, dok ne bude mjesto prazno na univerzi. Tim se mienja prečesto učiteljsko osoblje, koje je i onako većinom složeno iz mladih još neprokušanih sila. Ovaj nedostatak ne može kod nas doći u obzir, jer na jugu neima sveučilišta, na kom bi se predavalo šumarstvo. Pošto dakle ta važna, dapače najvažnija mana njemačkih šum. akademija kod nas neobstoji, opravdana je zamisao o utemeljenju akademije u Križevcih pođpunoma: profesori će s vremenom postati izkusni, te zadovoljavati svim na njih stavljenim zahtjevom. Pošto se neuvidja do danas prednost sveučilišta ni akademije, jer bi se mane i jednog i drugog zavoda lahko odstraniti dale, mislim, da bi najbolje bilo ostaviti šumarski zavod ondje, gdje je i sada, naime u Križevcih. Zavod bi se morao podići na akademiju,* te prama tomu providiti učiteljskimi silami. Profesori za šumarsku struku imali bi rang .sveačilištnih profesora dočim bi profesori temeljnih znanosti, pošto su i .onako osposobljeni za, srednja učilišta i predaju na gospodarskom odjelu zavoda, biU u rangu profesora srednjih * Ime jjakademija" moglo h\ se zadržati^ jer je obće poanatOj ali rang škole same bio bi jednak univerzi. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1892 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 480 učilišta. S^akili 10 ili 20 godina morao bi se po koji bolji slušatelj ili asistent poslati na koju drugu školu, da kroz sve tečaje polazi predavanja, ista po mogućnosti zabilježi, ter onda možebitne reforme u predavanju na akademiji kod nas predloži. Tim bi se naš zavod od vremena do vremena pomaknuo u savršenosti napređ, ako bi slučajno gdje gdje zaostao«. S vremenom i j . onda, kad naše šumarske prilike, pođpunoma poznate budu, nećemo se trebati oslanjati više na tudje zavode i tuđja iztraživanja, nego ćemo na jugu stvoriti šumarski zavod, koji će moći za uzor služiti svim zavodom šumarskim, koji će se tekom vremena na jugu Evrope osnovati. Do toga vremena biti će i naša Atena — Zagreb — malko veći nego što je sada, moći će uzdržavati ne samo tri fakulteta, nego sva žetiri; do toga vremena trebat će i naši susjedi malo više šumara, nego što ih sada žalibože trebaju, biti će po tom i malo više slušatelja šumarstva, a ako im bude Križevac pretjesaa, neka se razdieli predavanje na dvoje i utemelji nova šumarska akademija u Zagrebu, za kojom sada već mnogi čeznu! Na akademiji upravlja direktor, kojega imenuje zemaljska vlada. Postoje to doživotna čast odnosno čast, koju dotičnik uživa sve do umirovljenja, nije ni izbor osobe za tu čast tako lagan. Strukovna naobrazba, praktična sposobnost, ugled međju vanjskim! šumari, ugled medju profesori, čvrst značaj i takt za upravljanje zavoda jesu sposobnosti, koje direktora riesiti moraju„ Hoće ii se svake godine birati rektor poput na uaiverzi ili izabrati direktor, ovisi o mjerodavnih faktorih. Za samo šumarstvo neima ta stvar nikakove važnosti, Njekoji profesori obićavaju njekoje partije razvlačiti na daleko i široko, dočim druge samo letimice prođju. Pita li vladin izaslanik na izpita, mora se čuditi, da učenici kađkada sasvim jednostavne stvari neznaju. Potrebito je dakle predavanja ograničiti osobito ona iz temeljnih znanosti. Na koji način se dadu predavanja indirektno ograničiti, opisat ću kašnje u pogla\Ju „o izpitih". Promotrimo li naše šumarske prilike, uviđit ćemo takodjer odmah, da je utemeljenje akademije neobhodno nuždno. Sjeverni đielovi Evrope obiluju crnogoricom, dočim južni Imaju ponajviše listaJa, ponajpače dubrava. „Bog je najprije sebi bradu stvorio," veli naša poslovica. Zato Njemci i uđešavaju svoja šumarska predavanja prama svojini šumarskrni pnlikam, te onda ako im pretekne vremeBaj osvrnu se ponješto i na šum. prilike drugih zemalja. Iz toga sliedi, da bi se u južnoj Evropi navlastito za zemlje: Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju, Istru, Bosnu, Hercegovina, Srbiju, Bugarsku i t. d. morala utemeljiti šumarska akademija, kojoj bi bila zadaća njegovati šumarsku znanost prama šum. prilikam balkanskoga pokostrva. Ta akademija morala bi se utemeljiti u Hrvatskoj kao najprosvjctljetiijoj zemlji na slavenskom jugu i to kako sam prije spomenuo n Križeveu, iipotrebiv za nju sve dosada za gumarski zavod u Križevcih rabljene sgrade, vrtove i t. d. Nedvojbeno je, da bi se broj slušatelja podvostručio, jer bi dolazili slušatelji |
| ŠUMARSKI LIST 11/1892 str. 25 <-- 25 --> PDF |
-— 48i ~~ iz eavedenili zemalja, a uSili bi mnogo laglje na poznatom im hrvatskom jezita, nego na njemačkih-školah rabećera se njemafikom. Glavai program predavanja imao bi se uzeti sa akademije u SchemEitzi, jer bi tim omogućeno bilo primanje slušatelja naše akadamije u državnu službu, što do sada nije bilo s razloga, što se na našem sadašnjem križevačkom zavodu nepredavaju oai predmeti ni u onom obsegu, kao na spomenutoj akademiji. S akademijom mogla bi se spojiti lugarnica, koju bi uzdržavala zemlja. Tim bi bila pružena prilika mladim šumarom, da nauče upućivati lugarsko osoblje u izvršivanju dužnosti. Napokon bi popriermo dobili vrstnije šumare, koji bi brzo potrebito im praktično znanje naučili i koji bi u ljudskom đružtvu zauzimali položaj, odgovarajući ostalim slušateljem sveučilišta. 4 Trajanje^ HaBin i obseg predavanja. Trajanje akademickih predavanja moglo bi biti dvo- ili trogodišnje. Dvogodišnje predavanje po mom mnienju i osvjedočenju nebi bilo nikako dovoljno, 0 čem nas pogled na ovdje sastavljenu skrižajku o neobhodno nuždnih pređmetih odmah osvjedočiti može (vidi skrižaljku na str. 484.). Jedino kada bi odpalo predavanje temeljnih znanosti, bez kojih ali šumarstvo obstojati ne može, te se odmah, počelo sa predavanjem strukovnih predmeta, moglo bi se predavanje svršiti u dvie godine. Slušatelji bi u te dvie godine ipak morali svladati ogromni material, te neprekidno raditi, ako bi za dobe izpite načiniti htjeli. Bolest ili ini koji uzrok na pr. vojna vježba, koji bi slucatelja samo mjesec ili dva dana od posla suzdržao, onemogućio bi mu pravljenje izpita. Iz izkustva je poznato i samim čitateljem, da se vrlo težko onaj odlučuje na pravljenje izpita^ koji ga za dobe načinio nije. Na taj način obilovao bi zavod „starimi đjaci" kao sredovječne njemačke škole. Ne samo da bi ovi zavadjali mladje slušatelje, nego bi i zavod sam gubio ugled, jer bi iz milosrdja prama sledim glavam morali profesori stare djake na izpitih propuštati. Neprestani posao kroz ,đvie godine nebi se slagao ni sa akađemičkom slobodom slušatelja, osobito kad se uzme u obzir, da slušatelji univerze samo do podne t. j . najviše 4 sata na dan, odnosno 20 sati na tjedan predavanja imadu. Slušatelji šumar, akademije imali bi naprotiv minimum 7 sati na dan predavanja i još k tom.u praktične vježbe. Da zadovolje i praksi i predavanju, izostajali bi slušatelji sad s predavanja sad s praktičnih vježba, a to sigurno nebi koristno uplivalo na njihov napredak. Kad bi slušatelj učio na dan samo 2 sata, a na predavanju sjedio 7 sati u praktičnih vježbah: laboratoriju ili kojem kabineta 2 sata, imao bi 11 radnih sati na dan, dakle više nego i jedan radnik na svietu!