DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1892 str. 13     <-- 13 -->        PDF

— 387 —


od vjetroloma i izvaljivanja stabala predusretne. Oko 16 do 20 najljepših
stabala moralo se je za pomladjivanje pričuvati. Doznaka se je obavljala tako,
da se je sa šumskim čekićem udaralo na panj stabla i o stablo i to na onih
mjestih, koja su u tu svrhu zatesana bila. Osobita pozornost obratila se je na
to, da odpadci neostanu u drvosjeku, nego da ih dotičuik sakupi i u vlastite
svrhe upotrebi. Izvažanje drvlja bijaše dozvoljeno samo na kolih ili na saonicah.
Odpadci drvlja smjelf´-su se izvažati samo ponedjelkom, utorkom i sriedom, a
tko svoja drva najdulje do Josipova izvezao nebi, propala bi mu na korist erara.


Da se drvosjek opet pošumi, morali su dati lugari sjemenje sakupljati i
početkom travnja u drvosjeku posijati odnosno posaditi. U drvosjeku nije smjela
marva niti boraviti, niti pasti. Osim toga bilo je zabranjeno u mlade šume
marvu ugoniti sve dotle, dokle god takove šumice nisu porasle u tohko, da
nije mogla marva vrhunce drvlja obrstiti. Pod prietnjom težke tjelesne kazne
nije se smjelo nikakovo mlado stablo posjeći. U koliko se je pokazala neobhodna
potreba držanja koza, bijaše siromašnim žiteljem dozvoljeno, da smiju
koze i ovce u opredieljenom šumskom predjelu pasti, a ako su koze i ovce
bile zatečene u drugih zato neodredjenih predjelih, onda su se morale bez obzira
zapheniti.


Glede ogrievnih drva opređieljeno je bilo, da se nesmije nikakovo zdravo
drvo doznačivati sve dotle, dokle god ima u daljini od 2 sata ležećeg, suhog,
podpaljenog ili podbieljenog drvlja, a ako bi neobhodno potebito bilo, da se i
zdrava stabla izdati moraju, onda je bilo ipak dozoljeno, da se samo onakova
zdrava stabla u tu svrhu doznače, koja plodom rode.


Doznaku o bezlatnom ili kupljenom drvetu oba´Vljao je podčastnik kantona
u prisutnosti šumskog kaprala na temelju po percipientu donesene doznačnice,
koja se je po njezinom reahzovanju šumaru, a od ovud zapovjedničtvu kantona
dostaviti morala.


Tko je bezplatnu đoznačnicu izgubio, morao je trećinu vriednosti u doznačnici
izkazanog drvlja platiti, a za izgubljene doznačnice na kupljeno drvo
morao je graničar polovicu, a negraničar podpunu jur plaćenu šumsku pristojbu
uplatiti.


Podbieljivanje i zapaljivanje stabalja kao i odsjecanje njihovih vršika,
zatim gulenje lipa, prikrčivanje i krčenje šumišta bez predhodne dozvole bijaše
najstrože zabranjeno.


U koliko nebi bilo dovoljno trnja i topolovine za ogradjivanje livada,
vinograda i t. d., nije se smjela druga vrst drveća za to upotrebiti, nego su se
morale za prepriečenje kvarova okolo dotičnih ogoja grabe izkopati.


Od Gjurgjeva do jeseni bijaše zabranjeno u šumi vatru ložiti, a ako bi
se ipak koja šuma zapalila, onda su stanovnici svih obližnjih mjesta morali
požar trniti.


Obkresivanje stabala za brst marve u zimsko doba bilo je posve zabranjeno,
a, pastiri nisu smjeli sjekirice u šumi nositi. Za obruče nije bilo dozvoljeno
rabiti nikakova vrst drveća, osim Ijeske i breze.