DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1892 str. 48 <-- 48 --> PDF |
— 422 — Thuja-Biota Engelmani, Thuja Elveyeriana, Thuja elegantissima, Thuja camadensis nana, Thuja fastigiata, Thuja plicata, Thuja Menjiezi, Thuja Vareana, Thuja Vareana glabra, Thuja Venoveana. Thujopsis litoralis, Thujopsis borealis, Thujopsis delabrata, Thujopsis variegata. Tsuga canadensis, Tsuga Moitensiana, Tsuga Sieboldi, Tsuga Mentensiana, Tsuga Patteniana, Tsuga Patteniana argentea, Taxus americana, Taxus baccata, Taxus brevifolia, Taxus cuspidata, Taxus drupaea, Taxus Dovasteni pendula, Taxus erecta pyramidalis, Taxus fastigiata, Taxus h/bernica, Taxus hjbernica pjramidalis, Taxus imperialis Taxus baccata elegantissima, Taxus baccata Washingtoni, Taxus baccata fastigiata aurea. Taxodium distichum. Velingtonia gigantea. Racionalno gospodarstvo sladkovodnog ribarenja obzirom na predstojeći naš zaicon o ribarstvu. Piše Mat. J. Dudan. Lanjske godine imali smo prilike čitati „Osnovu zakona o ribarstvu", koju je vis. zemaljska vlada nakanila da podastre našem saboru na pretresivanje odnosno uzakonenje. Buduć je eto pri otvorenju novog sabora hrvatskog u kr. reskriptu iztaknut i zakon o ribarstvu, to cienim, da će baš sada u o6i rada našega zakonodavnoga tiela biti najumjestnije, da o nekojih glavnih nazorih ovdje razpravim, na kojih se temelji moderno sladkovodno ribarstvo. Kako se je u obće u svih granah narodnog gospodarstva u ovo zadnjih godina uslied napredka osobito prirodnih znanosti orijaški napredovalo, zabaciv stare neizpravne nazore, a prihvativ racionalni duh vremena, tako se je isto i sa naukom o ribarenju dogodilo. Da me uzmogne svatko tekom ove razprave razumiti, moram odmah nešto glede nomenklature iztači. Pod nazivom ribarenj e (Fischereiwesen) razumievam sveukupno gospodarstvo riba t. j . sa ekonomskog, tehničkog i pravnog gledišta, dočim r i- b a r s t V 0 (Fischerei) nam predstavlja nešto uži pojam, naime uživanje i njegovanje riba više sa pravnog obzira. Tim smo dakle sad na čisto. Kako rekoh, u ovo zadnjih godina znatno, baš nečuveno je napredovala nauka o ribarenj u u obće, dočim zakoni o ribarstvu barem u našoj monarkiji, a specielno u Hrvatskoj i Slavoniji ostadoše uvjek na onom temelju, kako bijahu barem 40 godina prije, kad se o racionalnom ribarenju ni pojmilo nije. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1892 str. 49 <-- 49 --> PDF |
— 423 — Da se dakle uzmognemo prilično orientirati o stanju modernog ribarenja, odmah demo ovdje prije svega nešto kazati, u kojem odnošaj u ovo stoji sa nacionalnom ekonomijom. Kod definiranja gospodarenja (Wirtschaftlichkeit) i gospodarstva (Wirtschaft) nastali su najrazlićitiji pojmovi. Ipak u znanosti prisvojila si je gradjansko pravo za pojam gospodarenj a Knies ova definicija naime: „ništa koristonosna nezanemariti" (t. j . da se koristno upotrebi); a za gospodarstv o Schroederova definicija: „upotrebljenje jedne glavnice pomoću radnje načinom, da prihod obim čimbenikom (t. j . glavnici i radnji) omogući podmiriti dotične potreboće, bez da se sama glavnica umanji, nego dapače da se ista u podpunoj svojoj vriednosti neprekidno uzdrži." Ova definicija omogućuje nam znanstveno razhkovanje medju gospodar stvom i poduzetničtvom. Dočim je gospodarstvu jedino cilj, da uzdrži glavnicu i da prihodom iste podmiri gospodarstvene potreboće, poduzetničtvo bori se da postigne