´ Uzev na dalje n obzir, da ekskurzije mnogo ^ vremena oduzmu i da^ se češće puta slušatelju raditi oeda^ nebi se smjelo od njega zahtjevati, da akademiju u 2 godine svrši. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1892 str. 26 <-- 26 --> PDF |
- 482 — Slušatelji moraju dakle na akademiji imati po m()gu(5nosti sve pogodnosti syeuoili.^ta, a to je jedino moguće, ako se predavanje razdieli na 3 godine. Predmeti, koji bi se preduv^ili bili bi obligatn i t. j . takovi, koje ređo^ viti slušatelji zapisati moraju i neobligata i t j . takovi, koje slušatelji po volji Zapisuju. Zatim ima takovih predmeta, \z kojih se na izpitih pita i takovih, iz kojih se eoloouiji prave prije izpita, ako slušatelj oa izpit doći želi, te napokon takovih, iz kojih treba prije izpita dokazati, da ih je slušatelj polazio. Ob;L!rom na navedeno bili bi predmeti za I Tečaj: Obligatni izpitni predmeti. Nacionalna ekonomija . I. sem. 3 sata II. sem. 3 sata Viša matematika . . j, „ 4 „ « « — Geodezija „ „ 3 „ „ „ 3 „ Botanika ,....„„ 4 „ „ „ 4 ^ Geologija i mineralogija „ „ 3 „ n ;? 3 „ Predmeti za coIo(j[uije, Kemija (gimnazialci) . I. sem. 3 sata IL sein. 3 sata rizika „ j, 3 » ;j j5 ^ w Podpis. Zoologija (realci) I. sem. 3 sata Početci opisnoga mjerstva (gininaz.) IL sem. 3 sata Agrikulturna kemija L sem. 2 sata= N e 0 b 1 i g a t n i: Pathologija bilina IL sem, 1 sat Za ove predmeie potrebita praktika: Geodetički praktikum i mjerenje u naravi; botaničke mikroscopiranje i cooversatorium, geologičke ekskurzije i učenje u sbirci, kemijski praktikum u laboratoriju, risanje iz opisnog mjerstva i risanje planova. IL Tečaj; Obligatni izpitni predmeti Odgajanje žurna , , . I. som. 3 .sata IL sem, 5 sati Čuvanje šuma = . „ „ 3 „JI„ ., 4 sata r » Uporaba sume , , n fi ´-iO T, n H Šumarska botanika. )i 7? it o n Predmeti za colo(iuije. Meteorologija i klimatologija L sem, 8 sata IL sem. ~ Opisno nrjerstvo ... . 2 H ^^n^j yamsko-kem. tehnologija , . „ — 2 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1892 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 483 — Podpis. Povjest šumarstva iL sern 2 sata Sepetitorij matematike L seii). 2 sata Anatomija drva IL sem. 3 sata Neobligattii: Lovstvo (izmjenice visoki i nizki lov) L sem. 1 sat Ribarstvo I, sem. 1 sat Graditeljstvo I, sem. 3 sata, IL sem. 2 sata Obća meLaii. tehoologija IL sem. 2 sata. Praktika : Gonverzatorium za odgajanje šuma, za čuvanje šuma, mikros kopiranje za šumsku botaniku i anatomiju drva, luetcorologijski praktikum (poznavanje uporabe instrunjenata) i risanje iz opisnog mjerstva, IIL Tečaj: Obligatni izpitni predmeti. Pravo I. sem. 6 sati IL sem. 4 sata Eačunanje vriednosti šuma . „ „ 3 sata Denarometrija „ „ Ingenieurstvo ......„ „ G sati Uredjenje žurna „ „ 4 sata « „ 4 sata Zagradjivanje bujica ...„„—„ „ ^ 3 „ Podpis. Organizacija šumarstva IL sem, 3 sata Mehanična tehnologija IL sem. 4 sata Gradjenje kanala i mostova IL sem. 3 sata Neobligatnir Melioracija I- sem. 2 sata Encjklopedija gospodarstva L sem. 2 sata Odgajanje i uporaba vrba IL sem. 3 sata Jahanje IL sem. 2 sata. Praktika : K računanju vriednosti šuma, u dendoinetriji, uredjenju šuma, risanje iz inginieruvstva, zagradjivanja bvsjica i gradjenja mostova i kanala, Lagljega pregleda i-adi evo skrižaljke o predavanju: |
| ŠUMARSKI LIST 11/1892 str. 28 <-- 28 --> PDF |
84 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1892 str. 29 <-- 29 --> PDF |
´ ^ 486 ~ ,. Način i obseg predavanja morali bi se ravnati po programu, kojega odobri kr. zemaljska vlada. Program sam imao bi se sastaviti nakon viećanja en^uete, koju bi kn zemalj. vlada sazvala. U enciuetu pako imali bi se pozvati kapaciteti šumarstva n zemlji, zatim mladje sile, koje tek njekoliko godina praktično službuju, te napokon po mogućnosti istom absolviraiii slušatelji. Da se taj predmet još svestrardje pretrese, moglo bi se od navedenih šumara sasvati takove, koji su s dobrim uspjehom svršili realku i takove iz gimnazije/Enqueta hi imala viećati o svakoj pojedinoj partiji pojedinih predmeta, te izraziti svoje mnienje o tom, koja bi se partija prama našim šumarskim okolnostim imala razširiti, a koja skratiti. Samo se po sebi razumije, da bi se program od vremena do vremena promieniti morao, jer bi se njekoje partije uslied boljeg upoznanja naših šumskih prilika morale preinafiiti. U glavnom pako imao bi se ravnati program prama svrsi akademije, a ta svrha bila bi „podavanje najsavršenije šumarske znanstvene naobrazbe*. Prama tomu morala bi predavanja obuhvaćati sve predmete, koji su za postignuće te svrhe potrebiti i to u onom obsegu, da ih slušatelj u šest semestara svladati, te po tom akademiju absolvirati može. 6. IzpitL \ , - Akoprem većina slušatelja radi iz vlastitog nagona, nebi bilo sgorega, kada bi se oni na rad i poticali, jer to bi bilo u interesu sušatelja, a takodjer i u interesu zavoda. Čim vfstniji učenici, tim glasovitiji profesori i tim glasovitija škola! Za dokaz, da su učenici sbilja marljivo radili i da su predavane predmete temeljito proučili, te po tom sposobni postali za svoje buduće zvanje, postoji na zavodih već od vajkada uredba izpita. Kada su dakle izpiti tako važna uredba, mogli bi se isti nedvojbeno kao vrlo dobro poticalo na rad upotriebiti. Dva su načina, na koja se taj cilj postići može i to osobita strogost kod pitanja na izpitu i sgodan