DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1892 str. 38 <-- 38 --> PDF |
~~ 366 — Točnim posi-iiatraiijem i prispodoborn onog lišća od originalne žutije sa Mćem od žiitijhnh Ivdlmia, mon; se zskijriciti, da uzrok onoj različitosti u boji kore, vellćim/jnfiin i boji lišća ne iiio?:e biti u ničem drugom, nego u kemičkom sastava onog tia, na kojeKiii je žuti ja pora.´^ia. U prilo.ft´ ovoj tvrdiiji govori i to, što se pripovjeda, da je ono tlo, na kojenui je /utija porasla, ^umporasto tlo. Os^o još nije dosta. Trebalo bi, da na ono .mjesto jeda .^umur stvut^njak ili pravi botaničar otidje, te da s^e potanko izpita i dotično tlo tccrio aiiaiizuje. Ali tko će to u Srbiji? Od ono nekoliko državnih šiimara, što jih ima, kuji Sli doduše pismeni, t. j . znadu citati i pisati i ništa više, ne može se zaMievati kakvo stručno iii botanieko znanje. Ovo je mirabile dictu ali žalibože priznati iiioram, da a cieloj kraljevini Srbiji neima ma baš ni jednoga šumara u pravom smislu ove neći."^ Ovo će žalosttio stanje šumarske struke u Srbiji potrajati sve dotle, dok se he izmjeni onaj prvi i glavni zapinjać, koji zapaučuje napredak i razvoj našega šumarstva. Ovaj eieli niz dogodjaja, kako se je žutlja pronašla, opisao satn s toga, da nebi koji od tako zvaiuh stručnjaka učinio „lapsus cal a mi, pak za koji dan u knjizi pokrstio žutiju na svoje ime i tako prisvojio si zaslugu pronašašća. „Cum grano salis" i Žiitija je bila jedno jedincato drvo u cieloj Srbiji (?), a kao takovu držao ju narod kao kakvo ćudo, i po viesfci predsudami pobudjeni seljaci, posjekoše ju i uništiše do temelja. Tako imamo danas samo kalame od žutije na običnoj bnkvi, na koje moramo čekati još dugo, dok dobiju cviet i plod, jer tek onda možemo doći do đefiGitivnog zaključka o pravom uzroku ovog u šumarskoj botanici vrlo zanimivog i novog pojava. Da je ovo bilo u ma kojoj drugoj zemlji, već bi se bio neko našao i odavna iznitao i opisao žutiju, ali ovdje je svakomu prva politika, pak onda dolazi sve ostale. Onomu, koji bi to htjeo i mogao, nije moguće, a tko može^ taj „batali". I Ovaj pronalazak dovoljan je dokaz, da balkanski poluotok unatoč mnogih iztraživanja po umnih botaničara, kao što je bio neumrli Pančić, još uviek ima puiK) važnih i zardmivih, te do danas još nepoznatih i neizpitanih stvari, koje debela koprena od nas krije. Za sad samo ovoliko o „žutiji% a ako me slučaj namjeri, da još ovoga ljeta dospijem do mjesta, na kojemu je žutija stajala, izpitati ću sve, što bude važnije i potrebito, te ću priobćiti u našem „Šumarskom listu«=^* M, O.-Ličanin. * Gadimo se tomiij jer jma u Hrvatskoj dosta šutnara, koji č^ekfiju, đa se gdje smjeste, pa zar ncbi za nje bilo nijestu u Srbiji? Uredništvo. ´´´ Bici de nani osobito iniio i ugodno,, jcs- kao eusjedi posve je n redu, da mše gumarake priliko dobro upo^uaino„ Urednid.tvo. |