neki veći prihod, od kojega suvišak mora da se upotrebi za stvoriti novu glavnicu. Neima dvojbe, da je ribarenje jedan dio narodnog gospodarstva isto tako, kao što su poljodjelstvo, šumarstvo i rudarstvo, nu jedino onda, ako se načelo gospodarenja očuva i nastoji oko cilja gospodarstva, naime o uzdržavanju glavnice. Kako se n. p. kod šumš, i njihove uporabe nije uvijek na to pazilo tako, da su šume cielih krajeva postale žrtvom nerazboritog i sebičnog gospodarstvenog pokolenja, tako se je na isti način i glavnica ribarstva kod naših prirodnih voda umanjila uslied nepromišljene i bezobzirne exploitacije, te se sada sve naše vode više ili manje nalaze u žalostnome stanju. Takav postupak — bilo da se tiče šumarstva ili ribarstva — nemožemo nipošto da nazivljemo gospodarenjem, a još manje pak da njegov ukupni pojam gospodarstvom okrstimo. Pošto smo se dakle osvjedočili o mani, te pošto bi ipak zadovoljni bili, da bar uzdržimo umanjenu drvnu glavnicu naših šuma, a u prirodnih naših voda da nam ribarstvo na žalostnom sadašnjem stepenu neostane, te da ih jedino od dalnjeg opustošenja očuvamo: to bi još mogli nazvati gospodarstvom . Svaki čestiti narodni gospodar mora da nam kod ribarstva odobri ono isto, što i kod šumarstva, jer gdje su se nove šume podigle, tamo nastadoše i velike gospodarstvene prilike šumarskog poduzetničtva, a posljedica toga bijaše: ostvarenje nove drvne glavnice. S toga je došlo vrieme, da se i kod nas ribarenje podigne do poduzetničtva i da se kao takovo tako dugo njeguje, dok ostvarenjem nove glavnice (riba) budemo postigli starinsko napučenje naših voda, jer ćemo tek onda omogućiti, da ribje gospodarstvo ili ribarstvo na onaj isti način rukovodimo, kao što to dan danas vidimo ponajviše kod našeg šumarstva. Blaženi oni narodi, koji su u stanju gospodarstvo u smislu gori iztaknutom u svih granah narodnog gospodarstva njegovati prije, nego što će jih posljedice nerazboritog gospodarenja prisiliti na to, da se late tegotnoga poduzetničtva, za da se opet povratiti mogu na prirodno prvašnje načelo jedno |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1892 str. 50 <-- 50 --> PDF |
— 424 — stavnog gospodarstva! U cielom svietu, u koliko smo upućeni na temelju dugotrajnih izkustva, jedino dva naroda postoje, koja su u gospodarstvenom pogledu tako sretna, a to su sjever o-a raerikanski i franceski narod. Poznata je stvar, da divna sjevero-amerikanska republika, koja je neizmjerno bogata na šumah, i pošto su njezine stare šume dobro uzdržane, već sada iraade praktični šumarski zakon, a pošto su njezine rieke i jezera prenapućene krasnimi ribami, ima već i zakon o ribarstvu, a ta oba zakona stoje posve na visini znanstvenog napredka naših dana. To isto vriedi i za Francesku, nu svakako u manjoj mjeri, pa mi držimo, da je to poglaviti uzrok, zašto su ovo najbogatije zemlje na svietu. Za Ameriku možemo reći, da je r i b a- r e n j e ondje samo gospodarstvo, dočim ga u Europi (riedkimi iznimkami) moramo tekar podići do poduzeća , pa da još i stare rane viđamo, da možemo tamo doći, gdje se već sad djevičanski novi sviet nalazi. U nijednoj grani narodne privrede neočekuje gospodar, da će neprekidno dobit´ plodine, ako štogod neposije, a tako je i kod naših voda, s toga čujemo svaki dan sve to većih tužba sa strane ribara, da ribarstvo propada. Te su tužbe opravdane i neće do tada prestati, dok se nebude ukinulo