poredjaj izpita med ju semestri uz primjerenu strog,ost kod pitanja. Pređpostavili smo na našoj akademiji slobodu predavanja i slobodu učenja, te stoga nebi mogli, a niti smjeli braniti slušateljem, da se za jedan predmet ili za koju partiju iz istoga više zanimaju, nego za koji drugi predmet ili koju drugu partiju, jer baš na akademiji ima slušatelj prilike, da se u predmetu, koji ga osobito zanima izviešti, te ga kasnije kao strukovDjak koristno upotriebi. Kako su razni ljudi različite ćudi, biti će i na našoj akademiji s jedne strane slušatelja´ raznog temperamenta, te će jedan radje učiti njekoje predmete potankosti gđjekojih predmeta, nego druge predmete i obćenite stvari, docim će s druge strane biti i eksaminatora, koji će pitati potankosti i takovih, koji će više obćenito pitati. Uzmimo, da je slušatelj vrlo marljiv, ali da voli učiti potankosti njekojih predmeta, dočim druge predmete obćenito prouči, pa neka se sastane na |
| ŠUMARSKI LIST 11/1892 str. 30 <-- 30 --> PDF |
-"´ 486 — - -. " ijžpitu s eksaminatorom protivnog temperamenta; njihovi nazovi neće se slagati, a posljedica će biti, da će slušatelj slabo ili nikako proći. Ta razlika temperamenata pokazat će se još većma međju slušatelji, koji su naučni na pitanja profesora i eksamiiiatora, koji pitanja sgođno stavljati neznadu. Koliko i koliko prilićno dobrih učenika samo s toga na izpitu padne, što eksamioator ima osobito pasiju znanstvene doskočice pitati ili kako se obićno veli 5,motati" kandidata. Takova jedva znanstvena doskočica je pitanje: za koje vrieme odpadnn češeri sa jele; ako slušatelj momentano se nesjeti, da češeri neodpadaju, nego samo ljuske, pak naprosto veli za 1 god, dana, reći će eksaminator, da nevalja i zabuna je gotova. Slično pitanje je iz meteorologije: U koliko satih izlazi sunce na sjevernom polu 1, listopada? Učenik mnijuć, da je to predavano, ali da on čuo nije, zaboravi posvema, da sunce šest mjeseci šija na polu, a šest mjeseci da je noć, te ili šuti ili se upusti u pogađjanje. Uvaži li se napokon okolnost, da mnogi učenik dobije na izpitu tako zvanu „tremu", premda je inače marljiv bio, čini mi se, da osobita strogost kod izpita nebi uspješno djelovala kao poticalo na rad, jer saznavši slušatelji, da koji eksaminator na izpitu „mota", oslone se iz njegovog predmeta na sliepu sreću, a uče one predmete, koje će prama svomu temperamentu lakše odgovarati. Strogost je opravdana samo kod pitanja onih slušatelja, koji su sbilja predavanja nemarno polazili, jer glas zavoda i interes struke zahtjeva, da nevrieđni na izpitu s lahke i-uke ne prodju« Primjetiti mi je ali ovdje odmah, da mnogi slušatelji mnogo lakše iz knjiga uče, nego po predavanju, te stoga kod kuće ostanu i uče iz knjiga, dakle se međju marljive učenike ubrojiti moraju. Pošto ali tu marljivost većina učenika, koji nemarno predavanja polaze, neposjeduje, opravdava se strogost, koja se kod nemarnih učenika upotrebiti ima. Iz navedenoga sliedi, da bi osobita strogost samo onda kao poticalo uinjestna bila, kada bi svi slušatelji i svi eksaminatora jednakog temperamenta bili, pošto ali to ne postoji, moramo potražiti na poticanje drugo sredstvo, a to je zgodno poredanje izpita medjii semestre. Ako je već njetko dužan njekoga uzdržavati da radi, ima nedvojbeno i pravo, da zahtjeva dokaz njegovoga rada. Na akademiju dolazilo bi slušatelja (i to razmjerno velik broj), koji bi uživali podpore i stipendije što zemaljske vlade, što opet imovnih obćina, a ove su zakonom obvezane zahtjevati od slušatelja, da prave izpite, koloquije i t. d., da iz njih prosuditi uzmognu, je li slušatelj, dalnje podpore vriedan ili ne. Pošto se podpore običavaju dieliti na početku svake godine, to je i najzgodnije vrieme za izpite svršetak svake godine, jer onda slušatelji mogu svjedočbe o svojem prošlogodišnjem uspjehu odnosnoj oblasti predložiti, koja im je pođporu dala. Ovo doba za pravljenje izpita je sgodno i s drugih razloga. Ako učenik radi ciele godine, neće se žacati poći na izpit na koncu iste, tim više što zna, da hi inače mogao n naucih zaostati. Na pravljenje izpita potiče ga takodjer i njegov ponos, koji mu nedopušta, da m svojim! kolegami zaostane i kasnije izpit s mnogo mladjimi od sebe pravi. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1892 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 487 — Poslie ovoga držim, da bi bilo suvišno navadjati, u koje doba se izpiti prave tia drugih akademijab. Netom spomenuti poredjaj izpita nalazi se od preklani na visokoj školi za zemljotežtvo u Beču, te se je već u đvie godine što obstoji, vrlo dobrim pokazao, jer je nestalo „starih djaka"", koji su ohrabreni BovorG uredbom zadnje sile naseli^ izpite položili i razišli se širom bieloga svieta, Prvih 15 godina obstanka spomenute visoke škole bio Je diplomnl izpit, koji se je đielio u dvie polovice, a kasnije su uvedena (8. prosinca 1881.) i dva državna izpita. Prvi državni izpit i prva polovica điplomnog, mogli sa se praviti nakon trećeg semestra, a drugi izpit nakon 6 semestra. Već stoga, što nikakove bitne razlike medju obje vrsti izpita bilo nije (osim da se je za diplomni izpit veća taksa plaćala), nije ova uredba dobra bila/ Glavna mana te uredbe postojala je ali u tom, da su prvi izpit državni i prva polovica diplomnog izpita padali za vrieme predavanja. Marljiv ućenik nerado je izostao od predavanja, te je izpit od dana do dana odgadjao, što mu je lagano bilo, kada termina stalnih bilo nije> Napokon je pravio ili nepravio izpit na koncu četvrtog semestra. Posljedice toga odgadjanja bila je, da su slušatelji većinom prve godine pozivali, te istom druge godine posla se prihvatili, te na vrat na nos radili su, da skuju izpit. S Pošto svaka nova metoda ide za tim, da ćovjeku ućenje olakša, pokazala se je nova . metoda za pravljenje izpita vrlo sgodnom, jer su državni izpiti učestali, a diplomni se mnogo manje prave, dočim toga prije nije bilo. Novi poredjaj izpita je po tom potakao slušatelje na rad. Svaki državni izpit ima sada tri termina: srpanj, listopad i siečanj. Ako s-lušatelj nenačini izpita, ne gubi godinu dana, ali mora Čekati do sliedećeg termina. Jasno je dakle, da će iole marljiv učenik nastojati, da u najkraćem roku svojoj