DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1892 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 365 ™^ Žutija je suvrst naše obične buk^, jer promatrajući phjsialožko znamenje i sastav ujezina drva pod mikroskopom, našao sam, da je drvo žufijiflo istog anatomskog sastava,- kakovog je drvo od Fagus silvaticae — osim vrlo neznatne razlike i to ponajviše u boji. Boja žutijiea drva nije niti crveno-biela, niti žućkasto-biela, već više pepeljugsisto - siva. Kakova je boja od starog drva žutijinog, to još neznam, jer ne mogu do njega doći. Oievlje je u žutijinog drva podjednako poredano, ali u vanjskom diela godovži (Jahrring) mnogo je redje tako, da je ondje drvo malo tamnije. Velike zrake srcike (Markstrahien) upravo su očito omeđjašene i kao kod obične bukve atlasBo-sjajne. Ove^ zapremaju na prerezu do Vjo *^5®1^ površine, čime se, kao što je poznato, razlikuje bukovo drvo u obće od onog platane. Zrake srčike izgledaju nešto svjetlije, nego ostalo drvo. Drvo žutijino sastoji se iz cievlja traheida, drvene vlaknine (Holzfasern) i parenchjma . Parenchjm se nalazi u periferijskih potezih izmedju ostalih udova. I ostala svojstva žtitijina drva sasvim su ista kao i kod, obične bukve. Cievlje u unutrašnjoj granici godova neopaža se da je veće ili mnogobrojnije, nego što je u ostalom dielu drva. Sa prostim okom jedva se cievlje još opaža. Kora žutijina drva jest žućkasta, što se vrlo dobro već na prvi -pogled vidi. Lišće je prema onomu od obične bukve mnogo veće, jače ili bolje rekuć kožnato, svjetlo-žućkasto sa mjestimice zelenimi pjegami. Nekoliko grančica od originalne žutije poslao sam još u proljeću prošle godine svomu poštovanomu profesoru šumar, botanike na velikoj školi za zemljotežtvo u Beču Dr Karlu Wilhelmu, saobćiv mu pođjedno i moje tvrdnje o žutiji. Dok mu niesam opisao sve obširno o žutiji, mislio je prof.đr. Wiiheim, da je žutija indentična sa suvrsti od „Fagus sjlvatica variet. foliis variegatis^ (buntblatterige Varietat der Eothbuche), te, je on prema tomu držao žutiju za vrst, od koje lišće samo djelomično normalno zelenilo pokazuje, dočim da je žućkasto ili ljubičasto. Pođjedno poslao mi je dr. Wilhelm na uvid jednu grančicu sa stlačenim lišćem od „Fagus sylv. var. foliis variegatisa" t j. šarenolistne bukve, koju je prof. Wilhel0i našao prigodom njeke poučne ekskursije sa đjacima velike škole u perivoju manastira „LiH^^feld" u Fraisenthalu u đolnjoj .Austriji blizu štajerske medje, ^ Nu prispodobiv tu suvrst sa našom žutijom, našao sam, da su one dvie vrsti od posve različite suvrsti. Što se tiče pak onog šarenila — odnosno žućkasto obojadisanog lišća, kaže i sam prof. Wilhelm, da se o uzroku toga dan danas još ništa nezna. On pako tvrdi, da se ono šarenilo mora smatrati kao njeka sila, koja je unutarnjimi njekimi uzroci proizvela „promjeno", dakle kao njeka moć^ koja je vrstna mienjati ona normalna svojstva drveća ili njihovih djelova, koja su svojstva od svojih pređja baštinili. |