DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1892 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 378 — pitanju odnosno o pojavu glede uzroka, zašto munja u stanovitu vrst drveća najvoli udarati. Ova njegova iztraživanja izniela su zaista čudnovate i nenadane uspjehe, pa pošto su ti uspjesi vrlo prokušane i istinite naravi, s toga će iztraživanje mladog, ali darovitog rumunjskog slušatelja svakoga u velike zanimati. Ja ću ta zanimiva iztraživanja po crticah prof. M. Fiinfstiicka ovdje u kratko priobćiti, pošto će u velike zanimati i naše šumare, kojim je šuma kuća i kućište, a ja mislim, da svaka ptica ljubi svoje gnjezdo. Prije toga pripomenuti ću, da će mladi Jonesco svoja iztraživanja, motrenja i uspjehe u posebnoj knjizi priobćiti, za što mu želim junačko zdravlje Jonesco povodom svojih iztraživanja došao je na misao, da pogibelj od udaranja munje u drveća dolazi od veće ili manje vodivosti drva, dočim da listanje, kora, rast, stojbina i t. d. u tom pogledu baš ništa neupliva. Toga su mnienja i drugi iztražitelji bili, a od ostalih spomenuti ću samo Casparia, koji je izrekao, da munja prema vodivosti drva udara u onakova stabla, koja su najbolji vodici munjine, a manje u ona stabla, koja su loši vodici, te da bi uslied toga trebalo iztraživati, koje vrsti drveća imaju veću ili manju vodivost munjine. Prem je francezki fizik dr. Morcel vodivost drveća galvanometričkim načinom iztraživao, te kod toga različite, ali nejednake podatke o mjerenju vodivosti dobio, ipak je sam dvojio, da bi ti podatci mogli imati pravu praktičnu vriednost. Jonesco udario je drugim putem. Za svoja iztraživanja upotrebio je on naime Holtzov razdjelbeni stroj tako zvani „lofluenzmaschine", spojiv taj stroj sa jakom Leydenovom bocom od najveće primljivosti u svrhu, da može neposredno sa munjevnom iskrom pokušavati (eksperimentirati). Ovakav način pokusa nije doduše najsigurniji, ali svakako odgovara odnošajem, koje u samoj prirodi nalazimo. Svakomu će biti poznato, da munja najradje udara u hrast (Quercus pedunculata, Ehrl), topolu (Populus nigra L.) i vrbu (Salix caprea, L.), a redje i ne baš s voljom u bukvu. Jonesco uzeo je za pokus zeleno drvo (sirovo, živo) od gore rečenih vrsti drveća, te je pod istimi pokusnimi uvjeti izložio takovo sirovo drvo djelovanju munjevne iskre. On je pronašao, da dflb (hrast), topola i vrba vrlo lako propuštaju munjevnu struju odnosno iskru, dočim ju težko propušta bukva, a još težje orah. Kod takovih pokusa dobio je iztražitelj uviek iste omjerne brojeve. Kohko god je takove pokuse opetovao i koliko god put je takove pokuse i na drugih vrstih drveća preduzeo, bio je posljedak jednak naime, da su sva ona drveća, koja je munja često put ošinula, u svih slučajih relativno najbolji vodici munjine bili. Pošto je to dokazano bilo, trebalo je sad pronaći uzrok o vodivosti munjine kod drveća. Poznato je, da je voda dobar vodić munjine. Uslied toga mislilo se je, da vodivost munjine zavisi od različite količine vode, koje ima u drveću (mezgra). |