dužnosti zadovolji^ a to mu neće ni težko biti, jer su predmeti sada na tri izpita razdieljeni. Prednost leži već u tom, što izpiti padaju u vrieme, kada neima predavanja ili barem dok još mnogo predavano nije. Svaki slušatelj, koji je polazio za izpit propisane predmete, položio za dotični izpit potrebite coloquije i udovoljio praktičnim vježbam, ima pravo biti pripušten k izpita. U ta svrha zamoli on dozvolu od proferskoga sbora, koji mu osam dana prije izpita obznani, da li je k izpitu pripušten ili ne, te mu opredieli, ako je k izpitu pripušten, dan izpita. Eksaminatore za izpit imenuje zemaljska vlada izmedju profesora zavoda, sveučilištnih profesora ili strukovnjaka i to obično za svaku hrpu po jednoga. Već prije toga imenovala je vlada predsjednie izpita izmedju profesorskoga sbora, a obično je predsjednik L izpita rektor ili u našem slučaju direktor. Izpiti traju za pojedinog učenika maximum 2 sata. Nijedan slušatelj nemože biti od izpita oprošten. Predmeti se prema množini gradiva razđiele na tri diela t j . na tri izpita. Prama tomu bili bi predmeti za |
| ŠUMARSKI LIST 11/1892 str. 32 <-- 32 --> PDF |
L državni izpit: Viša matematika, geođe^sija, botanika, geologija i nacionalna ekonomija. Za taj izpit moraju položiti prije gimnazijalci eoloquium iz kemije, a svi slušatelji iz fizike. Osim toga moraju pridonesti gimnazijalci dokaz, da su slušali opisno mjerstvo (početke), a realci, da su slušali zoologiju i kemiju; II. državni izpit: Odgajanje šuma, čuvanje šuma, uporaba šuma i šumarska botanika. Svi slušatelji imaju k molbenici priložiti cologuialne svjedočbe iz agrikulturne kemije, klimatologije, opisnog mjerstva i šumsko-kemijske tehnologije. Svi moraju imati takodjer podpis iz povjesti šumarstva i anatomije drva. III. državni izpit: Pravo (zatonarstvo), računanje vriednosti šuma, uredjenje šumskog gospodarstva (dendrometrija, uredjenje šuma), šumsko graditeljstvo i iogenieurstvo i zagradjivanje bujica. Podpis, da je slušao organizaciju šumarstva, mehanizmi tehnologiju i građjenjo kanala i mostova. Za svaki državni izpit dobije slušatelj posebnu svjedočbu, u kojoj je naznačeno vrieme, kada je izpit položio i redovi, koje je iz pojedinih predmeta dobio. Osim toga su naznačeni redovi iz predmeta, koje je učenik coloqmrao, a u svjedočbi trećega izpita takodjer red iz risarskih radnja. Možebit će se naći Ijidij koji će pr!e:ovoriti upisivanju redova za pojedine predmete s razloga, što mnogima nebi bio loš red iz kojeg predmeta u svjedočbi mio. Ako mu nije loš red mio, trebao je bolje dotični predmet proučiti, da dobije bolji red, a ne da kasnije dodje na pr. k reambulaciji medja, a mjeriti nezna ili da dodje k sađjenju šuma, a nezna kako se sadi. Ovo je dobro za privremene službe, jer ua pr. imovna obćina želi kultivirati znatne površine, a neima dosta osoblja, pa s toga mora uzeti privremeno vježbenika. Ako nebi u svjedočbi pisali redovi o pojedinih predmetih, moglo bi se dogoditi, da dobije takvog vježbenika, koji se za taj predmet nezanima. Tim bi štetovala obćina, a za slušatelje bi se reklo, da ne uče, ne gledeć na to, da ovaj taj predmet, proučio nije. Na koncu moram se dodirnuti i tako zvanih strogih ili diplomnih izpita. Po mojemu sudu bili M ovi izpiti suvišni, kad već imamo državne, već s toga razloga, što se veli, da profesori propušćaju slušatelje zato, što su izpit dobro platili, te se na neki način tim baca ljaga na profesorski sbor. Po istini govoreć, težko je pojmiti u cem´ se sastoji strogost tih izpita. Profesor neće nikada svoj način pitanja za volju izpita promienit!, a mora se uzeti u obzir, da popriečno dodju učenici jednake naobrazbe i jednake volje za rad, pa što jedan nauči za tri godine ^ može i drugi. Pošto pako jedan nema više vremena za učenje, nego drugi, ne može jedan toliko od drugoga više naučiti^da bi mogao polagati stroge izpite t, j . takove izpite, za koje se zahtjeva više, nego što se je predavalo, ´ Obično se događja, da bogatiji prave diplomne izpite, jer imaju više novaca, dočim siromašniji, akoprem bi možebit bolje strogi izpit načinio, nego, onaj,, pravi državne izpite, jer su jeftiniji. Iz toga nastane prepiranje medju sluša |
| ŠUMARSKI LIST 11/1892 str. 33 <-- 33 --> PDF |
-"- 489 -™ telji sami, koja prepirka napokon u javu prodre, a trpi sam /.avod najviše, a kako i Debi, kad sami njegovi pitomci okolo pripovjedaju, da je državne izpite iako naMciti, dočim su strogi izpiti već po imeru strogi. Drugi opet veie, da su državni teži, a điplomoi da sis mačji kašalj. Ova razlika bi bila onda donjekie opravdana, kad bi se za dipiomne izpite zahtjevala najprije barem jednogodišnja praksa, jer onda bi slušatelji, koji ih polagati žele, sbilja iiaali više vremena za čitanje diela, te po tom mogli nješto više naučiti od onih, koji prave izpite državne u 3 godine. 6. Praksa. U njekojih pokrajinah zahtjeva se za šumarski stadiam praksa prije i poslie polazka akademije, a u drugilt samo poslie studija. Praksa prije polazka studija Je u teoriji viio dobra, te se s mnogo strana i preporuča. Ona bi imala biti na njeki način uvod u šumarstvo. Mnogi mladić bi u toj predpraksi učio poznavati ljepote i potežkoće šumarskoga zvanja, te mu se na temelju vlastitog izkustva nebi težko bilo odlučitij da ostane ili ne ostane kod šumarske struke. Na taj način dobili bi šumare, koji bi dušom i tielom uz svoje zvanje prirasli, to je istina, ali uzmemo li u pretres potežkoće, koje su s pedpraksom skopčane, nećemo joj sigurno u prilog govoriti, makar da je u teoriji opravdana. Dvanaest godina probavi slušatelj u srednjoj školi, tri godine na zavodu, a dvie godine u praksi poslie svršetka akademije. Pribrojimo li još k tomu jednu godinu, koju većina slušatelja kao dobrovoljci u vojničtvu probaviti moraju, imamo već punih 18 godina, kroz koje se šumar proturati mora, da do stalnoga kruha dodje. Po mojem mnienju nebi bilo nikako ljudski naprtiti slušatelju još godinu ili dvie predprakse tim više, što on znanje, što bi ga u predpraksi stekao, može vrlo lako i za kratko vrieme u praksi poslie studija nadoknaditi. Kada bi se s praktikantom u predpraksi onako postupalo kako to teorija predprakse zahtjeva, neka bi bilo, ali po pripovieđanju kolega iz austrijanske polovice monarkije postupa se u istinu s njima gore, nego sa dnevničari. Kad je tomu tako, onda je svakako izgubljeno vrieme, što ga,, stušatelj u praksi provede. Praksa poslie svršenih studija zahtjeva se u svih zemljah i to za sve struke. Ova praksa je uvedena zato, da se slušatelj praktično donjekle uvježba u onom, što je teoretično naučio, te se pripravi za praktično-teoretični izpit. Prvo vrieme svoga namještanja, naime za vrieme prakse poslie studije morali bi se slušateljem povjeravati svakovrstni poslovi, šumari bi im morali od temelja tumačiti kod njih uobičajene metode itd. jer samo na taj način polučiti će se praksom onaj cilj, koji se postignuti, želi naime, što svestrana ja praktična naobrazba. 