DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1892 str. 47 <-- 47 --> PDF |
. , — 375 ~ " , Gradjanin u građovib bježi u šumu, jer zna, da (Se u ojoj ns,6l svu ljepotu Hx prirode i da <5e u njoj izgubiti nujnost, koju mu /.adaje (Šesto put gradski život. Oo često put^bježi od svirke i drugih razbibriga u zeleni gaj, gdje svega toga BCima, pa ipak se je majka priroda postarala, da rau sve to liepše i ugodnije obilno u šumi nadoknadi. Poznato je, da je uzdub zdraviji ondje, gdje se drveiSe ili u obće svježe bilje u blizini Ijudskib stanova nalazi, Bolestnici šalju se u blizinu ^xxm% da se mogu naužiti boljeg i zdravijeg uzduba. Poglavito je onaj ugodni vonj 6etinjara, koji je osobito ljekovit u šumskom uzdubu. Poznato nam je osim drugih Ijekova još i ulje, te sapun, koji se pravi kao estrakt. (izvadak) od smreke. Šume 8U konačno ukras i ponos cielog kraja, dočim su velike poljane bez Šume puste i jednolične. Svaki je predjel bez šume mrtav i žalostan. Predjel bez šume jest tielo bez duge! Ako saberemo sve u jedno, onda moramo priznati, da su šume od ogromne vriednosti ne samo za cieiu državu, nego i za pojedine obdine i posjednike u prenmogom obziru. Ovoliko u kratko o važnosti šum^ kao o važnom faktoru, na kojem po5iva narodno blagostanje i sva ljudska sreća. M. 0, Veimutov bor pokazuje, kaJsovo će v^rieine biti. Da takav bor pokazuje promjenu vremena^ jamaSno neće biti svakomu poznato. U takvoga bora rastu tamnozelene mlohave iglice u Supercib oko granžt. Čim se počne vrieme mienjati t, j . Sim se počne u uzdahu viaga nagomilavati, odmah klonu iglice i spuste se na grane tako, da Šesto na gusto skupa leže. Cim kiša padati prestane i čim nastupi suho vrieme, odmah se opet pridignu iglice na granah onako, kako obično stoje. Ako su se na maglovitom vremenu iglice spustile, a magla se stane dizati u visj onda se doinji dielovi iglica otvore, do5im iglice, koje se još u magli nalaze, posve zatvorene ostanu. Prema tomu možemo za 24 sata napred nagadjati, kakovo 6e vrieme biti, ako točno motx*imo takovu promjenu iglica na veimutovom boru. TJduvanje (konserviranje) drva, „La Eiforma agricoia Madrilena" priobćila je nov postupak za učuvanje drva. Postupak je sliedeći: U stojeć e stablo, dakle u stabloj koje još raste, uvrta se rupa od 50 milimt. i to Čim više koso sve do srca stabla. Takovu rupu treba onda izpuniti sa ledeima od plavetnjaka (modra galica) i konačno se zabije u rupu kakav klin, koji čvrsto začepi rupu. Poslie 4 mjeseca nestane u rupi plavetnjaka, jer se dotle raztopi i drvo ga upije. Upojen plavetnjak prodre posvud u drvo stabla, pak ga možemo onda oboriti (posjeći). Takovo drvo učuvati ćeš od gnjilooe, ako poradiš kao lies ili prema potrebi na Što drugo. Čudnovato ali istinito. Kaša je monarkija od svih evropskih zemalja^šumom najbogatija. Koliko se i koliko gradje i dužica izvozi iz Hrvatske, Bosne, Ugarske, Kranjske i od đrugud, pa ipak tiza sve to mislio bi neznalica, da u Austro-Ugarskoj niti neznaju, što je to šuma, kada vidi, da se u našu monarkiju drvo uvaža. Istina je žali bože, da se u Austriji nije našlo do sad poduzetnika, koji bi pravili drven e klince za cipele, nego nam jih Amerikanci šalju, 0 rak-rani n a dubu . U V. sastanku monakovskog botaničkog družtva predavao je prof.´ Hartig o rak-rani na dubu (hrastu). Ovom prigodom spomenuo je on, da se je ova bolest po elehj Njemačkoj razširilaj te da se od te bolesti suši množina mladih hrastića u dobi od 30—4 0 godina, dočim jači hrastovi na dolnjem kraju debla skoro ništa ne prirašćuju na drvu. Po istraživanju prof. Hartiga pojavljuje se rak, na onakovom deblu, koje Još neima posve razvijen lub (hrapavu, hrastovu koru), te da prodje i po desetak godina-, dok ranu ne preraste kora, ako nije stablo prije uginulo. Ali se često dogadja, da |