dosadašnje grabežno ribarstvo, i dok se nenadomjesti s umnim ribarstvom, koje će biti utemeljeno na znanstvenih obreta. Kod nas u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji možemo bez prigovora uztvrditi, da je naše sladko-vodno ribarstvo propalo najviše sbog nerazboritog grabežnog ribarenja, jer u našem narodu obstoji presuda, da su ribe neizmjerno plodne, te da ništa ne škodi, ako se u svako doba dozvoljenim! i nedozvoljenim! sredstvi tamane. Ako izuzmemo dio Dunava, što kod nas teče, onda Savu od Broda do Beograda, a Dravu do Osieka, to ćemo viditi, da sve ostale naše rieke nisu od parobrodž, uznemirene, osim Dunava, Save, te Drave i to veoma malo tako, da ribari naši neimaju nipošto pravo tužiti se, da uslied plovitbe parobroda ribarstvo propada. Isto tako i glede regulisanja naših rieka moramo na žalost konstatovati, da o tom kod nas neima još govora, te obzirom na to nemožemo se potužiti, da je i regulisanje krivo nazadovanju našeg ribarstva. Nu tom prilikom nam je upozoriti mjerodavne krugove, da kad se bude i kod nas jednom počelo oko regulisanja naših voda raditi, da nipošto inžiniri ne zaborave pri tom poslu na važne interese ribarstva. Poznato je, da se je baš uslied regulisanja mnogih rieka u Evropi zadao smrtni udarac ribarstvu, uništujuć ribja mriestilišt a (Laichplatze), te i vodenu bujnu vegetaciju, koja osobito služi mladim ribam kao najprikladniji zaklon i gdje one nalaze obilnu pašu. Još nam je spomenuti, da su kod nas i vodeni mlinovi takodjer uzrokom utamanjenju silesiji riba, navlastito mlinova na turbine , pošto svi ti mlinovi nisu obskrbljeni rešetkami, koje bi imale zapriečiti, da ribe nedodju pod kolesa mlinova, da tu nepropadnu. Dan danas kako u Englezkoj, tako i u Njemačkoj i Austriji svagdje su mlinari zakonom obvezani, da svoje mlinove tako upriliče, da ne budu na uštrb ribarstva, a inžiniri su već izumili sgodnih sprava, |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1892 str. 51 <-- 51 --> PDF |
— 425 — po kojih su mlinovi u stanju, da bez uštrba svojeg obrta tim zahtjevom za kona zadovolje. Isto tako je od važnosti za ribarstvo i to, da mnogobrojne pilane, koje kod nas obstoje, nebudu smjele u vodu bacati pilotine, od kojih takodjer ribe stradaju. S toga kao što i u tom pogledu u cieloj prosvietljenoj E uropi postoje strogi redarstveni propisi na zaštitu ribarstva, tako bi se i kod nas morali takove propise ne samo na papiru izdati, nego bi se morali zaista i strogo vršiti. Glede trovanja voda, puštajuć u njih da teku nečiste vode iz raznih industrijalnih poduzeća, primjećujem, da se na to doduše jedino sbog primitivnog stanja naše industrije sada još nemožemo potužiti, uu obzirom na to, što se i kod nas počimlju fabrike tako vrsti dizati kao n. p. strojarnice koža, tvornice papira, bojadisarnice, tvornice treslovine (tanina), plinar e i t. d., bilo bi već sada umjestno, da se poprimu sva ona sredstva, koja su već poprimljena od industrijalnih država na zaštitu ribarstva. Poznato je, da su kod nas močenjem lana i konoplje u mnogih voda ribe posve uništene, s toga i obstoje redarstveni propisi, koji to močenje ograničuju i zabranjuju, nu mi ipak ovdje upozorujemo dotične oblasti, kojima je povjereno vršenje tih propisa, da čim strožije postupaju, a to i s toga, što u zakonskoj osnovi o ribarstvu o to neima nikakove ustanove, što je upravo čudnovato. 