0 svom radu u praksi morali bi slušatelji voditi dnevnike, u koje bi bi. Iježili sva opažanja na polju šumarstva, što su ih doživjeli u svojem reviru. morali bi bilježiti sve prednosti i nedostatke pojedinih metoda, koje su pri poslu upotrebljavali, te podjedoo navesti, koje bi metode možda prikladnije 33 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1892 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 490 — bile, i zašto bi prikladnije bile itd. Te dnevnike imali bi slušatelji predložiti povjerenstvu praktičnih izpita, koje bi se osvjedočilo o zrelosti mišljenja pojediJh viežbenika, ocieailo ih, te ih onik odstupilo šumarskoj akademiji. Makar da dnevnici nebi sadržavali bog zea kakovih velevažnih stvari, ipak bi bili od neprocienjive vaŽEOSti, jer bi iz njih mogli profesori skupljati materia!, na temelju kojega bi naša akademija postala osebujnom akadeinijom južnih zemalja Europe, Iz toga materiala naime — predpostaviv saviestno pisanje vježbenika — uvidiii bi profesori, koje partije predmeta kod predavanja treba razširiti, a koje opet skratiti, te bi na taj način razlikovao se program naše akademije od programa drugih akademija sjevernih dielova Europe, a sama akademija postala uzgojilištem šumara za južne zornije, jer bi mladići južnih zemalja, uvidiv da se akademija naša specialno brine za promicanje šum.arstva na jugu, radje na njoj šumarstvo slušali, nego na akademijah Njemačke, kojih se profesori jedva na naše šumarske prilike osvrnu. Trajanje prakse poslie studija odabrano je obćenito na dvie godine. 7. Praktični izpit. Praktični izpit može se njekim načinom smatrati jednim dielom svih državnih izpita, jer slušatelj na njemu odgovara sve predmete obzirom na njihovu praktičnu vriednost. Iz potonjega sliedi dakle, da imaju pravo pitati na ovom izpitu samo oni strukovnjaci, koji se ?ami praktičnimi radnjami bave, jer njima je poznato, što slušatelj za dvie godine prakse naučiti možee Pošto se ali sasvim praktični izpit ni pomisliti nemože, moraju se izabrati dakle kao examinatori takovi strukovnjaci, koji se osim praksom, takodjer i literaturom bave. Examinatora osim toga moraju riesiti sposobnosti profesora, naime, on mora „znati pisati", mora biti pravedan u dosudjivanju ociena, a što je glavno, mora si znati promisliti svoje doba za vrieme prakse, te prama tomu prosuditi, kakova pitanja da kandidatu dade. Akoprem se na prvi mah čini, da je ovim zahtjevom vrlo lako udovoljiti, ipak se u izboru examinatora pogrieši, odnosno exarainator neshvati svoju zadaću, pa makar ou bio neznam kako vrstan strukovnjak. Samo se po sebi razum.ije, da i examinator prije izpita pojedine partije prgledatl mora, jer uz silni posao, što ga kao strukovnjak obavljati mora, nemože sve naučeno u glavi zadržati, a kadkada ni vremena nema zaboravljeno opet repetirati, ali on nebi smjeo kandidata pitati najmanje potankosti, što ih je čitao, jer i kandidat uz posao, što ga u prakisi obavlja, nemože sve predmete temeljito proučiti odnosno opetovati. Na praktičnom izpitu moraju se pitati jedino strukovni predmeti, a pitanja, osobito pismena, moraju biti čim obćenitiju, da kandidat predmet, izcrpiti može. Pošto su već i onako redovi za pojedine predmete zabilježeni u svjedočbah 0 državnih izpita, nebi trebalo u svjed^ičbi o praktičnom izpitu redove iz poje |
| ŠUMARSKI LIST 11/1892 str. 35 <-- 35 --> PDF |
~ 49J — dinih predmeta opei opisivati. Dovoljno je naznačiti uspjeh ospo^obljenja s obćenitiffii redovi: veoma dobro, dobro ili dovoljno osposobljen. Svaki i^pit, što ga slušatelji akademije prave, može se opetovati tri puta; treći put Jedino s dozvolom visoke kr. zemaljske vlade« U svjedočbi bi se imalo opetovanja izpita naznačiti. Dodatak: Kada sam već kod razpravljanja šumarske nauke, nemogu mimoići još jednoga pitanja, koje je u posljednje doba mnogo prašine uzvitlalo, i koje stoji u uzkom savezu sa šumarskom naukom. To je pitanje o akademičnom naslovu. Prije nego počnem razvijati moderne nazore o podieljenju toga naslova, moram se osvrnuti u njekoiiko rieči na ona lanjsku i predlanjsku hajku za naslovom, koja se je u Šumarskom listu podigla bila, tim više, što je, ako se nevaram i uredničtvo Šumarskoga lista bilo pozvalo slušatelje visoke škole u BečUj da svoje mnienje o toj „borbi za naslov" izjave. Da sa je borba vodila onako, kao što bi se bila morala voditi, bilo bi došlo do izjave, aii ovako mogu reći onOj što bi i drugi moji kolege rekli: S v a d i i e se zebe za t u d j e proso . Ciela razprava po mom mnienju nije imala nikakvoga temelja, niti ikakve svrhe. 0 čem se je pisalo? o ničem, Kako se je pisalo? da bog oslobodi! Praznu slamu mlatiti nismo htjeli, a pravdati se za ništa, a još k tomu za drugoga takodjer ne. Veli se, da su križevčani zahtievali naslov, a da visokoškolci nisu na to pristali. Kakov je taj naslov po svojoj naravi; da li su s njime skopčana kakova prava, da li je taj naslov samo zato, da se njim šumari — križevčani — služiti mogu kao što se služe realci i gimnazijalci naslovom maturant, ili je to naslov, koji ima istu vriednost sa naslovom „Doctor", o tom svem negovori nijedan članak. Iz razprava dalo se je razabrati, da se radi o njekakvom naslovu, koji se usljed pastignute naobrazbe dobiti ima. Kakova je to naobrazba, neveli takodjer nijedan članak, ali zato ipak svaki članak sadržaje riee naobrazba po stotinu puta- U koliko sam ja iz članaka razabrati mogao, pravda se je vrtila najviše oko naobrazbe, ali ne oko naobrazbe u naucih, nego 0 finoći u kretanju, fitioći u društvu i življenju itd. a ti predmeti nespadaju nikako u šumarske stvari ni najmanje, jer čovjek može biti fin, ali az to biti velika bena, dočim naobražes čo\^ek nemože biti bena, ali može ako je u sgodnimi friliskama odrastao biti iin. — Iz svega toga proizlazi, da nismo imali našto odgovoriti, jer ciela razprava ob tobožnjem naslovu ticala se je jedino uljudnosti, uglađienosti ili kako oni vele naobra;;be pojedinaca, o kojoj mi nemogosmo suditi, jer većinu pisaca poznavali nismo. Ako su križevčani zalitjevali akademički naslov — o čemu ali dvojimo — onda su zahtjevali cješto nemogućega, jer akademički naslov može dobiti samo onaj, koji je polazio u akademickom stapaju stojeći zavod i položio propisane izpite. Ima dodaše samouka t. j . takovih ijadih, koji se iz osobitog veselja knjigom bave^ te se iz pojedinih predmeta vrio izobraze« Dodia li ti ljudi na |
