DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1892 str. 56 <-- 56 --> PDF |
— 430 — ovom naobrazbom snabdjeveni kandidati posve riedko, dapače rekli bi posve nimalo lugarskoj službi posvećuju.* Bilo bi dugo, da se ovdje razpravljaju i izlagaju činjenice, sbog kojih svršeni ratari ne mogu lugarsku službu dobiti. Iztaknuti ćemo ipak njeki razlog. Kod urbarijalnih obćina razlog je tomu taj, što je plaća lugara posve neznatna, te neće nitko da ide u lugare osim domaćih, kojima je lugarska služba takorekuć samo nuzgredno zanimanje. Kod imovnih obćina u bivšoj Krajini imali su uslied još odavna postojeće naredbe izsluženi vojnički podčastnici za službu lugara njeku prednost, a to se je tako uvriežilo, da se ni danas još pomisliti nemože, da bi mogao stranac lugarsku službu dobiti, ma on bog zna kako vješt bio, pošto se u takovu službu danas primaju samo domaći, specijelno članovi iz krajiške zadruge dotične imovne obćine. Ovo je bio razlog, da se je sve do nove naredbe od 2. ožujka 1891. g. br. 30.551. u pogledu izpita lugarskih kandidata ogromni broj kandidata za izpit prijavljivalo. Poznato nam je, da se je kod kr. žup. oblasti u Vukovaru sve do g. 1891. po 40, 50 pa i 70 kandidata javljalo za izpite, ali je vrlo riedak slučaj bio, da je koji od njih jedan ili dva razreda realke ili gimnazije svršio, dočim se je veći broj od njih izkazao samo sa svjedočbom o svršenih naucih u pučkih školah. Medjutim poznato nam je i to, da je bilo krojača, postolara, zidara, mlinara, kolara u kratko svakovrstnih zanatlija, koji su svoj zanat iz raznih uzroka napustili, pa su tražili lugarsku službu, oslanjajuć se jedino na to, što su izsluženi vojnici bili. Ako se ove posve istinite činjenice u obzir uzmu, tada najnoviju naredbu zemaljske vlade o lugarskih izpitih svaki šumar radostno pozdravlja, jer je sbilja i krajnje vrieme bilo, da se prije spomenuta manjkavost izpravi. Odmah, čim je upitna naredba u kriepost stupila, pokazala se je njezina vriednost jer se je jedva do 10, a ove godine samo 7 kandidata za izpit prijavilo. Kečenom naredbom ustanovljen je pravac, kako i kojim putem može dotični kandidat doći, do polaganja izpita. Tako § 1 spomenute naredbe pod točkom a), b), c), d) odredjuje, čime se kandidat izkazati ima, da mu se molba za pristup k izpitu uvaži. Budi nam dozvoljeno, ako moramo priznati, da nam je u obće i glavna pobuda bila ta, da koju primjetbu o točki d) navevemo. U istoj točki odredjuje se: „da kandidat provede dvogodišnju praksu u lugarskoj odnosno šumsko tehničkoj pomoćnoj službi, ako želi, da lugarski izpit položi. Za kandidate, koji su svršili nauke na građjanskoj školi, na nižoj gimnaziji ili na realci, odnosno sve propisane naukovne tečaje na kojoj ze maljskoj ratarnici ili na zavodu, koji je pre spomenutim školama jednak do * Mi neznamo, da ima u našoj domovini posebne „lugarnice* ili sličan zavod za lugare. Poznato nam je samo to, da se ratari na križevačkoj ratarnici uče t. z. „obde šumarstvo" t. j . kratku enciklopediji u šumarske znanosti, ali ne zato, da se ratari posvete lugarstvu. Uredničtvo. |