DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1892 str. 37     <-- 37 -->        PDF

— 365 ™^
Žutija je suvrst naše obične buk^, jer promatrajući phjsialožko znamenje
i sastav ujezina drva pod mikroskopom, našao sam, da je drvo žufijiflo istog
anatomskog sastava,- kakovog je drvo od Fagus silvaticae — osim vrlo neznatne
razlike i to ponajviše u boji. Boja žutijiea drva nije niti crveno-biela, niti
žućkasto-biela, već više pepeljugsisto - siva. Kakova je boja od starog drva
žutijinog, to još neznam, jer ne mogu do njega doći.


Oievlje je u žutijinog drva podjednako poredano, ali u vanjskom diela
godovži (Jahrring) mnogo je redje tako, da je ondje drvo malo tamnije. Velike
zrake srcike (Markstrahien) upravo su očito omeđjašene i kao kod obične bukve
atlasBo-sjajne. Ove^ zapremaju na prerezu do Vjo *^5®1^ površine, čime se, kao
što je poznato, razlikuje bukovo drvo u obće od onog platane. Zrake srčike
izgledaju nešto svjetlije, nego ostalo drvo.


Drvo žutijino sastoji se iz cievlja traheida, drvene vlaknine
(Holzfasern) i parenchjma . Parenchjm se nalazi u periferijskih potezih izmedju
ostalih udova. I ostala svojstva žtitijina drva sasvim su ista kao i kod,
obične bukve. Cievlje u unutrašnjoj granici godova neopaža se da je veće ili
mnogobrojnije, nego što je u ostalom dielu drva. Sa prostim okom jedva se
cievlje još opaža.


Kora žutijina drva jest žućkasta, što se vrlo dobro već na prvi -pogled
vidi. Lišće je prema onomu od obične bukve mnogo veće, jače ili bolje rekuć
kožnato, svjetlo-žućkasto sa mjestimice zelenimi pjegami.


Nekoliko grančica od originalne žutije poslao sam još u proljeću prošle
godine svomu poštovanomu profesoru šumar, botanike na velikoj školi za zemljotežtvo
u Beču Dr Karlu Wilhelmu, saobćiv mu pođjedno i moje tvrdnje o
žutiji. Dok mu niesam opisao sve obširno o žutiji, mislio je prof.đr. Wiiheim,
da je žutija indentična sa suvrsti od „Fagus sjlvatica variet. foliis
variegatis^ (buntblatterige Varietat der Eothbuche), te, je on prema tomu
držao žutiju za vrst, od koje lišće samo djelomično normalno zelenilo pokazuje,
dočim da je žućkasto ili ljubičasto.


Pođjedno poslao mi je dr. Wilhelm na uvid jednu grančicu sa stlačenim
lišćem od „Fagus sylv. var. foliis variegatisa" t j. šarenolistne bukve,
koju je prof. Wilhel0i našao prigodom njeke poučne ekskursije sa đjacima velike
škole u perivoju manastira „LiH^^feld" u Fraisenthalu u đolnjoj .Austriji
blizu štajerske medje,


^ Nu prispodobiv tu suvrst sa našom žutijom, našao sam, da su one dvie
vrsti od posve različite suvrsti.


Što se tiče pak onog šarenila — odnosno žućkasto obojadisanog lišća,
kaže i sam prof. Wilhelm, da se o uzroku toga dan danas još ništa nezna.
On pako tvrdi, da se ono šarenilo mora smatrati kao njeka sila, koja je unutarnjimi
njekimi uzroci proizvela „promjeno", dakle kao njeka moć^ koja je
vrstna mienjati ona normalna svojstva drveća ili njihovih djelova, koja su
svojstva od svojih pređja baštinili.