| ŠUMARSKI LIST 11/1892 str. 36 <-- 36 --> PDF |
-- 492 — glas kao vrlo učeni, onda ini koje sveučilište, a to su vrlo riedki slučajevi, podieli izvanredni naslov doktora. Oni sumi ali na temelju svojega znanja nemogu žahtjevati akađemičkoga naslova, pa makar da nisu mnogo više znali, nego akademičari, niti jim je universa dužna taj naslov dati. Križevcani su po svoj prilici :^ahtijevali njekakov naslov u svrhu, da. svoju struku tini naslovom označe — ali taj naslov nebi bio akademički naslov, niti bi s njim bila skopčana prava akademičkog naslova — a takov naslov kao što su ga oni valjda zahtjevaii, imali su i pravo zahtjevati, te od strane akademičkih gradjana u obće dakle niti od šumara akademičara nije proti takvorau naslovu smjelo biti prigovora. Sve kada bi Križevcani i zahtijevali akademički naslov; to objektivno govoreći nebi umjesno bilo, već šumarske kolegialnosti radi, da proti tomu prvi ustanu šuRjari akademičari, jer našlo bi se već drugih akademičara, tehničara ili universitetlija, koji bi svoj glas digli proti podieljenju akademičkog naslova slušateljem jedne srednje škole. Toliko rieči o toj ljutoj borbi, a sada se vratimo na našu razpravu. Pripada li absoiviranim slušateljem tehničkih visokih škola akademički naslov? Prije nego ćemo izreći sud o ovom pitanju, moramo obćenito promotriti one faktore, koji su za podieljenje naslova i one koji nisu za podleljenje, Univerza, koja već od vajkada postoji, dobiva slušatelja sa gimnazija, dočim tek u najnovije vrieme nastala tehnika dobiva slušatelje sa realskom prednaobrazbom. Mislim da će k jasnoći same stvari mnogo doprinjeti kratka poviest svih čotirijuh vrstih tih zavoda. 1. Gimnazij a zasnovana je još u starom vieku, a značila je u početku mjesto, gdje su se mladići gon^bali a kasnije učionu u kojoj su se mladići pripravljali za učenje filozofije. Nastavni jezik bio je grčki. Za vrieme protestantizma bje uveden latinski jezik kao nastavni, ali se je još uviek i grčki učilo. Učenici su bili preobterećeni, jer su morali previše na pamet učiti, zato bje ponukom Komenskoga, Ratkea i Eouseaua uvedeno učenje praktičnih predmeta na temelju zorne obuke. Nastavni jezik bio je materinski jezik, a stari jezici učiii su se vrlo malo. To je doba, u kom se je gimnazija sasvim pribUžila bila kasnije nastavšoj rcalci, I opet se je pokazala potreba za starim! jezici, te su se praktični predmeti morali izbaciti, a uvesti opet učenje grčkog i latinskog jezika. Podjedno bje odlučeno, da je svrha gimnaziji uzgajati mladiće, za sveučilište. 2. Realka . Utemeljenje iste pada u prvu polovicu 18, stoljeća. Prvo vrieme predavali su se san)o praktični prednseti, a s vremenom se je to predavanje pretvorilo u teorctično. Prvobitni karakter srednje škole bio je podieljenje obće naobrazbe. Kako se iz navedenog ali vidi, prornienio se je taj prvobitni karakter srednje škole osnutkom reaike sasvim, jer se sada neda objektivan siui izreći o tom, koja od obijuh škola podieijuje obću naobrazbu. Njekoji predm.eti predavaju se i u reaki i u gimnaziji, dočim svaka škola ima opet svojih specialiteta: gimnazija. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1892 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 493 — latinski i grčki, a reuika risanje, discriptivnu geometriju, kemiju i koji moderni jezik. Dan danas je izpravo nemoguće kazati koji od ovih predmeta više vriede za obeu siaobrazbu tim vi:^e, što i definicija pojma „obća naobrazba" ovisi 0 subjektivnom mruenju pojedinca. Pakat je taj, da obje škole teoreti(ina predavanja imadu, da su na istom stepenu i da je razlika u predavanju nedvojbeno samo stoga nastala, što je jednomu Čovjeku nemoguće sve predmete, koji su za o b (i u naobrazbu potrebiti, proučiti/* Realka se dakle nesmije smatrati kao nješto posebnoga od gimnazije, niti obratno, nego se obe imaju smatrati tako ka(j njeka cielost, kao jedna duša u dva tiela. One su obje današnjem kulturnom ljudstvu potrebite kao za hodanje obje noge čovjeku« Ako dakle realka ništa drugo nije, nego prama zahtjevom velikog diela pučanstva modificirana gimnazija- i obratno, onda bi se i učenici reaike morali pustiti k stuđijam na sveučilišta, a gimnazijalci na tehničkim školam, pa makar se oni služili tim pravom ili ne. — Kada smo ovako riešili pitanje o srednjih školah, biti ćemo brzo gotovi sa visokimi školam!; univerzom i tehnikom. Sveučilište = u n i v e r s i t a t. Postanak univerza pada u 9. stoljeće. Kako u ono doba nije bilo mnogo učenjaka, skupljali su se stranci iz svijuh zemaljg samo na njekojih mjestih da uče. Ti stranci — schoiares forenses — nisu imali u tudjih zemljah nikakovih prava, ali su si s vremenom izvojstiji privilegija, na temelju kojih su dobili ista prava kao gradjani. Na njekojih mjestih odlučivali su slušatelji sami o svih pitanjih kao na dr. na glasovitom njegda sveučilištu u Bologni, dočim su opet na drugih univerzah imali veliki upliv crkvene ili svjetovne vlasti. Dandanas su stara prava univerze jako okrnjena, samo je još ostala samostalnost u nutarnjoj upravi. — Svaka univerza dieli se na četiri fakulteta: filozofijski, juridički, teoložki i medicinski. Tehnika . Kada se je počela industrija i promet dizati, pokazala se je potreba za takovimi visokirni zavodi, koji bi naobražavali više za praktični život. God, 1795. utemelji, se u Parizu Eeole polrtechuique, koja bi bila imala gornjoj svrsi udovoljiti, a dielilo se je u više. Sva predavanja imala su s početka praktični smier, ali kašnje kada je material skupljeni 1 sistematično poredan bio, dobila su predavanja znanstveni karakter. II to bje izumljena i diskriptivna geometrija — stup današnje tehnike. Naravoslovne i matematične znanosti dotjerala je tehnika doskora na takov stupanj savršenosti, da je i nehoteć nastalo pitanje, koji je zavod viši : tehnika ili univerza? ´^´- Da jft ova moja tvrdnja podpuno opravdana, vidi se i iz toga^ što u novije doba — od kada je joS veća naobrazba iz pojedinih pvedmeta potrebita — mnogi zahtjevaju trostruko dleljenje srednjih škola i to na odjel starih jezika, odjel novlK je/.ika i odjel matematično-iiaravoalovr.i. glavni predmeti odjela predavali bi ee obsežiiije, nego do sada, doČim bi se ostali predmeti ograničili. -— |