0 trovanju riba sa baluketom i pucanju dinamitom netreba ništa ni spomenuti, pošto je svakomu poznato, da je to na uštrb ribarstva, a zakonom i kod nas strogo zabranjeno. Bilo kako mu drago, baš zadaća narodne privrede ili gospodarstva jest ta, da sve te grane, iz kojih se ono sastoji, u njeki sklad dovede. Kako god je u interesu šumarstva, da djeluje ne samo na promicanje šumž,, nego i na poboljšanje podneblja, na razdielenje vodenih oborina i t. d., tako je isto bilo moguće shodnirai naredbami i rudarstv o obratiti na obću korist unatoč tomu, što se oštećuje tlo posjednika, na čijem se tlu kopa i ruje. Pa kao što je uredjenje željeznica došlo u prilog narodnom blagostanju, isto tako će se i dobro uredjeno ribarenj e uzprkos početnom tangiranju tudjih interesa moći ne samo s ovim dovesti u sklad, nego će to umno ribarenje i drugim granam narodne privrede biti od znatne koristi. U pravoj duši narodno-gospodarstvenog organizma leži upravo to, da se uredi gospodarstvo socialnih dielova u svih ogranaka tako, da nitko na svoj trošak neprikrati drugoga, nego nasuprot, da svi djelovi kao grane jednog stabla dobro uspjevaju i plodove nose i to ne samo privremeno, ne samo za jedno razdobje gospodarstva, nego trajno tim načinom, da se medjusobno nadopunjuju i ojačaju. A nije li možda nerazborito i u najvećem stepenu negospodarstveno, ako se ne samo koristonosnost voda kvari, nego ako se posve zapušta, kao što se to kod nas obično sa malimi potoci dogadja? Nije li to isto tako nerazborito, kao kad zapustimo i neobradjujemo njeko zemljište, koje bi nam moglo plodova nositi? Vode sadržavaju silesiju tvari, koje izravno nisu čovjeku od ko 29 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1892 str. 52 <-- 52 --> PDF |
— 426 — risti, nu koje posredno kao hrana ribama veoma važnu zadaću u kućanstvu prirode i naroda vršiti imadu. S toga bilo bi nerazboi´ito ili proti načelu go spodarstva, da mi te vode neizrabljujemo. Narodno-gospodarstveni proces razvija se kao nešta veličanstvena i silovita, kao nešto, što stoji nad našimi socialnimi prilikami, dakle samo po sebi, dapače biva svemu povodom od najmanjih do najvećih društvenih promiena. On je naša životna sila, isto tako, kao što je svemoguća priroda stvoriteljica svih fizičnih stvorova. Čim je dakle neka socijalna ili fizična stvorba dovršena, to mora da taj stvor pojedine svoje organe sam uporablja i njeguje, te kao što država, kao najodličniji društveni obhk, nemože da tu zadaću mimoidje, tako isto ju nesmije ni fizična stvorba zanemariti, ako neće da propadne. S toga je država dužna, da mudrim zakonodavstvom primi u svoje ruke njegovanje ribarenja, te ovo sa svim ostalimi gospodarstvenimi granami u sklad dovede. Tim neka nitko ne misli, da mi zahtjevamo od države, da ona cielokupnu ekonomičnu izradbu te grane narodnoprivredne politike samostalno rukovoditi ima; ne, to nije njena zadaća, nego država treba da stvori takove uvjete, da se ta izradba pomoću pravnog reda pojedini gospodarstva omogući, te da ova osebujnosti ribarenja takodjer i ekonomično odgovaraju. Svako pravo dolazi od države, nu samo kroz pravo država živi. Budućje pravo ribarstva u svojih poglavitih točkah jedno javno pravo, to će, ako mora da postane gospodarstvenim pravom, prividno tangirati kakova privatna prava. S toga ćemo sad izpitivati, da li je u obće vriedno takovo pravo stvoriti, odnosno na temelju novih znanstvenih obreta