DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1892 str. 53 <-- 53 --> PDF |
— 427 — stanovitih vodenih bilina: onda neima dvojbe, da će se naše sada opustjele vode opet ribama napučiti i relativno obilatije ribolove davati. Ako još iztaknemo, da se kod doista racionalnog ribarenja nesmije kao što do sada posvećivati sva pažnja samo na plemenite ribe (Salmonide), nego mi moramo takodjer jednako njegovati i sve one ribe, koje samo u stanovitih voda dobro uspjevaju i za hranu pučanstvu služiti mogu. Spomenuti ću još, da bi se i konserviranju ribjeg mesa morala veća briga nego dosada posvećivati, za da sbilja ribe postanu pravom pučkom hranom, te bi toga radi valjalo zabraniti nerazborito gospodarenje, kao što se n. p. kod nas u Slavoniji često na Savi đogadja, gdje uslied grabežnog ribolova, a kad kad i uslied izvanredno sretnog lova, neznadu kud bi s ribami, te sa istimi čak i svinje i guske hrane, a mnogo puta i u djubrište bacaju ili se ostavljaju, da se usmrde i zrak okuže, mjesto da jih posole i posuše ili da jih ođpreme na ona mjesta, u kojih neima riba. Ako se bude dakle pazilo na sve ovo, što srao do sad naveli, onda će nas naša unučad blagosivljati, jer ju neće sve to veća skupoća mesa tištiti kao nas danas, pošto će naći u ribjem mesu jeftinu i zdravu zamjenu. Obzirom na te izglede za budućnost pitanje je, nije li posve pravedno, da obći interes od pojedinaca žrtava zahtjeva? A kakove su to žrtve? Jedino te, da se sve ono zabrani, što je ribarstvu škodljivo, ili ako su interesi pojedinaca tako snažni, da bi ta žrtva prevelika bila, neka se barem takova sredstva poprime, koja su i bez te zabrane u stanju zapriečiti pogibelji, koje ribarstvu priete kao n. p. udešenjem jezera, gdje se voda iz tvornica pročišćuje, stavljanjem obranbenih rešetka kod turbina, mlinova i pilana ili pođielenje dozvole, da se preduzmu i na tudjem posjedu samo shodna sredstva za podignuće ribarstva kao n. p, osnivanje stepenice za glavatice, jegulje i t. d. Buduć se je u prvašnje doba ribarstvo zanemarilo, dužna je sada državna vlast, da tu važnu granu naše narodne privrede pod zaštitom zakona uzme, ako sbilja hoće, da se naše vode opet ribama napuče, kao što su jednom u staro doba bile, jer će svaka investicija, te u obće svaki racionalni rad oko toga u korist biti samoj državi. Čini nam se, da nismo prije bez razloga rekli, da se ribarenje može prispodobiti sa pojedinom granom njekog stabla, od kojega jedna grana imade podpuno pravo na jednako njegovanje kao i sve ostale grane. Kasnije ćemo razpravljati o tom, kako da se njegovanje ribarenja uredi u javnom interesu i kakova mora da bude tehnika po najnovijih znanstvenih obretih. Sad ćemo ponajprije iztači, u kakovom odnošaju naime stoji dobro uredjeno sladkovodno ribarstvo napram drugim granam narodnog gospodarstva. Najglavniji ogranak narodne privrede — naime poljodjelstvo — nedolazi nit najmanje u sukob sa ribarstvom, dapače oni se medjusobno baš slažu. Uzmimo n. pr. da su svi prijatelji poljodjelstva odlučni protivnici kanalizaciji gradova u onom smislu, u kom se je ova kanalizacija do sada izvadjala. Svakomu je´ poznato, da se dosadašnjim načinom kanalizacije (a to će na žalost biti i kod nove kanalizacije grada Zagreba) stanovita količina djubret a iz |