| ŠUMARSKI LIST 11/1892 str. 38 <-- 38 --> PDF |
0 ovom pitanju neniožeir.o ovdje razpravljati, nego ćemo samo sjetiti čitaoce, žto smo malo prije rekli, kad smo svršili Daše razinatranje o gimnaziji i redid uaime: da su ove dvie potonje dva tiela jeđae duše. To isto možemo sada uztvrditi i za tehniku i univemi. Telinika nije ništa drugo, nego jedan fakultet u n i v e r 2 e ^ koji se je razvio i razviti morao tek u najnovije v r i e m e^ j e r s e j e i n d u s t r i j a i p o digla tek u najnovije doba. Današnjoj i budućoj prosvjeti jest i biti će tehnika ono, što je zjenica oku, ono, što je alem kruni. Smislimo li nakon ovoga razlaganja sve misli u jednu, morat ćemo se i nehotice zapitati: s kojih razloga neima tehnika onih prava, koja imade univerza? Za tehniku se zahtjeva matura, zahtjeva se isti broj semestara kao na sveučilištu, zahtjevaju se izpiti i sve što na univerzi, a ipak tehničari neimaju prava sveučilištnih slušatelja. Koji su ti razlozi neznarn, ali mi se čini, da će biti sebičnost sveučilištnih građjana i nepriznavanje ili bolje rekuć nepoznavanje velikih zasluga tehnike. Tehničari su se odlučili boriti za njihova prava, te će kako se iz uspjeha u ovom kratkom razdobju vidi i uspjeti, U toj težkoj borbi pomaže ih u nojnovije doba nasiala težnja za ravnopravnošću na jednakom stepenu stojećih slojeva pučanstva. Prvi korak k posvemašnjom izjednačenju sa sveučilištnimi gradjani učinjen je pred njekoliko mjeseci. Svjestni tehničari podnieli su na ministarstvo, odnosno oa sabor molbu, da im se podieli „akademički naslov" na temelju položenih državnih izpita. Svi govornici, što su do sada govorili (raedju timi je dvorski savjetnik prof Esner i zastupnik Tilšer) u bečkom parlamentu, bili su za predlog, a svi su pođjedno dokazali, đa su tehničari vriedni, da im se naslov podieli i. zakonom zaštiti. — Nakon tih sjajnih govora, koje su štovani čitaoci u izvadku u prošlom broju Šum. lista čitali, neusudjujem se više ni pera zamočiti, nego još jedino sa kolegami tehničari uzkliknuti: Ist e đ u žn 0 s t i, i s t a p r a V a i Zakijučak: Iz ove moje razprave mogli bi se dakle na koncu konca izvesti sliedeći zakljačci: 1. Na jugu Evrope neobhodno je nuždna šumarska akademija, visoka šu. marska iikola ili šutnarski odsjek na sveučilištu, na kojem učilištu bi slušatelji mogli steći najviše znanje iz šumarskih predmeta. Pri predavanju tih predmeta imao bi se uzeti osobiti obzir na šumarske prilike ciele južne Evrope. 2 Ta visoka šumarska skoia morala bi se osnovati u kojem gradu Hrvatske stoga, što je upravo ta krunovina od svih zemalja balkanskoga poluostrva iiajprosvjetlenija i najuvaženlja u stranom šumarskom svietu sbog svojih hrastovinom obilujućih šuma. 3, Od svih gradova Hrvatske morali bi doći u prvom redu u kombinaciju Zagreb, ili Križevac a po mogućnosti i gradovi Požega, Otočac i Slunj. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1892 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 495 — Zagreb s toga, što je stjecište hrvatskoga života, Križevac stoga, što su gracijani već luaogo za šumare žrtvovali, a ostali gradovi sbog svoga ubaviioga poioJ^.aja. Po mojem sudu nije jošte hora, da se akademija smjesti u Zagrebu ili da se pripoji šumarstvo sa aiiiver:5om s razloga što je još grad premalen, a da njegove ljepote nadoknade ljepote prirode, što no bi ih pružale okolice spomenutih gradova. 4. Akademija bi morala imati rang univerze i akademičku slobodu glede predavanja i polagaDJa izpita. 5. Slušatelji, koji kaae stupiti u službu, morali bi se podvrći državnim izpitom, a kašnje, kada se pitanje o naslovu rieši, onim izpitom, koji bi se za postignuće naslova ustrojili. Ja sam svršio, a čitateljem stoji prosto svoje mnienje o mojih nazorih izreći. Bude li njihovo mnienje bolje, vjere mi, da ću ga prihvatiti. Pravo lova* u kraljevskom odpisu, kojim je otvoren zakonarski period sabora kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije 1892.—1897., nabraja se medju zakonima narodno-gospodarskoga karaktera, koje valja zamieniti novim zakonskim uredbama takodjer i zakon o pravu lovo. Pojam prava na lov dopušta dvojako shvaćanje. Jedno je shvaćanje naravi subjektivne, te razumjeva pod tim pravom takove činitbe ili djelovanja, kojima se divljač progoni u svojoj prirodnoj slobodi, bilo to sada namjerom, da se lovac stavi u posjed divljači, bilo to samo namjerom, da se progonjena divljač utamani, primjerice grabežljiva zvjerad. No pravo na lov tumači se i u objektivnom smislu, po kom dotičnomu ovlašteniku pripada izključiva vlastnost divljači, nalazeća se unutar prostorno točno omeđjašenoga lovišta. Uputiv se tako u temeljna načela o pravu lova, kušat ćemo, da se prije svega upoznamo sa povješću toga iustituta. Izbodište nam je rimsko pravo, koje smatra pravo zemljištnoga viastničtva izvorom onih djelovanja, kojima se lovi divljač. Vlastnik zemljišta može svakomu braniti, da stupi na njegovo zem.ljište, u koliko nije stekao tomu protivno pravo; — tiem opet može vlastaik faktično unutar granica svojega posjeda zabraniti izvršivanje lova. Korist, koju može eventualno vlastaik zemljišta crpsti od lova, ne smije mu nitko treći kratiti. To sam služi podpunim dokazom, da su već Rimljani poznavali pravo lova u onom smislu, da je netko ovlašten loviti izkjjučenjem svih drugih. ^- Ovu vrlo zatumivu riupravu prioI)div> „Ob<5inar/´ te avraiamo svu pozornost naših stru5ttjaka na istn. Urednictvo, |