isto osnovati. Prije smo spomenuli, da su praktični amerikanci u Sjedinjenih država Sjeverne Amerike, akoprem je ondje ribarstvo još uvjek veoma unosna grana narodne privrede, ipak pronašli za shodno, da isto pravnim redom obskrbe, t. j . oni su tim priznali, da je trajna koristonosnost voda sveobćeg i prevažnog interesa. Ovdje se poglavito radi prije svega, da se pravnim putem odstrane svi oni štetni momenti, koji su na uštrb ribjem obstanku. Da li je pako tim moguće znatno poboljšati ribarstvo, te da li je njegova važnost tako velika, da se od pojedinaca, koji će biti od tih nužđnih ustanova oštećeni, zahtjevati mogu žrtve u javnome interesu? Mi mislimo, da se oboje zahtjevati smije, nu nipošto odmah i na jedanput, nego to možemo oživotvoriti postepenim, laganim ali energičnim njegovanjem. To ćemo zaista postići, ako budemo štitili mriestilišt a i šteđili ribe za doba mriestenja; ako se pobrinemo, da se selećim se ribjim jatam ostave otvoreni putevi, a zakloništa naprave ribama; ako strogo zabranimo grabežni ribolov i uništavanje riba otrovom i dinamitom, te ako prirodne vodene struje obranimo, da se vremenom sve to manje okaljaju odpadcima stanovitih industrijalnih poduzeća i gradskih kanala; ako nadalje uz popravljene uvjete umjetnim ili polumjetnim ribogojstvom priskrbimo t. j . pridodamo u naših vodah novu mladj, te se i za hranu tih ribica i poboljšanju vode pobrinemo nasadom |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1892 str. 53 <-- 53 --> PDF |
— 427 — stanovitih vodenih bilina: onda neima dvojbe, da će se naše sada opustjele vode opet ribama napučiti i relativno obilatije ribolove davati. Ako još iztaknemo, da se kod doista racionalnog ribarenja nesmije kao što do sada posvećivati sva pažnja samo na plemenite ribe (Salmonide), nego mi moramo takodjer jednako njegovati i sve one ribe, koje samo u stanovitih voda dobro uspjevaju i za hranu pučanstvu služiti mogu. Spomenuti ću još, da bi se i konserviranju ribjeg mesa morala veća briga nego dosada posvećivati, za da sbilja ribe postanu pravom pučkom hranom, te bi toga radi valjalo zabraniti nerazborito gospodarenje, kao što se n. p. kod nas u Slavoniji često na Savi đogadja, gdje uslied grabežnog ribolova, a kad kad i uslied izvanredno sretnog lova, neznadu kud bi s ribami, te sa istimi čak i svinje i guske hrane, a mnogo puta i u djubrište bacaju ili se ostavljaju, da se usmrde i zrak okuže, mjesto da jih posole i posuše ili da jih ođpreme na ona mjesta, u kojih neima riba. Ako se bude dakle pazilo na sve ovo, što srao do sad naveli, onda će nas naša unučad blagosivljati, jer ju neće sve to veća skupoća mesa tištiti kao nas danas, pošto će naći u ribjem mesu jeftinu i zdravu zamjenu. Obzirom na te izglede za budućnost pitanje je, nije li posve pravedno, da obći interes od pojedinaca žrtava zahtjeva? A kakove su to žrtve? Jedino te, da se sve ono zabrani, što je ribarstvu škodljivo, ili ako su interesi pojedinaca tako snažni, da bi ta žrtva prevelika bila, neka se barem takova sredstva poprime, koja su i bez te zabrane u stanju zapriečiti pogibelji, koje ribarstvu priete kao n. p. udešenjem jezera, gdje se voda iz tvornica pročišćuje, stavljanjem obranbenih rešetka kod turbina, mlinova i pilana ili pođielenje dozvole, da se preduzmu i na tudjem posjedu samo shodna sredstva za podignuće ribarstva kao n. p, osnivanje stepenice za glavatice, jegulje i t. d. Buduć