DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1892 str. 6     <-- 6 -->        PDF

— 334 -vapnenca
sa množinom petrefakta (cesto olitickn); onda jedan pojas bieiožutkastoga
ponešco dolomitskog vapnenca (sa 2.43G7o Mg. CO,) i konačno posebna
jedna vrst mraiaora (Breeien-Marinov) sa znatnioii žLcaini tamno-crvene gliue.


Ovi ograničujud pojasi prve i druge forJ!)acije osobito se jasno vide kod
Kamenjaka, Zlobina, na Stojaćii i kod Eavna,


Opustošenje ove gornje stupajevine najmladje je dobe, zato tlo nije
ovdje tako golo, kako u doinjih dvijiih stupnjevina; mjestimice najme nalazimo
ovdje okrajak ftanalian bus) one skiipociene crnice (humus), kojoj u obće kraški
predjeli obrašćenib visoclna zahvaliti imaju, da se zelene. Taj je bus postao od
nebrojenih generacija bilja, koje se je od lišnja počamši, pa sve do stasite
krupnogorice tuj nekako uvriežio. Odpadci toga bilja naslagaše se tečajem
stotina i hiljadu godina pod zaštitom šumskoga sklopa u naslagu crno-smedje
mekote, koja je u obraštenih visočinah na više mjesta do 1 m. duboka.


Pošto su odpadci i hlad šume uvjetom postanku i obdržavanju te crnice,
to je posve naravno, da iste sve to više nestaje nestašicom šum_e, jer ju sunčana
žega razprši, a kisuica i bura raznese.


Ad 2. i 3. Početkom druge ili srednje kraške stupajevine počimlje i
druga formacija t, j . miadje kredno vapno, koje u glavnom sačinjava i treću
ili doinju stupnjevinu.


Kredno vapno razlikuje se od starijeg triadnoga vapna gornje stupnjevine
po svietloj, bielkasto-suroj, bieloj. kadkad i po ružičavo-crvenoj boji, osobito
jako po množini žila od dvrste (Kaikspatb) i po znatnih naslaga istog.


Dolnji slojevi toga vapnenca su tamniji, nu isti riedko gdje proviruju na
površinu tla. Mjestimice ležu poveče partije numulinskoga vapnenca na kredi.
Ove su petrograiično veoma slične rnladjem krednom vapnu i gdje neima
uloženih, numuiita, skoro se nedaju razlikovati.


Svi vapnenci ove formacije neraztroše se niti se ne razprhavaju pod
uplivom atmosferillja, dakle oe pretvaraju se u sitni gruh kao vapnenci gornje
stupnjevine.


Znatne i ogromne gromače, koje nalazimo nagomilane po površini, kao i
mnogobrojni grebeni nastali su poremećenjem u naslagah, kao što tomu sveobćemu
poremećenju u obče pripisati moramo sadašnju toli karakteričnu plastiku
tla cielog ovog kraja.


Na drugoj i trećoj stupnjevini skoro je jedina kulturna zemlja (tlo) tako
zvana „terra rossa*´, koju spomenusmo već na gornjoj stupnjevini.


Tako imademo u kotlinaii i ponikvah, koje osobito karakterišu srednju i
doinju stupnjevinu, po više metara duboke brusničave naplavice i crljenice, koja
je od r.eizmjerne važnosti, pošto prija kako vapnenim, tako i kremenitira biljkam,
nu treba obilne željezne hrdje, koja iz zraka privlači amonijak, to bitno hranivo
biljka. Žali bože, da je ta crljcnica vrlo gruđasta i da se na suši skrkajuje u
čvrstu razsjeditu gromadu, te svojom suhoćom, i gustinorn i svojimi pukotinami
često nahudi na njoj poraslim biljkam.