| ŠUMARSKI LIST 11/1892 str. 40 <-- 40 --> PDF |
«» 496 — Dalje ipak Dije se u Eimljanab razvio pojam prava na 3ov, naror^to oepoznavahu pravo vlastnika na divljač, nakzeću se unutar granica čijega posjeda.- Divljač smatrahu poput ostalih za lov oesposobmb životinja kao stvar bez gospodara, te je svakomu slobodno posvojiti je, U činu pcsvojenja ne ima kriterija kradje (furtum), jer kod krađje predmojeva se, da je odnosna stvar već bila čije vlastničtvo. Đivijač je pako stvar bez gospodara (res nullius), te je prema tomu posve logično, kad Paulus poriče tužbu vlastniku, na čijem si je" zemljištu okupant posvojio roj pčela. ´"´.´´´ Sriednji viek razvio je u velike kraljevštine te feudalna prava, koja su zavladala starim svijetom, dala su posve drugi oblik pravu na lov, koje je najuže svezano zemljištnim vlastničtvom. U hrvatsko-Hgarskom pravu nalazimo prvi trag u članku 18. petoga dekreta, kralja Vladlslava IL od god. 1604. ^Venatio et aucupium rusticis pro- Mbitum" (lov i pticolov zabranjuje se seljacima). U uvodu toga dekreta razlaže se podrobno, kako su se biskupi i baruni te ostali državljani gorko tužili na seljake, da zanemaruju obradjivanje zemlje, već da se radje bave lovom; kako ih je to dovelo na prosjački štap, pače i na vješala, jer su u neradu smišljali i izvađjali razne opačine, pa im se za to pod osjetljivim kaznama zabranjuje loviti jelene, košute, zečeve i veprove, dalje od peradi fazane. Mnogo širi i podpuniji je članak 22., trećega dekreta Karla VI. kao rimskoga cara i III. kao kralja ugarskoga od god. 1729, „De moderandu Venatioae et Aucupio". U tom dekretu proteže se zabrana lova i na gradjanstvo, na sve neplemiće i na sve stanovnike kraljevine ma kakova roda, ako nisu inđigene. Tu se posve točno iztiče staležka opreka, koja pravo lova ograničava na plemstvo i na one, koji uživaju prerogativa poput plemstva, dakle imenice na svećenstvo, dočim su svi ostali državljani izključeni bili od toga prava. To podpuno odgovara pojmu feudalne države. U ostalom znamenit je napredak u tom članku, jer već zabranjuje lov za veću obranu razploda divljači u stanovito vrieme, opredieljeno raznovrstno za svaku vrst divljači poseb, Dalnji napredak polučen je u članku 24., trećega dekreta kralja Franje IL od god, 1801, „De venatione et aucupio´´, jer su po tom dekretu zemaljska gospođa vlastna bila pridržati polovicu svoga posjeda kao posebno, odieljeno lovište, dočim je u drugoj polovici slobodno bilo loviti plemićima i ovim ravnim osobama. I tu se opetuju propisi o lovostaji, koji su ustanovljeni bili za jelene od 15. rujna do 1. lipnja; za košute od 1. siečnja do 1. rujaa; za srne od 1. ožujka do sredine svibnja; konačtio za zečeve od 1. veljače do konca ožujka. Eeforma francezkoga lovskoga prava, koja datira iz vremena revolucije od god. 1789, nije a kasnije doba ostala bez upliva ni na razvitak našega lov skoga prava, akoprem je pošla svojim putem. U izvršenje zaključaka glasovite noćne sjednice staleža od 4. kolovoza 1789., likiuut je regal lova zakonom od 3. studenoga 1789., a tiem prestala su i sva prava lova na tudjem zemljištu. Od ono doba može svaki francezki |
| ŠUMARSKI LIST 11/1892 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 497 ™državljan na svom zemljištu po pripadajućetri mu pravu vlastiiičtva Izvršavati lov. Tamo se ne traži za to, kao u Njemačkoj i u Austriji stanovita površina ili kakvoća tla, već je svaki vlastiiik zemljišta ovlašten loviti na svom tlu, ako izkupi iovsku kartu pred upravnim oblastima, te ako zadovolji uvjetima, što ih zakon traži (dekret od IL srpnja 1810., zakon od 3. svibnja 1844,) Godine 1848. oslobodila je i lov od starih spona, te je naročito na razvitak našega lovskoga prava bitno nplivao carski ukaz od 7. ožujka 1849., kojim Je izdan zakon o lovu za zapadni dio monarkije i za Galiciju. Carski taj ukaz ukinuo je prije svega regalitet lova, odnosno pravo lova na tudjem zemljištu. Nu za to ipak nemože svaki vlastnik na svom zemljištu izvršivati lov, već samo onda, ako njegov posjed u jednom spoju pokriva površinu od najmanje 200 katastralnih. jutara. Na prostoru, koj nije pridržan prije rečenim posjednicima, ovlaštene su po tom zakonu obćine izvršivati pravo lova. Obćinska lovišta davaju se nerazdieljeno u zakup, ili obćiaa sama namješta vještake, koji upravljaju lovištima. Čist prihod đieli se koncem svake upravne ili zakupne godine po razmjerju površine medju sve vlastnike zemljišta, unutar hatara, na kojem obćina izvršuje pravo lova. U nas nije još godinom 1848. prestao regalitet lova, jer carski ukaz od 2. ožujka 1853. o izvršbi razterećenja zemljištnoga i o uredjenju kako urbarskih, tako i srodnih im posjednih razmjera u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji, nije se taknuo vlasteoskog prava lova, te uslieđ toga ne bijaše dvojbe, da je regalno pravo lova ostalo u krieposti |edino tom razlikom, da je na prostoru, po vlasteli ne pridržanu, slobodno bilo svakomu lov loviti, jer su godinom 1848. prestale bile staležke razlike, te je Jednakost svih državljana pred zakonom ukinula preiraućtva plemstva i u lovu. Privremeno uredjeno je lovstvo u nas tek obznanom c. kr. hrvatsko slavonskog namjestničtva od 4. travnja 1859. br. 2993. Lovišta, koja su si vlastela pridržala prije godine 1858. po ondašnjih zakonih, potvrđjena su. Sav za vlastelu nepriđržan prostor razđieljen je na lovišta^ koja su se izdala pod zakup na 5 do 10 godina. Zakupnina lova, lovarina i globe, ubrane za lovačke zločine tekle su u zakladu za materijalni napredak zemlje (Landeskulturfond). Na temelju ove naredbe počivalo Je u nas lovstvo sve do valjanosti zak. članka XVIIL: 1870. o lovu, koji je u suštini svojoj kompilacija austrijskoga zakona vd 7. ožujka 1849., razpisa ministarstra unutarnjih posala od 31. srpnja 1849., 10. rujna 1849. i 15. prosinca 1852., konačno netom spomenute obznane c. kr. namjestničtva od 4. travnja 1859. br. 2993. U svom §. 1. ukinuo je zak. članak XVIIL: 1870» pravo regalno lova bez svake odštete, te se je time povratio na izvorno, a sada opet moderno stanovištCj da pravo lova ide sviikoga vlastnika zemljišta. (Nastavit će se.) |