se je u prvašnje doba ribarstvo zanemarilo, dužna je sada državna vlast, da tu važnu granu naše narodne privrede pod zaštitom zakona uzme, ako sbilja hoće, da se naše vode opet ribama napuče, kao što su jednom u staro doba bile, jer će svaka investicija, te u obće svaki racionalni rad oko toga u korist biti samoj državi. Čini nam se, da nismo prije bez razloga rekli, da se ribarenje može prispodobiti sa pojedinom granom njekog stabla, od kojega jedna grana imade podpuno pravo na jednako njegovanje kao i sve ostale grane. Kasnije ćemo razpravljati o tom, kako da se njegovanje ribarenja uredi u javnom interesu i kakova mora da bude tehnika po najnovijih znanstvenih obretih. Sad ćemo ponajprije iztači, u kakovom odnošaju naime stoji dobro uredjeno sladkovodno ribarstvo napram drugim granam narodnog gospodarstva. Najglavniji ogranak narodne privrede — naime poljodjelstvo — nedolazi nit najmanje u sukob sa ribarstvom, dapače oni se medjusobno baš slažu. Uzmimo n. pr. da su svi prijatelji poljodjelstva odlučni protivnici kanalizaciji gradova u onom smislu, u kom se je ova kanalizacija do sada izvadjala. Svakomu je´ poznato, da se dosadašnjim načinom kanalizacije (a to će na žalost biti i kod nove kanalizacije grada Zagreba) stanovita količina djubret a iz |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1892 str. 54 <-- 54 --> PDF |
— 428 — lieva u rieke i tim je ne samo to gnojivo za naša polja izgubljeno (što n. pr. za Zagreb iznaša sama ljudska izmetina ogromnu količinu od 180.000 mt. centi ili u novcu 160.000 for.), nego se dotične vode tim truležom truju i za ribe postanu ubitačne, osobito u blizini, gdje se ti kanali i rieke slievaju. Ako bi se dakle ljudske izmetine i drugi organski odpadci odvadjali mjesto u rieke u bačvice po sistemu kao u Gracu i Bremenu ili po diferencialnom Lierraur-ovim sistemu kao u Amsterdamu i Florenciji, ili napokon u starinskih provažah cementom popravljenih, koje se pneumatično izpraznuju, te onda u polja i livade izvažali, onda bi to koristno bilo kako za poljodjelstvo, tako i u zdravstvenom pogledu, a od ribarstva bi se tim odstranili najubitačniji elementi. Tim bi se u velike poljodjelstvu koristilo, osobito u svih naših krajevih, u kojih su nam zemljišta sbog slabog gnojenja dosta jalova. Pošto se ribarstvo pobrinuti mora i sa nasadbom vodenih biljka sbog čišćenja vode i umnožavanja hraniva za sve vodene životinje, to će i poljodjelstvu, odnosno stočarstvu, uporabom vodenih trava kao krma takodjer to od vehke koristi biti. Osim toga došlo bi dobro u prilog stočarom uslied racionalnog ribarstva još i to, što bi vode čiste bile, a pitka i zdrava voda prvi je uvjet zdravlja svake stoke. Osnovanjem obalnih pašnjaka, kojih takodjer treba ribarstvo za obskrbu hrane ribama, ne samo da se učvršćuju obale rieka i potoka, nego i šumarstvu dolaze u prilog, jer ti pašnjaci pružaju sgodnu priliku, da na njih nasadimo drveća, a tim postaju na obalah voda tečajem vremena liepi gajevi, dapače i visoke šume (lugovi). S tim pako u uzkom savezu stoji i obilnost divljači u stanovitom kraju, jer je šuma divljači prava domovina. Divljač se najradje skita u blizini vode, nu i ona zahtjeva kao istoka najradje čistu vodu, a na tu istinitu okolnost rekao bi da se je pri zaštiti lova veoma malo pazilo. Akoprem se kod čišćenja prirodnih voda sa ribarstvenog gledišta o rečenom nastojati mora, to opet ne manji interes u tom poslu ima i lovogojstvo i zaštita divljači. Mnogo divljači, koje je u nekih krajevih ponestalo, povratilo bi se opet onamo, gdje je sad neima, ako bi našla povoljnih uvjeta t. j . čistu vodu tekućicu i drvećem zasadjenih obala. I isto rudarstv o podignućem ribarstva u kopnenih voda imati će odtud znatnu korist, naime obzirom na to, što će uz mnogobrojnu i jeftinu ribu i jadni rudari i radnici rudokoplja naći zdravu hranu, koja će im nadoknaditi do sada ono riedko meso, koje su mogli uz današnje velike ciene uživati. Mi smo do sada spomenuli sve one gospodarstvene grane, koje su po nauci fiziokrata od osobite važnosti. Nu i s druge strane, kad nebi dielili nazore fiziokrata, opet je očevidno, da poljodjelstvo, šumarstvo i rudarstvo sa svimi svojimi ogranci u narodno-gospodarstvenom smislu ne samo da su prevažni, nego baš mjerodavni, jer su oni najvažniji temelj za razvitak trgovine, industrije, obrta i prometa S toga i isti merkantilista, koji smatra prvobitnu produkciju kao nuzgre đan dio narodne privrede, mora ipak dopustiti, da će racionalnim ribarstvom |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1892 str. 55 <-- 55 --> PDF |
— 429 — i industrij i biti pomoženo, s toga je ta industrija upravo dužna da nei fabrika i manji obrtnici veselo pozdravljali na tržištu jeftinu ribu, kao mesnatu hranu, upozorujemo još i na to, da je radnikom kod mnogobrojnih industrija i obrta čista voda glavni uvjet njihovom obstanku. Buduć racionalno ribarstvo upravo za tim teži, to bi i obrtu ta pogodnost u većoj mjeri dobro došla. Od nemanje važnosti za industriju jest i to, što bi se podignućem racionalnog ribarenja ustrojili novi obrti, naime tvornice za konserva ribe, a kroz pomnoženje vrbovih nasada uz vode podiglo bi se u nekih krajevih i košararstvo, a to bi bilo dakle sve u prilog obrta i industrije. Uslied svega toga bi i trgovina vukla svoju korist i to zaista ne malenu, pošto osnovanjem novih ribjih trgova bi se i trgovina sa svježom i konserviranom ribom i predmeti košararstva vanredno umnožili, i tako bi obći promet oživio. Da se tako promet olakoti, morala bi se i željeznička uprava pobrinuti, da na tovarnih kolih uvede sanduke ledom za osigurati brzo odpremanje živih i svježih riba. Napokon i sam čovjek, koji treba nuždno čistu vodu za napitak, te je do sada primoran bio tu vodu u nekih krajevih baš iz rieke crpiti (kao n. pr. Beograd u Srbiji), a težkom opasnošću po svoje zdravlje, biti će ribarstvu i ciljevom, za kojima ono teži, često zahvalan, što će umno ribarenje i u zdravstvenom pogledu blagotvorno djelovati. Tko bi dakle još mogao posumnjati, da se i ovdje neobistinuje narodnoekonomski princip, koji kaže: da njegovanje jedne gospodarstvene grane po ekonomičkimi, kroz znanosti pronadjenimi pravili dobro dolazi u prilog sveukupnoj narodnoj privredi i harmonično prodire u široke predjele gospodarstvenog organizma. Osvrt na naredbu od god. 1891. u pogledu izpita lugarskih kandidata. Piše Josip Sabljak. Lugarsko osoblje po svome položaju i zadaći zauzima važno mjesto u šumskom gospodarstvu, te se pođpunim pravom reći može, da je ono temeljni kamen. 0 tom se je već dosta puta pisalo i razpravljalo u stručnom novinstvu, pa i u ovom našem družtvenom listu. Istina je, da kao što u inih zemaljah, tako ima i u našoj domovini zavod za nižu šumsko-gospodarsku tehničku naobrazbu, ali vidimo na žalost, da se |